U procesu razvoja odgajanikovih sklonosti i popravljanja njegovog ponašanja neophodno je uzeti u obzir njegove potrebe, želje, osjećaje, individualne sposobnosti, mišljenja i uvjerenja i između njih uspostaviti ravnotežu.
Uvažavanje redoslijeda I uzimanje u obzir navedenih stvari omogućava učiteljima i odgajateljima da svoju ulogu igraju uspješnije, a proces odgoja i obrazovanja se znatno olakšava i skraćuje.
Prema stanovištu Muhakika Narakija, odgoj i obrazovanje predstavljaju svojevrsnu umjetnost i vještinu koja odgajanika vodi od manjkavosti prema savršenstvu i od savršenstva ka još većem savršenstvu.
U ovom vještačkom kretanju odgoj I obrazovanje slijede prirodno kretanje koje predstavlja pogodan model za ovakvo vještačko kretanje.
Usklađenost vještačkog s prirodnim kretanjem, čini da vještačko kretanje bude djelotvornije.
U umjetnosti i vještinama odgajanja i obrazovanja slijeđenje prirodnog razvoja djeteta također ima veoma značajnu ulogu, zbog toga što omogućava lakše i brže ostvarivanje odgoja i obrazovanja.
Prirodni redoslijed razvoja djeteta je takav da prvo do izražaja dolazi njegova moć strasti.
Prva sklonost koja se može primijetiti kod djece jeste traženje hrane.
Upravo zbog toga dijete prvo traži majčine grudi kako bi jelo. Kada ojača ova sposobnost, dijete prilikom traženja hrane podiže glas i plače.
Postepeno jačaju njegova čula u skladu s potrebama i željama i s vremenom stiče sposobnost pamćenja likova i oblika, tako da lice majke i dadilje pohranjuje u svijesti.
Uvijek je u potrazi za majkom. Malo-pomalo razvijaju se sve njegove sposobnosti koje se odnose na moći strasti.
U drugoj fazi se razvija moć srdžbe i u toj fazi dijete se pokušava zaštititi od uznemiravanja drugih I bilo koje vrste štete.
Kada osjeća bol, plačem ili na neki drugi način, od starijih traži pomoć.
Postepeno ova moć jača i razvija se želja da upravlja drugim ljudima ili drugim stvarima.
U trećoj fazi se razvija moć razlikovanja koja postepeno jača tako da dijete stiče sposobnost izučavanja nauka, umjetnosti i zanata.
Prirodni razvoj različitih moći djeteta upotpunjava se na način koji smo predstavili.
Nakon toga započinje “vještački” i odgojni razvoj u kojem odgajatelj i učitelj imaju uticajnu ulogu.
Pod vještačkim i odgojnim razvojem misli se na upravljanje i odgoj spomenutih aktualiziranih prirodnih moći djeteta putem odgoja i obrazovanja u svrhu ostvarivanja određenih ciljeva.
Ako ne dođe do ove vrste odgoja I upravljanja, čovjek će ostati u svom prirodnom stanju i neće dostići istinsko savršenstvo zbog kojeg je stvoren.
Prema tome, radi usavršavanja duše i ostvarivanja sreće neophodno je započeti sa odgojem i obrazovanjem u doba djetinjstva i da bi olakšali učenje i razvoj tri ljudske moći, radi ostvarivanja uzvišenih ciljeva odgoja, treba voditi računa da se odgoj vrši prateći prirodni razvoj kad je riječ o metodama koje završavaju vještačkim razvojem.
Odgoj djeteta treba započeti sa moći strasti i uravnoteživanjem njegovih prohtjeva i potreba te oblikovati kod djeteta osobinu čednosti.
Nakon toga treba djetetu pomoći u oblikovanju uravnoteženih osjećaja, kao i u izražavanju ličnosti i drugih osobina koje su vezane za moć srdžbe.
Proizvod tog procesa treba biti oblikovanje hrabre i odvažne ličnosti. U sljedećoj fazi odgajanika treba podučiti onim naukama i znanjima koja su mu neophodna, oblikovati sistematizirana promišljanja, uvjerenja i stavove te razviti kod njega mudrost na intelektualnom, praktičnom i unutarnjem planu.
Ukoliko dijete prođe ove faze odgoja u svakoj od njih će ostvariti neke vrline, a to predstavlja pretpostavku za razvoj drugih vrlina u sljedećim fazama odgoja.
Naprimjer, moguće je usmjeriti prohtjeve dječije moći strasti u onom smjeru u kojem to želi odgajatelj, zato što se ova moć još nije ustalila u nekoj krajnosti te se stoga može mijenjati.
Zbog toga je razvoj moći srdžbe i njeno uravnoteživanje u prvoj fazi dječijeg života veoma jednostavan proces.
Kada se ova moć razvije do određenih granica u skladu sa odgojnim ciljevima i nakon što osoba ostvari neke od vrlina, suzdržava se od određenih neumjesnih prohtjeva i želja koje pobuđuju moć srdžbe i koje onemogućavaju njeno uravnoteživanje.
Time se stvara pretpostavka za lakše usmjeravanje moći srdžbe u željenom smjeru i njeno uravnoteživanje.
Nakon određenog uravnoteživanja moći strasti i srdžbe neutralizira se zaokupljenost svijesti pretjeranim bavljenjem prohtjevima ove dvije moći, što bi moglo uzrokovati poremećaje u djetetovoj spoznaji, razlikovanju I određivanju, tako da se time olakšava proces usvajanja znanja i mudrosti.
Odgajatelj koji je svjestan značaja uvažavanja redoslijeda i pravilnog planiranja odgoja te ulaganja napora na ovom polju umnogome može olakšati proces odgoja i obrazovanja djeteta u različitim fazama.
Izvor: “Stavovi Islamskih mislilaca o obrazovanju i odgoju”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2016.