Imam Sadik, mir neka je s njim, zajedno sa skupinom svojih prijatelja je otišao prema Meki s ciljem da posjeti Božiju kuću i obavi hadž. Kada su došli do Mine, sjeli su da se odmore. Imaše i malo grožđa, kojeg staviše ispred sebe kako bi jeli.
U tom trenutku približi se jedan čovjek i zatraži: „Nešto i meni dajte.“ Imam, mir neka je s njim, uze grozd grožđa i ponudi mu. “Čovjek ne prihvati grožđe, nego reče: „Šta je ovo? Daj mi novac.“
Imam, mir neka je s njim, sa smirenošću vrati grožđe i reče: „Nemam novca da ti dam.“ Čovjek se okrenu i napusti ih. Kada se malo odmaknu od Imama i njegovih prijatelja, pomislio je – kad nisam mogao novac izmamiti da bar uzmem grožđe – te odluči vratiti se Imamu i prihvatiti ponudu: „Dobro, prihvatam grožđe.“
Imam, mir neka je s njim, ne dade čovjeku grožđe, te se on udalji od njih. Nakon izvjesnog vremena, priđe im jedan drugi čovjek i zatraži pomoć. Imam, mir neka je s njim, i njemu ponudi jedan grozd grožđa. Prihvativši grožđe, čovjek okrenu svoje dlanove prema nebu i reče: „Bože, hvala ti što si mi poslao opskrbu“.
Čuvši zahvalu ovog čovjeka, Imam, mir neka je s njim, mu dade dvije pune šake grožđa. Čovjek ponovo diže svoje ruke prema nebu, zahvali Bogu i krenu dalje.
Imam, mir neka je s njim, ga dozva: „Sačekaj, nemoj ići“.
Zatim jednog od svojih prijatelja upita: „Koliko novca imaš kod sebe?“
On reče: „Dvadeset dirhema“, i nakon toga Imamu dade sve što je imao.
Imam Sadik, mir neka je s njim, čovjeku u potrebi dade novac. „Bože, tebi se zahvaljujem. Ti si jedini i niko osim tebe ne pomaže i ne daje blagodati.“ – ponovo se zahvali čovjek.
Kada je Imam vidio da se čovjek samo Bogu zahvaljuje, veoma se razveseli te mu i svoju odjeću odluči pokloniti. Čovjek prihvati i odjeću, ali ovaj put se, mimo Bogu, zahvali i Imamu: „Zahvaljujem vam što ste mi ukazali takvu milost.“
Nakon zahvale Imamu, čovjek je nastavio svoj put jer mu Imam, mir neka je s njim, više ništa nije nudio. Jedan od Imamovih prijatelja, nakon ovog događaja, zaključi: „Samo zbog zahvalnosti Bogu na svaku datu blagodat i ukazanu pomoć, darežljivost Imamova, mir neka je s njim, ne bi imala kraja; s obzirom da je čovjek počeo zahvaljivati i Imamu, što Imam nije volio, prestalo je i udjeljivanje.“
Sa perzijskog preveo: Senad Ćelović
Izvor: Tv Sahar, Sijavesh Taliban, Poučne priče