Važnost sunneta i hadisa
Važnost sunneta i hadisa

Važnost sunneta i hadisa

Muslimani se kroz čitavu svoju povijest nastoje ugledati u postupke Poslanika i razumjeti njegovu riječ i kazivanje, kroz pobožnu privrženost i ljubav prema osobi koja je bila odabrana od Allaha da pronese Njegovu Poruku i koja je bila tumač Njegove Riječi, odnosno Časnoga Kur'ana.

Običaji i postupci Poslanika nazivaju se sunnetom, dok se njegova kazivanja nazivaju hadisom, u značenju: kazivanja, predaja. Nakon Kur'ana, sunnet i hadis predstavljaju drugi temeljni fundament ili princip islama.

Poslanikov sunnet pokriva široko područje – od nekih izvanjskih pitanja, npr. načina ulaženja u kuću ili džamiju, pozdravljanja susjeda, brijanja brade, umivanja, sve do najdubljih vjerskih, moralnih i duhovnih činova i stavova, npr. kako postupati s prijateljem u teškim vremenima i kako postupati s neprijateljem, kako koncentrirano moliti, kako suosjećati s drugim muslimanima i, općenitije, s ostalim ljudima, kao i ostala pitanja slične prirode.

Sunnet se sastoji od dva dijela: prvi je svojevrsna islamizacija preovlađujućih navika i običaja arapskog društva kojem je islam objavljen i to, naravno, onih običaja koji su bili u skladu s duhom islama, a ne tek bilo kojih navika i običaja. Oni su bili islamizirani i postali su sastavnim dijelom sunneta. Drugi dio sunneta predstavlja njegov vitalniji aspekt, onaj koji dotiče pitanje islamskog stava prema Allahu i Njegovom stvaranju. On se tiče, dakle, najvitalnijih elemenata samog islama.

Što se tiče hadisa, on se sastoji od velikog broja kazivanja blagoslovljenog Poslanika sakupljenih u toku prva tri stoljeća islamske povijesti od generacija pobožnih naučnika koji se nazivaju muhaddisima. Važno je na ovom mjestu napomenuti da su u ovome polju žene također odigrale vrlo značajnu ulogu i zajedno s muškarcima sakupljale kazivanja Poslanika, ispitivale lanac prenosilaca i proučavale, korak po korak, kako su od samog Poslanika određena kazivanja prenošena drugim ljudima, od jedne generacije do druge, sve do vremena njihova zapisivanja. Pouzdanost svakog prenosioca temeljito je proučavana i utemeljeni hadisi razlučeni su od onih koji imaju nepouzdan lanac prenosilaca. Razvijena je čitava nauka prema kojoj su razvrstani i sastavljeni autentični hadisi, djelomično autentični, slabi hadisi kao i oni bez ikakve autentičnosti.

Nakon dva do tri stoljeća intenzivna istraživanja i rada, zaokružena je glavnina hadisa i oni su učinjeni dostupnim čitavom islamskom svijetu. Prva grupa napisa su oni koje su sakupili autori tzv. Ispravnih Knjiga, Sihah es-sitteh, odnosno šest standardnih zbirki hadisa koje su sunnije prihvatile u islamskoj povijesti kao one zbirke koje sadrže autentične hadise, dok su, stoljeće kasnije, četiri šiijske zbirke hadisa nazvane El-Kutubu'l-erbe'ah ili četiri knjige nastale kao kompilacija (ranijih zbirki). U tom su, dakle, polju sunnijske zbirke prethodile onim šiijskim. No, sadržaj je većine hadisa u obje zbirke, sunnijskoj i šiijskoj, u temelju identičan. Uglavnom je to lanac prenosilaca koji se razlikuje, dok je sadržaj hadisa gotovo isti.

Tekstovi hadisa pokrivaju područje od rasprava o nastanku svijeta, hijerarhiji meleka i svjetla, pitanja Allahove volje i načina Njegova upravljanja svemirom, pitanja kako se sloboda i determinizam isprepliću u ljudskom životu, sve do općeljudskih, političkih, ekonomskih i društvenih pitanja i praktičnih problema svakidašnjice, a koja dotiču odnose s porodicom, susjedima i prijateljima.

Hadis također, direktno ili indirektno, dotiče pitanja koja se odnose na okoliš u kojem bi muslimani trebali živjeti, dakle pitanja čistoće, ljepote i doličnosti. Postoje hadisi koji su, zajedno s Časnim Kur'anom, imali vrlo važnu ulogu u stvaranju islamske umjetnosti, arhitekture, urbanizma i, ustvari, u stvaranju cjelokupnog fizičkog ambijenta koji bi trebao odražavati značenje, duh i bit islamske Objave.

Hadis je, naravno, uz Časni Kur'an, i izvor šerijata. On sam predstavlja prvi komentar kur'anskog teksta te je, kao izvor šerijata, zajedno s Kur'anom, bio detaljno proučavan sa stanovišta njegovog sadržaja iz područja prava. Stoljećima su, tako, različite škole prava razvile metode nadopunjavanja Kur'ana proučavanjem hadisa. Hadis je, također, i izvor islamske misli i gotovo svi aspekti te misli, poput teologije, nauke, filozofije te čak gramatike i lingvistike imaju korijene u hadisu kao i u Kur'anu. Ne postoji polje islamske misli u kojem hadis nije igrao značajnu ulogu, kao nadopuna ili objašnjenje Allahove Riječi sadržane u Kur'anu.

Poslanik je, nedugo prije smrti, bio zapitan kako ga se sjećati (nakon smrti). On je rekao: Učite Kur'an, jer nešto je Poslanikove duše sadržano u samom učenju Allahove Riječi.

Štaviše, Poslanikova kazivanja nadopunjuju značenje Časnog Kur'ana i bez njega mnogi ajeti ne bi bili u potpunosti razumljivi. Čak ni temeljni muslimanski obredi, poput dnevnih namaza (es-salah) ne bi bili mogući, a da njihovo obavljanje nije muslimanima bilo objašnjeno kroz sunnet i hadis. Kur'an Časni naređuje nam da obavljamo namaze, ali način vršenja namaza temeljen je na modelu koji je pružio Poslanik, a isto je i s detaljima koji se tiču obavljanja hadždža (hodočašća) i ostalih islamskih obreda kao i raznovrsnih dnevnih obaveza. Također, mnogi od kur'anskih ajeta koji se ne bave toliko pravnim pitanjima koliko naukom o prirodi pojavnog svijeta, pojašnjeni su hadisom koji tako čini vrlo važne komentare tih ajeta. Časni Kur'an i hadis su tako veliko bogatstvo koje je Allah pružio muslimanima.

Nadalje, prvi izvor, a to znači Kur'an, ne može se u potpunosti procijeniti niti razumjeti bez pomoći drugog izvora, a to su hadis i sunnet koji svim generacijama muslimana pružaju komentar čovjeka koji je bio najsposobniji razumjeti Allahovu Riječ i koga je Allah odabrao za Svog Vjerovjesnika i Svog Prijatelja, kojem je objavio Svoju Uzvišenu Riječ.

 

Izvor: Sejjid Husein Nasr, Vodič mladom muslimanu, Ljiljan, Sarajevo, 1998., str. 20-22., prijevod: Aida Abadžić-Hodžić