Autor: mr. sc. dr. med. Dunja Latifić-Jasnič
Arterijska hipertenzija je bez sumnje bolest koja predstavlja važan neovisan faktor rizika za razvoj bolesti srca, žila, moždanog sistema, bubrega… Snižavanje i kontrola krvnog pritiska je u uskoj vezi sa smanjivanjem obolijevanja i smrtnosti.
A šta je sa niskim krvnim pritiskom ili arterijskom hipotenzijom? Taj problem je, u svjetlu intenzivnih istraživanja povećanog krvnog pritiska, vremenom izgubio na značaju. Pedesetih godina prošlog stoljeća dijagnoza „hronična arterijska hipotenzija“ bila je relativno česta. Vremenom je dijagnoza sindromom ili skupom simptoma.
Kada je nizak
U nekim zemljama uopšte je ne uvrštavaju među bolesti, kao naprimjer u anglosaksonskim zemljama. Nasuprot tome u Zapadnoj Njemačkoj 1980. godine utvrdili su da 1,8 procenta muškarca i 5,6 procenata žena imaju nizak krvni pritisak i da su zbog toga bili liječeni. Bolest je dobila nadimak „njemačka bolest“, a značilo je da takvi bolesnici žive dugo i slabo!
Kada je krvni pritisak nizak bez jasnog uzroka, govorimo o primarnoj esencijalnoj hipotenziji. Ako je hipotenzija posljedica neke, najčešće teške bolesti, govorimo o sekundarnoj hipotenziji.
U ovu drugu spadaju hipotenzije prouzrokovane nekim neurološkim oboljenjima (moždani tumori, moždane kapi, multipla atrofija itd.), zatim one uzrokovane nekom sistemskom bolešću kao što je šećerna bolest, bolest nadbubrežne žlijezde ili stanja koja su posljedica uzimanja lijekova za snižavanje visokog krvnog pritiska.
Kad je riječ o primarnoj-esencijalnoj hipotenziji? Onda kada u ambulanti više puta kod ispitanika izmjerimo nizak krvni pritisak. Za odrasle muškarce to je pritisak niži od 110/65 mmHg, a za žene niži od 100/60 mmHg.
Međutim, sam nizak krvni pritisak nije dovoljan za dijagnozu hipotenzije. Niske vrijednosti krvnog pritiska moraju biti praćene nekim od sljedećih simptoma:
– omaglice;
– kolaps – kratkotrajan gubitak svijesti;
– palpitacije – neprijatan osjećaj brzog lupanja srca;
– umor;
– prekomjerno znojenje;
– depresija, strah;
– smetnje vida;
– pospanost.
Dvadesetčetverosatno mjerenje krvnog pritiska (holter) korisnije je od pojedinačnih ambulantnih mjerenja, jer daje precizne podatke o dinamici krvnog pritiska uz istovremeno praćenje aktivnosti bolesnika i tegoba koje se pojavljuju. Bolesnike sa niskim krvnim pritiskom dijelimo u dvije grupe:
– u prvu grupu spadaju bolesnici koji imaju stalno nizak krvni pritisak – hronična arterijska hipotenzija;
– u drugu grupu ubrajamo one bolesnike kod kojih se tegobe i nizak krvni pritisak pojavljuje samo u stojećem položaju – ortostatska hipotenzija. Krvni pritisak mora pasti u stojećem položaju za 20/10mmHg i više. Statički podaci govore da je učestalost hronične arterijske hipotenzije 1,6 – 2,7 procenata kod muškaraca i 0,3 – 3,6 kod žena. Ortostatska hipotenzija je češća kod starijih osoba. Kod starijih od 65 godina ortostatsku hipotenziju ima čak 18,2 postotka.
Znakovi bolesti
– Omaglica je bez sumnje najčešći simptom kod bolesnika sa niskim krvnim pritiskom. Pojavljuje se u toku duljeg stajanja, ustajanja ili u toku obavljanja težeg fizičkog posla. Bolesnici je često zamjenjuju vrtoglavicom. Žale se da imaju „praznu glavu“ ili da im se „vrti u glavi“.
– Smetnje vida su čest prateći simptom omaglici. Žale se na „sužen vid“, ponekada je vid zamagljen, u vidnom polju se pojavljuju crte ili kolutovi raznih boja.
– Kolaps (sinkopa) često je sljedeća faza već opisanih tegoba koja se u pravilu pojavi pri ustajanju ili dužem stajanju u toplom prostoru. Bolesnik „otkažu“ noge i sruši se. Događaja se ne sjećaju ili ga se sjećaju kroz maglu. Pri padu se mogu povrijediti.
– Umor je čest pratilac bolesnika sa niskim krvnim pritiskom, posebno ujutro. Umorni su bez jasnog razloga, teško počinju raditi. Mišićna slabost se pojavi prije nego što počnu sa uobičajenim dnevnim aktivnostima. Uzrok takvom stanju, odnosno tim tegobama je slaba prokrvljenost mišića zbog niskog krvnog pritiska.
– Depresija, strah, smetnje pamćenja i pospanost su također česti simptomi za koje se smatra da su posljedice slabe prokrvljenosti mozga.
– Palpitacije – neprijatan osjećaj brzoga lupanja srca, javlja se najčešće kod bolesnika sa ortostatskom hipotenzijom.
Mehanizmi nastanka niskog krvnog pritiska, odnosno esencijalne hipotenzije nisu poznati.
Uzrok nastanka hipotenzije
Poznato je da se prilikom ustajanja iz ležećeg u stojeći položaj 300 do 800 ml krvi „pretoči“ tj. zastane u nogama. Organizam koristi brojne refleksne i druge mehanizme (kompoenzatoroni mehanizmi) da sve organe snadbije krvlju, odnosno kisikom. Prilagođavanje na stojeći položaj ne traje duže od nekoliko sekundi.
Ukoliko se prilagođavanje u tom času ne dogodi i proces traje duže, otkažu kompenzatorni mehanizmi. Rezultat je pad krvnog pritiska i nedovoljno snabdijevanje organa kisikom. Pošto je mozak na pomanjkanje kisika posebno osjetljiv, nastupi prolazni, kratkotrajni gubitak svijesti. Govorimo o ortostatskom kolapsu-sinkopi. Refleksni odgovor organizma na neodgovarajuće prilagođavanje položaju tijela kod nekih bolesnika izazove gubitak svijesti, a kod drugih ne.
Istraživanja su pokazala da je jedan od mogućih uzroka nastanka niskog krvnog pritiska prirođena greška u čuvanju natrija u burezima.
Utvrđeno je da je izlučivanje natrija mokraćom veće kod osoba sa nižim krvnim pritiskom, nego kod drugih. Zbog te greške povećano je izlučivanje mokraće, gubi se tekućina, krvni pritisak pada. Kada su tim bolesnicima dodali šest grama soli dnevno, stanje se bitno popravilo.
Savremeni koncept liječenja te bolesti temelji se na nefarmakološkim postupcima. Temelj uspješnog liječenja je upoznati bolesnika sa svim detaljima i prirodom bolesti kao i očekivanim njenim tokom.
Šta kaže statistika
Preciznih statičkih podataka o raširenosti ove bolesti nemamo. U ambulanti se povremeno susrećemo sa tegobama koje ne možemo uvrstiti niti u jednu poznatu šemu. Tek detaljni podaci o tegobama, uz izmjeren nizak krvni pritisak, usmjere liječnika ka ispravnoj dijagnozi.
Dijagnostička obrada
Ako se utvrdi nizak krvni pritisak ili ortostatska hipotenzija, kod ispitanika koji nema tegoba, nije potrebna dijagnostička obrada niti liječenje! Kod simptomatskih bolesnika liječnik je dužan napraviti sljedeće:
– dobiti detaljne podatke o tegobama, u slučaju gubitka svijesti – kolapsa, podatke dobiti od očevidaca;
– klinički pregled sa mjerenjem krvnog pritiska u ležećem i stojećem položaju;
– standardne laboratorijske pretrage;
– 24-satno mjerenje krvnog pritiska;
– pretrage autonomnog nervnog sistema.
Kada na dodatne preglede
Ukoliko postoji sumnja da se radi o bolesniku sa sekundarnom hipotenzijom potrebni su dodatni specijalistički pregledi: neurološki, endrokrinološki, kardiološki itd. U svakom slučaju, važno je postaviti pravu dijagnozu i, ako je potrebno, početi liječenje sa ciljem da se poboljša kvalitet života.
Lijekovi
Danas je u upotrebi samo nekoliko antihipotenzivnih lijekova:
1. kortikosteroidi;
2. agonisti adrenergičnih receptora alfa-1;
3. eritropoetin možemo upotrijebiti kod bolesnika koji imaju hroničnu anemiju;
4. kofein – nekim bolesnicima pomaže iako njegov učinak nije bio potvrđen niti u jednoj studiji.
Kako se liječi
Bolesnik mora prilagoditi način života novim uslovima, odnosno ograničenjima: mora izbjegavati veće fizičke napore; dovoljno se odmarati na podignutom uzglavlju; mora izbjegavati situacije koje prouzrokuju nastanak tegoba kao što su duže stajanje, dugotrajno zadržavanje u zagrijanim prostorijama, rad na suncu itd.
Korisno je više puta dnevno jesti manje količine hrane. Veoma je važno, posebno za bolesnike sa ortostatskom hipotenzijom, polagano ustajanje: nekoliko minuta sjediti na postelji i tek poslije toga polako ustati!
Ukoliko se ovim postupcima ne otklone tegobe, savjetujemo dodataki šest grama soli dnevno. Lijekovi dolaze u obzir tek kada sve nabrojano ne da željeni rezultat.
Izvor: Zdravlje u kući, Avaz porodična revija, Sarajevo, januar/sječanj 2005, god. IV, br. 26, str. 32-34.