Historičari tvrde kako su za malu brojku dana u mjesecu februaru zaslužni Rimljani. U doba drevnog Rima, tačnije u doba prvog rimskog cara Romula, kalendar je imao deset mjeseci. Januar i februar uopće nisu postojali jer su u starom Rimu smatrali da je zima bez mjesečnih perioda. Šest mjeseci je trajalo po 30 dana, a četiri po 31 dan.
Drugi vladar Rima, rimski kralj Numa Pompilije „dodao“ je dva mjeseca, koji su trajali po 28 dana. Februar je dugo bio posljednji mjesec u godini, a ne drugi. I tako je svaki car prepravljao kalendar po svojoj volji. No, dolaskom Cezara na vlast, kalendar je postao drugačiji, i nama danas poznatiji. Cezar je želio kalendar po uzoru na egipatski pa je februaru odredio još jedan dan svake četvrte godine (29. februar).
Izvor: Sveznalica, časopis za četvrti i peti razred, god. III, br. 16, „Dječija štampa“, Sarajevo, februar/veljača 2017, str. 29.