Na svu sreću, žudnja za duhovnom ljepotom i pohvalnim ljudskim vrlinama tokom mladosti se sama po sebi javlja i budi u batinu (nutrini) mladih, kao što se i ljubav prema uljepšavanju i dotjerivanju izgleda javlja i cvjeta u dubinama njihovih duša. Drugim riječima, mladi prirodnim slijedom stiču naklonost prema junaštvu, velikodušnosti, viteštvu i zanimanje za moralne vrline i ljudima svojstvene osobine. Mladi su u skladu sa svojom iskonskom prirodom zadivljeni istinoljubivošću, poštenjem, odanošću i ispunjavanjem obaveza i obećanja, dostojanstvom i ponosom, služenjem narodu, požrtvovanošću i drugim sličnim osobinama, dok preziru laž, nepoštenje, kršenje zavjeta, neispunjavanje obećanja i izdaju. Kada vide nepošteno ponašanje i govor drugih ljudi, to u njima rasplamsava bijes i srdžbu.
Iskusni i sposobni odgajatelji bi trebali spomenute činjenice imati na umu i iskoristiti ovo prirodno bogatstvo sposobnosti te u mladima potaknuti razvoj iskonske potrebe za pohvalnim ljudskim osobinama i karakterom. Odgajatelji trebaju snažiti želju i sklonost mladih prema čistom moralu i plemenitoj ljudskoj naravi kao izvorima duhovne ljepote, kako bi mlade generacije sutra izrasle u uspješne, sposobne i kompetentne ljude.
Etički ideal zavisi od estetskog ideala mladog čovjeka. Svaki odgajatelj i učitelj koji zanemari glas moralnih vrijednosti i ne iskoristi ovu snagu, krivac je i nesretnik.
Etičke vrijednosti mladih razlikuju se od vrijednosti starijih ljudi. Saradnja je prema njihovom mišljenju isto što i požrtvovanost. U njihovom poimanju stvari dobrota ima značenje sažaljenja, a suzdržljivost i strpljenje, koji su u mladalačkim godinama iznimno težak zadatak, pretvaraju se u izraz velikodušnosti i junačke ljudskosti.
Postoje i neke druge vrijednosti kojima mladi daju prednost, kao što su čast, sposobnost, umješnost, efikasnost, bezuvjetno prijateljstvo i iskrenost, kao u legendama i bajkama o hrabrim junacima, hrabrost tolika, da se pretvara u požrtvovanost na putu ostvarenja i postizanja cilja kojem čovjek teži. Sve ove osobine pripremaju mladog čovjeka za procvat njegovih ličnih sposobnosti.[1]
Islamski predvodnici tokom proteklih stoljeća u svojim govorima su isticali čistoću duše mladih ljudi i njihove iskonske naklonosti prema moralnim i ljudskim principima i vrlinama, upozoravajući odgajatelje na nužnost i potrebu efikasnog iskorištavanja ovog velikog posjeda na putu ispravnog odgoja mladih generacija.
U jednoj predaji Imam Sadik, mir neka je s njim, ukazuje na dubinsku čistotu i ljubav prema vrlinama mlade generacije i savjetujući Ebu Džafera Ahvela, koji je bio vjerski misionar i odgajatelj, govori o tome da duša mladih brže prihvata dobro i brže usvaja ljudske osobine. To nam sve ukazuje na činjenicu da se u doba mladosti budi želja za duhovnom ljepotom i moralnim vrlinama.
Prema kur’anskom tumačenju i islamskim prenesenim predajama, sinovi Jakuba, a.s., su učinili nepravdu svome bratu Jusufu, a.s., i prodali ga u roblje karavani koja je išla u Egipat. Nakon što su prošle mnoge godine, a Jusuf a.s., postao vladar Egipta, njegova braća su saznali za to. Postiđeni zbog nepravde koju su učinili Jusufu, a.s., zatražili su oprost od Jakuba i Jusufa, a.s., te im rekli:
قَالُواْ يَا أَبَانَا اسْتَغْفِرْ لَنَا ذُنُوبَنَا إِنَّا كُنَّا خَاطِئِينَ قَالَ سَوْفَ أَسْتَغْفِرُ لَكُمْ رَبِّيَ
“O oče naš”- rekoše oni -“zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgriješili. “Zamolit ću Gospodara svoga da vam oprosti”- odgovori on.[2]
A pred Jusufom, a.s., rekoše:[3]
قَالُواْ تَاللّهِ لَقَدْ آثَرَكَ اللّهُ عَلَيْنَا وَإِن كُنَّا لَخَاطِئِينَ قَالَ لاَ تَثْرَيبَ عَلَيْكُمُ الْيَوْمَ يَغْفِرُ اللّهُ لَكُمْ وَهُوَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ
“Allaha nam”- rekoše oni -“Allah te je nad nama uzvisio, mi smo doista zgriješili.” “Ja vas sada neću koriti”- reče -“Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!”
Mehkoća mladih srca
Ismail ibn Fadl Hašemi jednom prilikom je upitao Imama Sadika, mir neka je s njim, zašto je hazreti Jakub, a.s., odgodio oprost grijeha svojih sinova, a Jusuf, a.s., odmah oprostio svojoj grješnoj braći i zatražio od Boga, dž.š., da im i On oprosti grijehe.
Imam Sadik, mir neka je s njim, je odgovorio: “Prvo, zato jer je srce mladića mekše i milostivije od srca starca, pa je zato Jusuf, a.s., pod utjecajem molbi svoje braće brzo prihvatio njihovo izvinjenje i molbu za oprost. Drugo, Jakubovi, a.s., sinovi počinili su nepravdu prema Jusufu, a.s., i Jusuf je bio taj koji je posjedovao pravo nad njima, pa je u skladu sa svojim pravom brzo i oprostio svojoj braći. No Jakub, a.s., je bio u situaciji da mu se traži oprost tuđeg haka, to jeste tuđeg prava, pa je zato sve odgodio do petka u osvit zore, kada je zatražio oprost za njih.”[4]
U ovom hadisu Imam Sadik, mir neka je s njim, nam govori o blagosti i samilosti srca mladića te napominje da je duša mladih ljudi spremnija za oprost i prihvatanje ljudskih osjećaja.
Zadatak odgajatelja je da sačuvaju živim i aktivnim iskonske moralne naklonosti koje posjeduju mladi u svojoj prirodi i da osnaže njihovu ljubav prema duhovnim ljepotama. Oni trebaju ulagati napor i trud kako bi plamen žudnje za čistoćom i čestitošću ostao i dalje da plamti i kako se ne bi zgasnuo i na koncu bio ugašen, pa se mladi udaljili s putanje pohvalnih ljudskih osobina.
Iskonski moralni poriv kod mladih trebamo shvatiti kao obznanu njihove spremnosti za prihvatanje čistote i dobrote. Međutim, ukoliko se mladi nađu u iskvarenoj i uprljanoj sredini i ukoliko budu pogrešno odgojeni, veoma brzo će potisnuti u zaborav svoju moralnu savjest i ljudske žudnje i usmjeriti se putem prljavštine, poročnosti i nemorala.
Glas moralnih vrijednosti i vrlina ni u kom smislu ne bi trebalo prihvatati kao da je ponašanje mladih pomiješano sa svetošću i bogobojaznošću, nego nam ono poručuje da mladi posjeduju izražajniji osjećaj za dobro. Oni, uporedo s time što su spremni za moralan život, također posjeduju i sposobnost za razvrat i nemoral.[5]
Kao zaključak ove naše rasprave kažemo sljedeće: vedrina, sjaj i polet mladalačkog doba sami po sebi su uzvišeni izrazi prirodne ljepote. Očaravajući i privlačan sjaj mladalačkog doba daruje mladima ljepotu, čineći ih u očima ljudi voljenim i omiljenim. Kada se mladi šminkaju i ukrasima i kozmetikom uljepšavaju svoju prirodnu ljepotu, kada uljepšavaju svoju kosu i kada oblače lijepa i elegantna odijela – njihova omiljenost, privlačnost i dražesnost se uvećava i postaje izražajnija i jača. Da, ljepota je tajna za omiljenost i tajna prodora i utjecaja na ljude.
Ipak, savršena i potpuna ljepota se postiže tek onog trenutka kada mladi, uporedo s posjedovanjem prirodne ljepote i ukrašavanja vanjskog izgleda, budu posjedovali i duhovne ljepote i pohvalne ljudske osobine. Tada će oni biti istinski voljeni i omiljeni u očima svih ljudi i svi će se prema njima ophoditi uz dužno uvažavanje i poštivanje.
Unutarnja ljepota i duhovna divota u očima ljudske zajednice znatno su vrjedniji od prirodne ljepote i vanjskog ukrašavanja čovjeka. U tom smislu, ukoliko neki lijep i elegantan mladić, koji posjeduje sve elemente prirodne ljepote i umjetnog ukrašavanja, ne bi posjedovao duhovnu ljepotu i ukoliko bi bio izdajnik i zločinac, narod se ne bi osvrtao na ljepotu njegova vanjskog izgleda i promatrao bi ga očima punih podozrenja i mržnje. Zbog njegove poganosti i razvrata ljudi bi ga odbacili i otjerali od sebe.
Veliki cilj cijenjenih islamskih predvodnika društva u odgoju mladih generacija jest to da ih u cvatu njihove mladosti i ljepote oplemene duhovnim ljepotama i odgoje ih na temeljima moralnih ljudskih vrlina, kako bi još u doba mladosti u sebi izgradili temelj i oslonac za cjeloživotnu sreću.
Da bi mladi što bolje shvatili vrijednost duhovne ljepote i duhovnih vrlina i kako bi još u mladosti osigurali za sebe vječnu sreću i okitili se ukrasom plemenitih moralnih osobina, navest ćemo jedan jednostavan, svima razumljiv primjer.
Raznovrsno cvijeće svojim šarenim bojama i prirodnom ljepotom očarava i estete i obične ljude. Cvjećar im odvaja stabljike i kombinirajući više vrsta cvijeća pravi buket koji steže šarenim trakama. Ovom dekoracijom on upotpunjuje i uljepšava prirodnu ljepotu cvijeća. Nakon toga, buket cvijeća ukrašen trakama stavlja u predivnu vazu. Poklonici ljepote kupuju taj buket cvijeća za značajnu sumu novca, potom ga postavljaju na sto u svom dnevnom boravku ili trpezariji kako bi uživali u njegovoj prirodnoj ljepoti i umjetnoj dekoraciji. Cvijet koji nema ni ugodan ni neugodan miris, nego je samo lijep, ljudi će voljeti zbog njegove ljepote. Zaljubljenici u lijepo će ga kupovati kako bi uživali promatrajući njegovu ljepotu.
Međutim, predivni cvijet koji uz svoju prirodnu ljepotu i vještačko ukrašavanje bude posjedovao i divan miris, bit će u očima ljudi znatno omiljeniji i ljudi će prema njemu iskazivati više zanimanja i ljubavi, zato što, s jedne strane, ljepota njegova izgleda očaravajuće privlači njihove oči, a s druge strane, njihovo čulo mirisa će se koristiti njegovim prijatnim mirisom. Ukoliko neki lijepi cvijet bude imao neugodan miris koji zaudara i ukoliko udisanje smrada koji on širi u prostoru oko sebe bude izazvalo osjećaj glavobolje i mučnine, on nikada neće biti omiljen i cijenjen. Ljudi će bježati od takvog cvijeta i sklanjati svoje poglede od njegove ljepote. I pored njegove pojavne ljepote, niko neće poželjeti da takav smrdljiv cvijet bude u njegovom dnevnom boravku ili za trpezarijskim stolom, niti će biti spreman staviti svoje zdravlje i ugodnost u opasnost zarad promatranja ljepote i svježine toga cvijeta.
Mladi su u vrtu čovječanstva poput tek procvalih divnih cvjetova, koji su zbog svoje svježine i prirodne ljepote omiljeni i dragi ljudima koji poznaju ljepotu. Ukrasi, šminka, uredna, počešljana i mirisna kosa, elegantna odijela, tj. svi vanjski ukrasi su poput raznobojnih i lijepih vrpci koje se koriste za aranžiranje cvijeća, čija je osnovna svrha da uljepšaju i dodatno istaknu ljepotu mladih ljudi i na taj način ih učine još omiljenijim i voljenijim. Dobra ili loša svojstva, pohvalna ili pokuđena narav za mlade su poput ugodnog ili neugodnog mirisa cvijeća.
Mladić koji posjeduje pohvalne moralne osobine i karakterne crte, mladić čistog i plemenitog srca ispunjenog vjerom, istinoljubiv i pošten, uslužan i požrtvovan, povjerljiv i dobronamjeran, tj. mladić koji posjeduje pohvalna svojstva, u društvu će biti izuzetno omiljen i voljen jer posjeduje i vanjsku i duhovnu ljepotu. On je poput buketa mirisnog cvijeća koji, pored prirodne svježine i ljepote, posjeduje i ugodan i privlačan miris. Ovaj voljeni cvijet ide iz ruke u ruku, svi koji ga dotaknu uživaju gledajući njegove ljepote i mirišući njegov ugodan miris, svi ulažu trud u njegovo njegovanje i čuvanje i izražavaju svoju ljubav i pažnju prema njemu.
Neki mladi ljudi ne posjeduju pohvalne moralne i ljudske osobine, ali nisu uprljali svoje biće pokuđenim osobinama i moralnim prljavštinama. Oni ne služe dobrobiti društva, ali ne čine ni kriminalna djela; ne čine dobro ljudima, ali im ne zadaju ni glavobolje; ne mogu pomiriti dva povrijeđena čovjeka, ali ne siju ni smutnju i ne šire razvrat; ne pomažu nemoćnima, ali im ne nanose ni štetu i ne vrijeđaju ih; ne pomažu ljudima kojima je učinjena nepravda, ali ne pomažu ni onima koji čine zlo i nepravdu; ne prihvataju ruku onih koji su posrnuli, ali im također ne zadaju podlo ni udarac. Ukratko, ako već ne posjeduju plemenite ljudske osobine, onda se bar nisu uprljali niskim, nemoralnim i pokuđenim osobinama.
Ova skupina mladih ljudi, također je, do određene mjere, omiljena u društvu, zato jer ljudima ne nanose nikakvu štetu i bol, i društvo je u pogledu njih sigurno. Oni su poput lijepog i svježeg cvijeća koje nema ugodan miris, ali bar ne posjeduje onaj ogavni i uznemirujući miris koji uzrokuje nelagodu i smeta ljudima.
Mladić koji je svoje biće uprljao nemoralnim, niskim osobinama i razvratnim moralom omražen je i nepoželjan u društvu. Narod je vječito u nedaćama zbog njegovog nepriličnog, ružnog govora i ponašanja. Koliko god bio lijep i trudio se uljepšati svoju kosu i lice te obući lijepo odijelo, on će i dalje biti omražen i odbojan, a ljudima će biti mrsko da ga vide i susretnu. Ljepota mladosti, ukrašavanje i samouljepšavanje nisu u stanju nadoknaditi njegove duhovne nedostatke. Vanjska ljepota nikada neće biti u stanju zaodjenuti i prekriti duhovnu ružnoću i pretvoriti čovjeka u nekog ko će biti voljen kod ljudi.
On je poput lijepog cvijeta zbog čijeg neugodnog i zaudarajućeg smrada ljudima dolazi muka i razbolijevaju se. Smrdljivi cvijet-koliko god bio lijep-nikada neće postati omiljen i voljen i niko neće biti spreman držati takav cvijet u svojoj kući i sjediti pored njega.
Ukoliko lijep i elegantan mladić počini neki zločin i neljudsko djelo-ako bi, naprimjer, bez grižnje savjesti svirepo ubio nedužno dijete-talas bijesa i mržnje svih članova društvene zajednice bio bi usmjeren prema njemu. Kada ga ugledaju ili mu vide sliku u novinama, ljudi ne samo da se ne bi veselili gledanju njegove ljepote i skladu i eleganciji njegovog tijela i odjeće, nego bi i sami pogled na njega uzrokovao u njima bijes i mržnju. Ako bi kojim slučajem bio nadohvat ruke narodu, bio bi žestoko premlaćen i povrijeđen, zato jer su ogavnost počinjenog zločina i moralna izopačenost toliko nakaradni i odvratni da prirodna ljepota i vanjski izgled pored njih nemaju nikakvu vrijednost ni cijenu.
Da bi se mlade generacije okitile plemenitim moralnim osobinama i stekle duhovnu ljepotu, da bi se omladina sačuvala od sunovrata u nemoral i iskvarenost i da zbog toga na kraju ne bi bili odbačeni od društva, odgajatelji, ali i oni sami, moraju neprestano imati na umu svoje obaveze.
Mladi moraju sami sebe upoznati i imati na umu da je doba djetinjstva prohujalo, te da se oni sada nalaze u životnom razdoblju u kojem posjeduju samosvojnost i ličnu odgovornost. Trebaju znati da se najveći dio njihove sreće i nesreće sada nalazi u njihovim rukama.
Upravo sami mladi mogu ispravnim naučnim i praktičnim djelovanjem i obazrivošću, uz neprestano zalaganje na putu sticanja moralnih osobina i njihove praktične primjene, pripremiti sebi teren za vječnu sreću i okititi se plemenitim duhovnim ljepotama kao izvorom svoje društvene omiljenosti.
Mladi sami svojim ponašanjem i učešćem u pijankama, druženjem s perverznim i iskvarenim ljudima pripremaju sebi teren za propast i nesreću i sami sebe bacaju u sunovrat nemorala i iskvarenosti, koji uzrokuje ozloglašenost i omraženost u društvu.
Očevi, majke i odgajatelji moraju neprestano imati u vidu osjetljivu i razdražljivu narav mladih i prema njima se odnositi uz puno uvažavanje i poštivanje. Trebaju imati na umu da su neuvažavanje mladih i ponižavanje njihove ličnosti osnovni uzroci agresivnosti, neposlušnosti i buntovništva mladih generacija. Očevi i majke koji ne vode brigu o osjećajima svoje djece i svojim žestokim riječima i grubim ponašanjem nanose teške povrede njihovoj ličnosti trebaju znati da će takvo ponašanje odvesti njihovu djecu u sunovrat nemorala i osvetoljubivosti i u njihovim glavama stvoriti sumanute ideje ili čak pomisao na činjenje kriminalnih zlodjela.
Božiji poslanik Muhammed, s.a.v.a., je rekao: “O Ali! Prokleo je Allah one roditelje koji su svojim ponašanjem prouzrokovali neposlušnost svoje djece (a time i svoje nezadovoljstvo).”[6]
Sretni su oni mladi koji se uz brigu i pažnju svojih odgovornih i svjesnih očeva i majki u okrilju ispravnog odgoja svojih odgajatelja, kao i predan i uporan vlastiti trud, okite plemenitim moralnim vrlinama i ljudskim osobinama pa se, pored posjedovanja mladalačke ljepote i vanjskih ukrasa, također, u dovoljnoj mjeri oplemene i duhovnim ljepotama. Takvi mladi ljudi bit će poštovani i uvažavani u društvu i poput divnih i mirisnih cvjetova bit će voljeni i svima dragi, a iznad svega toga, Uzvišeni Bog će biti zadovoljan njima zbog njihove čednosti, čistote i moralnih osobina.[7]
IZVOR: Muhammed Taqi Falsafi, MLADI, RAZUM I OSJEĆANJA, svezak 1., Fondacija Mulla Sadra u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1432/2011.