Uvod
Jedna od dužnosti roditelja u vjerskom odgoju njihove djece, je trud da im se priušti pravilna edukacija u vezi shvatanja pojma Bog. Ova tema koliko god da se čini jednostavna i obična, ustvari je komplikovana i potrebno je da roditelj bude upoznat i obavješten o odgovarajućim načinima kao i o praktikovanju potrebnih vještina. Pa tako, susrest ćemo se sa različitim reakcijama roditelja; neki s predpostavkom da njihovo dijete u vezi s pojmom Bog, dobija dovoljno informacija u školi, zanemaruju dužnost da i oni informišu dijete. Drugi zaokupljeni materijalnim stvarima djeteta, traže izgovor u tome kako ne nalaze priliku za njegovo podučavanje. Dok treća kategorija roditelja smatra da nisu dovoljno upoznati sa datom temom, te nisu sposobni odgovoriti djetetu u vezi pitanja o Bogu i zbog toga se udaljavaju od ove teme. Ono što je bitno u vezi s ovom temom, jeste da se sva djeca u razvoju susreću s pitanjima u vezi spoznaje Boga. I upravo zbog toga potrebno je da roditelji sa velikom upornošću, znanjem i ljubavlju koju gaje prema djetetu, naoružaju vještinama i tako budu spremni dati ispravan odgovor, u vezi duhovnih stavki kojim će pobuditi duhovonost u djetetu. Prvo pitanje na koje je potrebno odgovoriti je: Da li je važno da u doba djetinjstva na dijete utičemo da spoznaje Boga? Drugim riječima, nakon upoznavanja djeteta sa spoznajom Boga, kakav će utjecaj ta spoznaja imati na njegov trenutni i budući život? U vjerskoj edukaciji, upoznavanje djeteta s vjerskim pojmovima, usmjeravanje djeteta ka Uzvišenom Bogu i edukacija na polju ponašanja, ubrajaju se u dužnosti roditelja. Od našeg dragog Poslanika, s.a.v.a., stoji predaja u vezi s djecom, u kojoj se kaže: „Teško djeci zadnjeg vremena, zbog pokuđenog ponašanja njihovih očeva.“ Upita li su: „O Božiji Poslaniče je li njihovih očeva koji su nevjernici (mušrici)?“ Odgovorio je: „Ne, nego očeva koji su muslimani, a koji svoju djecu ne poduče niti jednoj strogoj vjerskoj dužnosti, nego se samo oslanjaju na materijalne slasti. Imam odvratnost prema takvim ljudima, a i oni prema meni.“ Hazreti Ali a.s. također, u vezi s vjerskim odgojem svoje djece koji su imali veliku ulogu i koji su vječni uzor i uspomena odgoja, kao savjet svima kaže:„ Svoju djecu podučavajte stvarima koje će biti uzrok nagrade od strane Boga…“
Podučavanje i upoznavanje djeteta s Bogom, u skladu s kapacitetom djeteta, je nešto najbolje što roditelji mogu učiniti za svoje dijete i uputiti ga na ispravan put spoznaje Boga i Njegovih naredbi. Tako će imati mnoge koristi koje će mu trebati kako za sadašnjost tako i za budućnost. Hazreti Sedžad, mir neka je s njim, kaže: „Otac mora znati da je kao staratelj zadužen za svoje dijete i zato ga mora pravilno odgojiti i uputiti ka spoznaji Gospodara.“ Naša djeca na ovaj svijet dolaze čista, neuprljana, željna Boga, ali svojim sazrijevanjem, ponekad zbog netačnih informacija ili neprilagođene porodične situacije razmišljaju pogrešno i ne upoznaju Boga na pravilan način. Ova promjena uvjerenja je opomena o kojoj Božiji Poslanik, s.a.v.a., u poznatom hadisu kaže: „Dijete na Ovaj svijet kroči sviješću o Jednom Bogu, ali roditelji ga usmjere na stranu koja je daleko od stvarnosti (trojstvo Boga kod kršćana ili vjerovanje da Bog ima tjelo kod jevreja).“
U ovoj kratkoj, a lijepoj rečenici može se pronaći odgovor na sva pitanja koja smo gore postavili. Roditelji zbog toga što smatraju ovu temu nevažnom, na prozračne misli i pitanja svog djeteta u vezi sa spoznajom Boga, Njegovim svojstvima i djelovanjima, nedaju im ispravan odgovor, i u budućnosti se susreću sa djecom koja imaju ne ispravnu spoznaju ili zbog toga što predpostavljaju da je vjera teret, ne žele se opterećivati i lagano je zaobilaze i uključuju se u škole ili sekte bez Boga, pa tako samo sebi čine štetu. Nažalost ova situacija prati i današnje društvo i ima mnogo negativnih utjecaja kako na pojedinca tako i cjelokupno društvo. I upravo zbog toga, treba obratiti pažnju da dijete u kući upoznamo s Bogom, u granicama mogućnosti roditelja i da se tako postavi temelj u vezi s ovom temom. Kuća je prva škola u kojoj počinje duhovno sazrijevanje djeteta. Roditelji su također, prvi učitelji. Ono što se prvo u kući može naučiti je mnogo korisnije nego kad se nauči na drugim mjestima.
Neki od utjecaja dječije spoznaje Boga na život djeteta sastoje se od:
1. Povećanje ljubavi prema Bogu
Pravilno ‘upoznavanje’ Boga bit će uzrok da Ga zavolimo i budemo zaljubljenici onoga što što On voli. Ovo se ubraja u suštinski zaključak spoznaje Boga. Kada dijete osjeti beskrajnu ljubav Božiju, Njegove poklone i blagodati, Njegovu moć i snagu, i kada zna da je On usmjerio ogromnu pažnju na to dijete, osjetit će da ga Bog čuva i štiti od svega, uvidjet će i druge divne Božije osobine, osjetit će blagu ljubav u svom srcu prema Gospodaru i trudit će se da uspostavi prijateljski odnos s Njim. Odnos koji se može dogoditi i za koji ne postoje nikakve granice dobi, mjesta, vremena i svakog trenutka na svakom mjestu. Pravilno ‘upoznavanje’ Boga, velika je svjetlost koja obasjava srce i dušu. Ova prva ljubav, temelj je dječijeg vjerovanja koja ga čini čvrstim i u budućnosti. Naučni stav u pogledu ove teme, daje akcenat na vjersku edukaciju koja će učiniti da dijete osjeća ljubav prema Gospodaru i da mu to bude glavni cilj. Tako oslanjajući se na srca ispunjena svjetlošću imana i ljubavi prema Bogu putem vjerskog odgoja u djetetu se može pobuditi pravo značenje vjere, njene dubine i širine. Energija koja privlači dijete ka Bogu ne može ništa drugo biti, osim ljubavi prema Njemu. Da bi posvetili više pažnje ovoj temi navešćemo primjer: „Jedan stari čovjek da bi provjerio koliko su pametna njegova tri sina, tražio je od njih da svaki na svoj način, posebnom metodom, popuni ostavu kuće i rekao je da je pobjednik onaj koji to uradi u što kraćem vremenu i sa što manje troška. Prvi sin je uspio da popuni ostavu sa cementom i pijeskom i čak je uspio da začepi sve rupe na zidovima da svjetlost ne bi dopirala. Slijedeći dan, drugi sin je uspio da u što kraćem vremenu u ostavu unese sijeno. Stigao je red na trećeg sina. On je na trenutak ušao u ostavu i izašao, i objelodanio da je njegov posao završen. Svi su sa čuđenjem ušli u ostavu, i vidjeli su da je prazna. Samo je jedna svijeća u njoj bila upaljena. Starac je zatražio od sina da mu da objašnjenje. Sin je rekao ja sam upalio svijeću i svaki dio ostave sam ispunio svjetlošću.“ Iz ovog primjera vidimo kada ispunimo dječija srca i duše svjetlošću da se sjećaju Boga, i pripremimo ih da uvijek budu s Bogom, tada će i On u njegovim životima imati važnu ulogu koju niko neće moći poreći.
2. Voljeti Božije naredbe
Ljubav prema Bogu nastaje pravilnim upoznavanjem s Njim i ovo je uvod u ljubav prema svim Njegovih naredbama i dužnostima. U trenutku kada se naše dijete upozna s Bogom, čiji su svi poslovi mudri, On nas voli više nego što nas iko drugi voli. Tada sa zadovoljstvom prihvata da su najbolje Njegove upute i dužnosti koje su nam poslate putem vjera da ispune život srećom i zadovoljstvom. Tako treba dijete pripremiti od malena, jer tokom odrastanja to olakšava odgoj i pruža priliku da se ono više približi Uzvišenom Bogu, koji mu se svo vrijeme nadao, volio ga i čekao, da Mu se približi i uspostavi vezu s Njim.
Zbog toga su rekli da je vjerski odgoj prije osnovne škole ograničen na navikavanje s vjerskom tematikom, a to bi značilo da ono što dijete općenito vidi u krugu porodice, navikava se na to i to je primarno navikavanje. To će biti preduvjet za buđenje navika i obavljanje vjerskih dužnosti i ubuduće. Prvi vjerski-odgojni temelji dječije spoznaje Boga, u ovim godinama počinju sa izgradnjom ovih navika.
3. Početak procvata drugih vrlina (odlika)
Pravilna spoznaja Boga, upućenost i Njegova ljubav prema svojim stvorenjima, daje smisao životu dijeteta i čini ga slasnim, i stvara prve iskrice da dijete bude dobro i ostane dobro. Dijete koje se upozna s Bogom koji je simbol dobrote, trudi se da to prijateljstvo ojača, i da uspostavi jaču vezu na tom polju, i da zakorači boljim putem. Ukoliko roditelji u djetetu ožive svijest o Bogu i potrebu za Njim, s tim će oživjeti i druge duhovne i moralne vrijednosti u njemu. Vjerovanje u Stvoritelja i Gospodara koji je Nadzor za naša djela, uvijek će čuvati dijete od grijeha i stranputice, i kada god ovo vjerovanje bude s više intenziteta, dječiji iman će biti jači. Ovakva spoznaja je temelj za slijedeće stepene dječije vjere, koja ukoliko se što ispravnije i sa više informacija probudi u djetetu, imat će i veću i utjecajniju ulogu za njegovu vjeru u budućnosti.
4. Razviti osjećaj odgovornosti prema Bogu
Jedan od obilježja dječije spoznaje je razvijanje osjećaja odgovornosti prema Bogu. Dijete koje upoznaje Boga, sebe smatra glavnim i odgovornim za svoje ponašanje, i trudi se da svoje ponašanje uredi onako kako Bog voli. Za ovakvo dijete, koje je uspostavilo vezu s Bogom, koji je Nadzornik, Obavješteni i Sveznajući, koje se drži podalje od loših poslova, poredeći ga s drugom djecom, kažemo da je njegovo ponašanje bolje, pozitivnije i naprednije u odnosu na druge. Osjećaj odgovornosti će u budućnosti biti razlog, da dijete neće imati socijalnih problema, manje će se mučiti i neće se odupirati zajednici, već će se bolje prilagođavati. Upravo zbog ovoga kažu, da je potrebno da odgajatelj u djetinjstvu kod mališana razvije osjećaj odgovornosti i probudi ljubav prema Gospodaru, čineći ga odgovornim. Potrebno je običnim jezikom djetetu objasniti, da ga Bog vidi, gdje god da se nalazi i šta god da radi. Da je Bog obavješten o njegovim dobrim i lošim djelima, i da od Plemenitog ništa nije sakriveno.
5. Povećavanje imana (vjere)
Iman se povećava onoliko koliko je dijete obaviješteno u vezi Boga. Sve što dijete bude imalo više informacija o Gospodaru i njegov iman će biti sve snažniji. Ima mnogo načina na koje roditelji mogu upoznati dijete s Bogom, kao npr., čitanjem nebeske knjige (Kur'an), boraveći u prirodi, razvijajući umjetnički dar, ibadetom i osamom. Sve ovo će biti uzrok da dijete što bolje iskusi duhovnu atmosferu i s vremenom će osjetiti žeđ za imanom, pokazujući svoja vjerska uvjerenja.
6. Okorišćavanje za psihičko zdravlje
Upoznavanje djeteta s Bogom i s Njegovim plemenitim osobinama, učinit će da se dijete ne osjeća usamljeno i zapostavljeno, a da osjeća veću snagu i moć. Ovo vjerovanje će ojačati dijete u svim životnim situacijama. Ovakva djeca koja se budu susretala s problemima i teškim iskušenjima, bit će uspješnija od druge djece i imat će duhovnu snagu pri riješavanju problema. Dijete koje spoznaje Boga nikada ne osjeća prazninu. I također, u životu će imati snažan oslonac kojim će se okoristiti u suočavanju i rješavanju problema. U kur'anskoj priči se ističe da je Jusuf a.s., imao devet godina kada su ga braća bacila u rupu. Jednom prilikom kada je karavan prolazio pored te rupe, jedan od ljudi karavane je ugledao Jusufa, a.s., i glasno rekao: „ Dođite i pomozite ovom malom, usamljenom strancu.“ Kada je Jusuf, a.s., koji kao dijete bijaše vjerski odgojeno, čuo ovaj govor reče: „Čovjek koji je s Bogom, nikada nije stranac, niti je usamljen.“ Osjećaj smirenosti i udaljavanje od stresa, kao i Oslonac u svim etapama života, mogućnost uspostavljanja veze s većom Silom, prijateljstvo s Bogom koji posjeduje svu dobrotu, daju utisak posjedovanja plana i programa u životu, koji imaju za cilj, fokusiranje pažnje ka Svevišnjem, što je uzrok da dijete kao vjernik, bude psihički smireno i neopterećeno. S tim da roditelji s jedne strane, od početka, svoje dijete uče da obožava Jednog Boga, i upućuju ga čistoći, a s druge strane veoma dobro obavljaju svoju prvu i najvažniju dužnost što se tiče odgoja djeteta.
Prevela s perzijskog jezika: Aida Jašarević-Ćelović
Preuzeto iz: Ureda za odgoj i obrazovanje Internacionalnog fakulteta dž'ametul Mustafa