U cilju jačanja svjetskog mira nužno je – prema našem mišljenju – postaviti određene principe i pravila, kako bi napori koje Ujedinjene nacije i druge vladine i nevladine organizacije i institucije ulažu, urodile očekivanim plodovima. U te principe i pravila spadaju:
– Potvrđivanje jedinstva porodice svih ljudi i realizacija međusobnog upoznavanja ljudi s ciljem jačanja ljudskih vrijednosti, koje treba da budu osnovni izvor garancije ljudskog dostojanstva i realizacije mirnog suživota ljudi, shodno volji Uzvišenog Boga.
– Neophodno je nastojati da se međusobnim upoznavanjem vjera i civilizacija ne manipulira, tako da aktivnosti na planu tog upoznavanja ne budu samo sredstvo u rukama političara, koje će oni iskoristiti za ostvarenje kratkotrajnih političkih interesa, nakon čega će ih zapostaviti prvom prilikom.
– Nužnost priznavanja kulturne i civilizacijske raznovrsnosti kod ljudi i vjerovanje u mnoštvo različitih civilizacija, kultura, zakonskih sistema i društava, te, shodno tome, neprihvatanje dominacije bilo koje civilizacije ili kulture, ili njenog pokušaja da nametne svoje ideje, principe i običaje drugim civilizacijama.
– Nužnost poštivanja civilizacijskih, kulturnih i vjerskih specifičnosti kod raznih naroda, te ohrabrenje nastojanja pozitivnog utjecaja među civilizacijama, kulturama i vjerama.
– Dijalog među različitim civilizacijama treba biti ujednačen i uravnotežen, tako da jača strana ne iskoristi veliku razliku u odnosu ekonomskih i političkih snaga tih civilizacija, jer bi se u protivnom taj dijalog pretvorio u diktat jedne strane, koji na duže staze ne bi dao očekivane rezultate.
– Neophodno je upozoriti da cilj međuvjerskog dijaloga nije stapanje tri nebeske religije u jedan kalup – kao što neki pozivaju vraćanju Ibrahimovoj (Abrahamovoj) tradiciji – jer to vodi sekularizaciji tri religije, koja bi izazvala sukob i antagonizam među njihovim sljedbenicima, a ne međusobni mir.
– Nužnost međunarodne saradnje na planu suzbijanja raznih oblika vjerskog ekstremizma, rasne netrpeljivosti i strane okupacije, koji prouzrokuju mržnju, ekstremizam i fanatizam, što je nespojivo s ciljevima Povelje Ujedinjenih nacija, koja poziva ulaganju zajedničkih napora na planu jačanja humanih odnosa među ljudima.
– Rad na planu uspostavljanja saradnje među ljjudima suprostavljanja bezbožničkim tokovima i moralnoj izopačenosti, te radi ukanjanja svih uzroka raspada porodice i izopačenja društva.
– Pomoć naporima naroda i organizacija civilnog društva da taj dijalog ne organiziraju samo državne institucije, jer se može desiti da na taj način dijalog postane samo formalnost, bez ikakvog praktičnog efekta među ljudima.
– Treba također ohrabriti dijalog među različitim slojevima unutar svakog civilizacijskog kruga, jer u većini civilizacija postoje očite razlike među pravcima (mezhebima), vjerovanjima i rasama, zato treba pomoći dijalog među njima, uporedo s pomaganjem dijaloga među civilizacijama.
– Predstavnici svih civilizacija treba da budu, idejno i kulturološki, pripadnici tih civilizacija, jer to garantira davanje povjerenja i neophodnu vjerodostojnost tim dijalozima i savezništvima.
Izvor: dr. Mutlak Rašid el-Karavi, Uloga islama u jačanju svjetskog mira, Centar za dijalog – Vesatijja, PDF izdanje, str. 16-17.