Činioci koji uzrokuju pubertet ne samo da utječu na tijelo i uzrokuju njegov ubrzan i opći rast nego i na psihu mladih ljudi, mijenjajući njihovo razmišljanje i ponašanje i dovodeći do korjenitih promjena u njihovoj duši. Upravo iz ovog razloga način razmišljanja i ponašanje adolescenata se toliko razlikuje od razmišljanja i ponašanje male djece.
U čovjeku postoje dvije velike snage, dvije utjecajne moći: jedna je razum, a druga osjećanja. Pod psihičkom i duhovnom stranom čovjeka misli se na skup ove dvije snage. Kada se kaže da činioci puberteta utječu na psihičku i duhovnu stranu čovjeka, misli se na to da pristizanjem razdoblja adolescencije uporedo s razvojem i rastom tjelesnih organa i udova, dolazi i do utjecaja na razum i osjećanja i to dvoje se, prateći u stopu razvoj tjelesnih organa, razvija i cvjeta, s tom razlikom što je razvoj osjećanja poput razvoja tjelesnih organa veoma brz. Osjećanja tinejdžera intenziviraju se veoma brzo i dostižu svoj vrhunac i procvat. Međutim, razum prolazi kroz proces upotpunjavanja i razvoja mirno i postepeno i tek nakon dugog niza godina stiže do svog konačnog razvoja.
Upravo ovaj nesklad u razvoju osjećanja i razuma predstavlja najveći psihički problem kod mladih i uzrok je njihovih moralnih zastranjivanja. Nezrele i nepromišljene misli, neispravna i neuobičajena djela, u krajnjem slučaju pobune mladih generacija uglavnom izviru iz nesrazmjere njihovog razuma i osjećanja.
U mladalačko doba osjećanja, kao najveća pokretačka moć, dostižu vrhunac svoje snage i moći, a istovremeno pronicljivi razum, koji je dobronamjerni vodič i putokaz osjećanjima, doživljava doba slabosti i nemoći.
Upravo zato, kada se mladi nalaze u svom uobičajenom stanju, neka njihova djela i riječi se doimaju nerazumnim i nepromišljenim. U slučajevima kada se rasplamsaju i istupaju iz normalnog stanja njihovi osjećaji se pobune, a njihov vatreni plam bukti iz njihovih najvećih dubina. Tada oni donose nepromišljene i pogrešne odluke i posežu za stravičnim i opasnim djelima. Razum, još uvijek slab i nedorastao, ni u kojem smislu nije sposoban ugasiti vatreni plam njihovih osjećanja i spriječiti njihovo zastranjenje i bunt.
Zbog posebnih prilika u kojima se nalazi duša mladih ljudi naučnici kažu da je psihologija mladih specifična i u mnogim se vidovima razlikuje od opće psihologije. Stručan je onaj odgajatelj koji ispravno spozna osobine mladalačkog razdoblja, koji se upozna s razumom i osjećanjima mladih, s glavnim osnovama odgoja i obrazovanja, a potom, imajući u vidu njihova psihička stanja, načini plan odgojnog rada i pravovremeno ga provede.
Potrebno je napomenuti i to da se odgoj djece u mnogim vidovima razlikuje od odgoja mladih. Djeca se u dobu djetinjstva zbog slabašnog tijela i nedovoljno razvijenih misli i razuma ne osjećaju nezavisnim i slobodnim i zato su spremni bespogovorno se povinovati naredbama svoga odgajatelja i izvršiti odgojne upute koji je odgajatelj zamislio i osmislio. Međutim, mladi pod utjecajem puberteta postaju snažni i moćni. Osjećaju da su postali ličnost, da su samostalni te zato nisu spremni bespogovorno izvršavati naređenja i povinovati se odgoju bez prethodnog upoznavanja s njim.
Ako odgajatelji žele ostvariti svoj cilj i mlade odgojiti na ispravim temeljima, oni trebaju osmisliti svoje upute tako da mladi dobiju potrebu za njima, a njihovo provođenje u djelo shvate kao svoju neizbježnu obavezu te s ciljem ostvarenja sreće i uspjeha u životu potpuno iskreno i sa zanimanjem sarađuju sa svojim odgajateljima.
Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Mladi, razum i osjećanja, svezak 1, Fondacija “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011., str. 78-80., preveo s perzijskog: Nihad Čamdžić