Važnost aktivnog slušanja i kako ga prakticirati
Važnost aktivnog slušanja i kako ga prakticirati

Važnost aktivnog slušanja i kako ga prakticirati


Svakog dana nešto slušamo. Slušamo roditelje (osim ako nismo previše buntovni za to), slušamo glazbu, slušamo prijatelje, kolege s fakulteta, profesore (dobro, njih možda najmanje)… No, čujemo li ih doista? Što znači slušati nekoga ? Kako biti aktivan slušač i zbog čega je to važno?

Dalaj Lama, poznati duhovni i svjetovni vođa, rekao je da kad pričamo, ponavljamo ono što već znamo, ali slušajući možemo naučiti nešto novo. Naviknuti smo komunicirati tako da paralelno slušamo i smišljamo odgovor samo da bi naši razgovori tekli bez neugodnih tišina i da bismo što više govorili o sebi i svojim iskustvima. Psiholozi su pak osmisli koristan termin aktivno slušanje.

Što je aktivno slušanje?

Odnosi se na umijeće slušanja, a najvažnija je komunikacijska vještina koja uključuje usmjeravanje pozornosti, interpretiranje i pamćenje onoga što smo zaista čuli. Aktivno slušati znači slušati usredotočeno, slušati s empatijom i prihvaćanjem druge osobe te slušati odgovorno.

Rezultati istraživanja provedenog 2017. godine pokazuju da ljudi bolje razumiju osjećaje osobe s kojom razgovaraju slušajući glas te osobe, nego ako ih samo gledaju dok govore. To je sasvim logično s obzirom na to da je poznato da se ljudski glas sastoji od niza obilježja – visina, intenzitet i boja, a subjektivno ga procjenjujemo kao visok, nizak, napet, hrapav, promukao i slično.

Ostala istraživanja su pokazala da partneri koji komuniciraju s ciljem razumijevanja druge osobe imaju uspješnije i sretnije odnose za razliku od onih kojima je cilj formuliranje odgovora.

Metode razvijanja umijeća slušanja

Aktivno je slušanje umijeće koje je moguće razvijati i vježbati, a korisno je u bilo kakvim međuljudskim odnosima – u obiteljskim odnosima, prijateljstvu, u vezi ili braku, ali i u poslovnom svijetu, na intervjuima i razgovorima za posao. Postoje razne metode kojima je moguće izoštriti umijeće slušanja drugih, a samim time i komuniciranje i razumijevanje poruke koju nam druga osoba želi poručiti.

1.Odlučite da želite slušati

Najvažnije je odlučiti da zaista želite poslušati nekoga. Imajte na umu da je percepcija ljudi drugačija i da je pod utjecajem osobnih iskustava, genetike, inteligencije, edukacije, zato je važno odlučiti slušati te otvoriti um za nova stajališta i ideje. I drugi ljudi proživljavaju iste emocije – osjećaju se čudno, ne znaju što reći, kako se ponašati. Probajte otvoriti srce i um za pružiti razumijevanje drugih, a time će i oni moći lakše pružiti to isto vama.

2.Gledajte sugovornika u oči

Ne kaže se bez razloga da su oči ogledalo duše. Ljudi procjenjuju po vašim očima. Ako govorite ne gledajući sugovornika u oči, najvjerojatnije će pomisliti da ste nezainteresirani, distancirani ili da nešto skrivate.

3.Uključite neke neverbalne znakove

To može biti suptilno klimanje glavom ili govor tijela. Nemojte stalno govoriti Naravno!, Imaš pravo! ili Tako je!. Na taj način, osim što prekidate sugovornika, šaljete poruku da zapravo ne slušate.

4.Postavljajte pitanja

Ovo je važno jer postavljajući pitanja razmišljate o onom što čujete i potičete osobu da objasni svoja stajališta i ono što govori. Na taj način sugovornik ima osjećaj da ga slušate i da ste zainteresirani. Što mislite, zbog čega profesori najviše vole studente koji imaju mnoštvo pitanja?

5.Parafrazirajte

Parafraziranje znači preformulirati svojim riječima ono što ste čuli ili pročitali. Najčešće se koristi u studentskom životu dok pišemo seminare (idemo s pretpostavkom da ne kopirate izvorne tekstove, khm, khm). Primjerice, započnite: Ako sam Vas dobro razumio/razumjela, Vi govorite… ili Znači li to da… Ovim se poslužite jedino ako ste jasno razumjeli o čemu se govori (a možete i ako niste, kao na primjer u seminarskim radovima).

6.Nemojte prekidati sugovornika

Ovo je zaista ružno i najvažnije – nepristojno! S kim god pričate, šaljete poruku da ne poštujete tu osobu. To se obično shvaća kao omalovažavanje i neuvažavanje sugovornika.

Zanimljivosti

Tempo govorenja sporiji je od tempa slušanja. Prema istraživanjima, prosječna osoba govori tempom od 100 – 140 riječi u minuti, dok sluša tempom od 600 riječi u minuti.

 

Sluh i slušanje nisu isto! Sluh je sposobnost slušanja zvuka, a zasniva se na sposobnosti prepoznavanja visine, jačine i smjera zvuka te vremenskih razlika zvuka. Slušanje je svjesno praćenje govorne poruke.

Postoje 4 razine slušanja:

kozmetičko slušanje

konverzacijsko slušanje

aktivno slušanje

dubinsko slušanje (najviša razina, ali prvo savladajte ovu prethodnu).

Izvor: https://www.hocu.ba/indexphp/hocuinfo/48286slusanje/