Uzvišeni Allah kaže:
Ili za onoga koji je prolazeći pored jednog do temelja porušenog grada, povikao: „Kako će Allah oživjeti ove što su pomrli?“ I Allah učini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživje i zapita: „Koliko si ostao?“ – „Dan ili dio dana“ – odgovori. „Ne“, reče On -, „ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje, – nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga – da te učinim dokazom ljudima -, a pogledaj i kosti, – vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo.“ I kad njemu bi jasno, on povika: „Ja znam da Allah sve može!“ (El-Bekare, 259.)
I kaže:
Jevreji govore: “Uzejr je – Allahov sin”, a kršćani kažu: “Mesih je – Allahov sin.” To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah! Kuda se odmeću? (Et-Tevbe, 30.)
Uzejr je bio mudar, pobožan vjernik. Jednog dana, izašao je da pogleda nešto od svoga imanja, pa, kada je završio, prošao je pokraj razrušenog mjesta, gdje ga je zahvatila vrućina.
Ušao u to porušeno mjesto jašući na svome magarcu. Sišao je sa magarca držeći dvije korpe, jedna je bila puna smokava, a druga puna grožđa. Sjeo je i izvadio zdjelu u koju je iscijedio grožđe i u njoj namočio suh hljeb koji je imao. Pojeo je jedan dio, a potom je legao na leđa, oslonivši svoje noge o zid i počevši zuriti u strop kuće. Vidio je zatim i neke raspadnute kosti, pa je rekao: „Kako će Allah oživjeti ove što su pomrli?“ On nije sumnjao u Allahovu moć da to učini, već je to kazao čudeći se. Zbog toga, Uzvišeni Allah mu je poslao Meleka smrti, koji je uzeo njegovu dušu i tako je Allah učinio da ostane mrtav stotinu godina.
Nakon stotinu godina, Uzvišeni Allah mu je poslao meleka, koji je stvorio njegovo srce, da ga učini svjesnim, zatim mu je stvorio dva oka da mu omogući da vidi i shvati kako Uzvišeni Allah proživljava mrtve. Melek je dalje nastavio da upotpunjava njegovo ponovno stvaranje, dok je on posmatrao. Zaodjenuo je njegove kosti mesom, kožom i kosom. Zatim, udahnuo je u njega dušu. On je sve ovo gledao i bio potpuno svjestan. Melek ga je upitao kazavši: „Koliko si ostao?“ – „Dan ili dio dana“ – odgovori, jer je učinjeno da umre popodne, a zatim mu je ponovo dat život krajem dana, dok je Sunce bilo još uvijek na nebu; zato je kazao „ … ili dio dana“, tj. čak ni cijeli dan. „Ne“, reče On -, „ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje“, tj. suhi hljeb i iscijeđeno grožđe nisu se promijenili, niti pokvarili, „ … nije se pokvarilo“, i grožđe i smokve se takođe nisu promijenili.
Kada je počeo u srcu sumnjati u takvu stvar, melek je rekao: „Da li to ne vjeruješ u ono šta sam ja kazao?“ „A pogledaj i magarca svoga“, pogledao je svoga magarca i našao da su njegove kosti raspadnute i da su sasvim uništene. Melek je pozvao magarčeve kosti i one
su se odazvale na njegov poziv, te se sakupile dolazeći iz svih smjerova, sve dok ponovo nisu sačinile jednu cjelinu, dok je Uzejr posmatrao i zaodjenuo ih mesom, kožom i krznom. Zatim je melek udahnuo život u njega i on se probudio podigavši svoje uši i glavu prema nebu misleći da je došao Posljednji čas. O tome se kazuje u Njegovim riječima: „a pogledaj i magarca svoga – da te učinim dokazom ljudima -, a pogledaj i kosti, – vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo.“ I kad njemu bi jasno, on povika: „Ja znam da Allah sve može!“
Zatim, on je odjahao na svome magarcu natrag u svoje selo, gdje je bio nepoznat ljudima, a ni on nije njih poznavao. Čak ni svoju vlastitu kuću nije lahko pronašao. Kada je došao do kuće, našao je jednu osakaćenu, slijepu i staru ženu, koja je bila u stotinu i dvadesetoj godini života. Ona je bila sluškinja koju je imao u prošlosti, a, kada je otišao, imala je svega dvadeset godina. Upitao ju je kazavši: „Da li je ovo Uzejrova kuća?“ Rekla je: „Da, jeste.“ Zaplakala je i rekla: „Danas se više niko ne sjeća Uzejra.“ Rekao joj je da je on Uzejr i da je Uzvišeni Allah učinio da umre stotinu godina, a zatim mu ponovo život dao. Rekla je: „Slavljen neka je Allah! Izgubili smo Uzejra prije stotinu godina i nikad nismo čuli ništa o njemu.“ Rekao je: „Uistinu, ja sam Uzejr.“ Ona je rekla: „Uzejr je bio čovjek čije su dove bile primane kod Svemogućeg Allaha, pa pozovi Allaha da mi vrati moj vid, da te pogledam, pa, ako jesi Uzejr, ja ću te svakako prepoznati.“ Potom je učinio dovu Svemogućem Allahu, pa potrao po njenim očima i one su bile izliječene. Uzeo ju je za ruku i rekao: „Ustani Allahovom voljom!“ Ona je ustala Allahovom voljom. Pogledala ga je i kazala: „Svjedočim da si ti Uzejr.“ Zatim je krenula Izraelićanima, koji su bili okupljeni na sijelu, a tu je bio i Uzejrov sin, koji je imao stotinu i osamnaest godina, i njegovi unuci, a potom ih pozvala, govoreći: „Ovo je Uzejr koji vam se vratio.“ Oni joj nisu povjerovali, pa je ona rekla: „Ja sam ta i ta, vaša sluškinja. On je učinio dovu Allahu za mene, pa je On izliječio moj vid i moje noge.“ Dodala je: „On tvrdi da je Allah učinio da umre stotinu godina, a potom mu je On ponovo život dao.“
Svijet je ustao i krenuo da ga vidi. Njegov sin je kazao: „Moj otac je imao crn mladež između svojih ramena.“ On je otkrio svoja ramena i oni shvatiše da je on Uzejr. Izraelićani su rekli: „Uzejr je bio jedini koji je pamtio cijeli Tevrat napamet, a Nabukodonosor ga je spalio i od njega nije ništa ostalo, osim ono čega su se ljudi mogli prisjetiti. Pa (ako ti stvarno jesi Uzejr), zapiši nam ga.“ Njegov otac, Seruha, bio je zakopao Tevrat tokom perioda Nabukodonosora na mjesto koje niko nije poznavao osim Uzejra. Tako ih je on odveo na to mjesto i izvadio ga, ali, nažalost, listovi su bili istruhli i upropašteni. Stoga je sjeo u hlad drveta okružen Izraelićanima i obnovio im Tevrat. Tada su se dvije zvijezde spustile sa neba i ušle u njegova usta od čega se on prisjetio cijelog teksta Tevrata i tako ga obnovio Izraelićanima. Zato „Jevreji govore: ‘Uzejr je – Allahov sin“ (Et-Tevbe, 30.), zbog ove dvije zvijezde, obnavljanja Tevrata i brige za stanje Izraelićana. Obnovio im je Tevrat u zemlji Es-Sevad. Grad, za koji se kaže da je u njemu umro, naziva se Sajrabad.
Abdullah ibn Abbas, r.a., kaže: „Tako je on bio, kako kaže Uzvišeni Allah: ‘da te učinim dokazom ljudima’, tj. Izraelićanima. On je sjedio sa svojim sinovima, mlad čovjek među starcima, jer je umro kada je imao četrdeset godina, a proživljen je u istim godinama u kojima je i umro.“
Dobro je poznato da je Uzejr bio jedan od vjerovjesnika poslanih Izraelićanima, došao je u periodu između vremena u kojem su živjeli Davud i Sulejman, a.s., i vremena u kojem su živjeli Zekerijja i Jahja, a.s. U tom vremenu niko među Izraelićanima nije znao Tevrat napamet. Uzvišeni Allah je njega nadahnuo da primi Tevrat u svoje srce, a zatim ga je proučio Izraelićanima.
Izvor: Hafiz Ibn Kesir, Priče iz Kur'ana, Ilum, Bužim, 2007., prijevod sa engleskog: prof. Adnan Hafizović, str. 85-92.