Da bi roditelji na uspješan način približili djetetu poimanje Boga, prvo moraju otkriti koliko njihova djeca općenito znaju o Bogu i vjeri, te u skladu s tim na vješt način i prikladno dječijem razumu obaviti razgovor na tu temu. Isto tako veoma je bitno da roditelji obrate pažnju na dječiju dob, jer se ne može djetetu od pet godina govoriti na isti način kao djetetu od deset godina, budući da svako dijete svijet razumijeva na svoj način u skladu sa svojom starosnom dobi. Upravo obrativši pažnju na starosno doba djeteta roditelj će moći uspješnije i jednostavnije objasniti mu pojmove Bog, melek kao i neke druge religijske termine.
Psihološka istraživanja na temu vjere, roditeljima i odgajateljima pružaju obilje informacija kao i metode kako da se djeci i omladini pojasne termini kao što su Bog, šejtan, Džennet itd. Upravo ova istraživanja roditeljima olakšavaju da što jednostavnije i bez straha pristupe ovom zadatku. Ukoliko roditelji ne obrate pažnju na navedene stavke njihovo dijete će biti u bezizlaznoj situaciji, tj. na pogrešan način će shvatiti vjeru, što, pak, može ostaviti negativan uticaj na njegov duhovni razvoj.
Da bi izbjegli negativne posljedice, želimo roditeljima olakšati zadatak da svojim mališanima na pravilan i pristupačan način pojasne vjerske pojmove, te samim time stvore naklonost prema vjeri kod djeteta još od malih nogu.
Iman (vjerovanje) sa stanovišta predškolske djece
Sa psihološkog gledišta, spoznaja i razumijevanje djeteta od 2-6 godina odlikuje se dvijema karakteristikama, a to je da dijete obraća pažnju samo na ono što vidi i ne može da pojmi i prihvati mišljenja ili viđenja drugih. Druga osobina djece u ovoj dobi je ta da se mogu koncetrisati samo na jednu stvar ili predmet. Čak i ako za nas ta stvar uopšte nije bitna, dijete se koncetriše na nju i kasnije ju generalizira. Dijete čiji je intelekt na ovom nivou isto tako razmišlja i o apstrakciji; npr. dijete Boga zamišlja kao jedno materijalno biće, pa čak i u obliku čovjeka, dakle ono je uvjereno da Bog ima ruke, noge, glavu i lice. Isto tako u dječijoj mašti Bog ima kuću, a to je Džennet, i od tamo nas prati i čuva, ili iz Dženneta dođe na zemlju da nam popravi naše poslove i pomogne nam. Ono Džennet zamišlja kao neku veliku ogromnu bašču ili park u kojem ima raznoraznih igračaka i slatkiša i u kojem se može igrati koliko hoće i biti sretno. Džehennem zamišlja kao mjesto puno vatre i ružnoće. Dijete šejtana zamišlja kao jednog ružnog čovjeka koji na glavi ima rogove. Dio dječijeg poimanja tvori se od onoga što čuje i što mu se kaže, a kada ono to čuje onda i zamišlja i stvara slike u svojoj glavi od priča koje je čulo.
Vjerovanje za vrijeme dječijeg školovanja
Početak školovanja je vrijeme kada dijete intelektualno brže napreduje. Ono se trudi da stvar gleda iz nekoliko uglova, a ne samo iz jednog, zatim predmete i pojave objašnjava fizički. Poimanje Boga kroz različite periode dječijeg odrastanja otprilike bi izgledalo ovako:
Od 7-8 godina: Djeca u ovim godinama o Bogu misle veoma površno i materijalno. Oni zamišljaju Boga kao čovjeka koji govori njihovim jezikom, koji živi u Džennetu koji se, pak, nalazi na nekom od nebesa i u obliku čovjeka dolazi u posjetu zemlji i upravlja njom.
Od 8-9 godina: Djeca u ovoj starosnoj dobi poimaju Boga u liku čovjeka, ali sa nadnaravnim moćima. Veoma je moćan, ali Njegovo ponašanje se ne može predvidjeti.
Od 9-10 godina: Ova grupa djece zaključuju da Bog na svakom mjestu postoji, ali u isto vrijeme ima i Svoje određeno mjesto.
Kako djeca zamišljaju Božiju moć?
Djeca u predškolskoj dobi zamišljaju da je Bog jedno fizički veoma snažno biće koje se naljuti kada neko učini nešto loše i kažnjava ga. Iako razmišljaju na ovakav način, većina djece Boga smatra svojim prijateljem.
Nakon dvanaeste godine dijete tek počinje Boga smatrati nematerijalnim i bestjelesnim. Bez sumnje, dijete sa sigurnošću razvija prijateljski odnos s Bogom.
Kako dijete razumjeva Božiju ljubav prema čovjeku?
Sve do svoje desete godine dijete ne razumije da Bog voli sve ljude. Ono misli da Bog zločeste ljude ne voli. Pretpostavlja da Bog može biti nepravedan i šta god želi da tako i uradi. Nakon svoje desete godine 75 % djece uvjereno je da Bog voli sve ljude, pa čak i one koje je kaznio ili će ih kazniti; kao primjer, Bog je potopio faraonov narod, ali Mu je bilo žao zbog njih.
Šta je naša dužnost naspram djetetovog površnog poimanja Boga?
Nakon kratkog upoznavanja o tome kako mališani razumijevaju vjerske pojmove, a posebno pojam Bog, postavlja se pitanje na koji način pomoći djetetu i koja je naša uloga u svemu tome?
Da li trebamo naše dijete kritikovati zbog njegovog poimanja Boga?
Na nama su tri dužnosti kako bi pomogli djetetu da što bolje razlučili svoja saznanja i da na pravilan način dobije informacije o Bogu:
- Trebamo što više čitati o ovoj temi ili potražiti pomoć od vjerskog savjetnika.
- Pažljivo ukloniti pogrešno poimanje iz dječijih glava, dakle razgovarati s djetetom o Bogu i vidjeti šta ono misli.
- Negativne i pogrešne informacije koje smo čuli od našeg dijeteta usmjeriti na pozitivne i pravilne informacije tj. na najbolji mogući način objasniti djetetu vjerske pojmove.
Kao npr. kada nas dijete od tri do šest godina upita: – Ko je Bog? Mi mu odgovorimo da Bog nije kao mi, Bog nema niti ruke ni noge. On nas vidi, ali nema oči kao mi. On čuje naš govor, ali nema uši kao mi. On živi, ali ne u kući kao mi. Djetetu od devet godina trebamo reći da je Bog jedno nadnaravno stvorenje koje nije poput nas…
Ukoliko roditelji obrate pažnju na navedene stavke pomoći će svom djetetu da na pravilan način razumije vjerske termine, posebno pojam Boga. Dijete će biti usmjereno ka poimanju i razmišljanju u pravilnom i pozitivnom kontekstu. Naravno, najvažnije je da roditelji upražnjavaju razgovor sa djetetom, da imaju mnogo strpljenja i blagosti pri davanju odgovora. Koliko god da djeca pitaju, roditelji trebaju biti spremni pružiti odgovor.
Prevela s perzijskog jezika: Aida Jašarević-Ćelović
Preuzeto iz: Ureda za odgoj i obrazovanje Internacionalnog fakulteta Dž'ametul Mustafa