Djeca koja u najranijoj dobi imaju pristup računalu i proniču u njegove tajne, imaju sve preduvjete za izniman razvoj inteligencije, a možda i akademsku karijeru u budućnosti! Premda bi ta tvrdnja mogla motivirati sve nevjerne roditeljske Tome na ‘paljbu’ o tome kako računala stvaraju male ‘asocijalce’, iz SAD-a stiže znanstveni dokaz o dobromu koje ova «plastična kutija» može učiniti za mentalni razvoj djeteta.
Riječ je o istraživanju pedijatara sa američkog University of Ohio, koje je pokazalo kako mališani koji se bave računalom u vlastitom domu ili domu nekog bližnjeg, imaju bolje rezultate na testovima inteligencije i testovima za upis u osnovnu školu, od vršnjaka koji nemaju pristup računalu.
Ciljna skupina bila je 122 djece oba spola, u dobi od tri do pet godina, iz ruralne sredine Zapadne Virginije, iz obitelji slabijeg imovinskog stanja. Pedijatri su ispitali njihovo znanje, te vizualne i motoričke sposobnosti. Najbolje su rezultate postigla djeca koja su se koristila računalom, bilo u obitelji, bilo izvan nje, a u prosjeku su imali sedam do 10 bodova više na ispitima od vršnjaka koji ne koriste računalo, dok na razvoj motoričkih i vizualnih sposobnosti nije uočen utjecaj PC-a.
Pristup računalu, upozorava voditeljica istraživanja Melissa Atkins, zapravo je ključ uspjeha, jer vrijeme provedeno pred «kutijom» nije utjecalo na rezultate testiranja djece. Čini se, pojednostavljeno rečeno, kao da i sama volja za malo rada na računalu tjera mozak na trening.
Američkim roditeljima istraživanje sugerira uporabu obrazovnih programa za djecu, koji zaista pozitivno djeluju na mentalni razvoj, za razliku od klasičnih video-igrica koje ne utječu na rast IQ-a.
Stvaraju li, dakle, roditelji koji djeci ne postavljaju granice u proučavanju računala male otuđenike iz društva, ili male genijalce visoke inteligencije?
Istina, jasno, leži u sredini, u pravoj mjeri koju samo roditelji znaju, a na to znanost ipak ne može dati odgovor. Dobro je, preporuča kanadska pedijatrica Sarah Shea, dijete ne ostavljati bez nadzora pred PC-jem, ne smjestiti ga u dječju sobu te ograničiti vrijeme za bavljenje računalom, kako ono zaista ne bi postalo medijem otuđenja. Računalo djetetu zato treba predstaviti kao pomoćno sredstvo u učenju, čak i od najranije dobi, u trećoj godini. Djeca vole učiti kroz igru, ali, stoga, neka te računalne igre budu obrazovne. Računalo može odraditi dobar posao u vezi s razvojem IQ-a kod djece, ali glavninu ‘posla’ i razvoj emocionalnog kvocijenta inteligencije, ipak nose roditelji.
(Istraživanje je objavljeno u lipanjskom izdanju američkog časopisa Pediatrics.)
Izvor: www.roda.hr