Neki ljudi postavljaju pitanje:
Zašto je islamski krivični zakon tako strog i teško podnošljiv?
Zašto je islam propisao kazne kao što su smaknuće i odsijecanje ruke?
Zar nije bilo bolje da su propisane blaže kazne, kako ne bi došlo do povećanja nasilja u društvu i kako bi stanovništvo pretrpjelo što manju štetu?
Treba odgovoriti ovako:
Osnovni kriterij islamskih zakona jeste uspostavljanje društvene pravde i sigurnosti, a osnovni cilj islamskih krivičnih zakona jeste iskorjenjivanje smutnje i opačine, kao i popravljanje ljudske zajednice.
Naravno, u islamskoj kulturi svaki čovjek zaslužuje veliko poštovanje I on vrijedi kao svi ostali ljudi, kao što možemo vidjeti u sljedećem kur’anskom ajetu:
“Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.”
Čovjek vrijedi do onog trenutka dok se ne zaprlja prestupom i zločinom, a kada ubijanjem neke osobe dovode u pitanje život nevinih ljudi, Kur’an preporučuje da se izvrši odmazda kako bi se vratila sigurnost u zajednicu i kako bi život u zajednici bio zajamčen:
U odmazdi vam je – opstanak, o razumom obdareni, da biste bili bogobojazni!
Također, ljudska ruka ima vrijednost (krvarina za odsijecanje ruke iznosi pet stotina zlatnika) do onog trenutka dok je čista i povjerljiva, ali kada se uprlja krađom i prevarom, više neće imati vrijednosti.
Uzvišeni Bog kaže:
“Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar.”
Iz ovog ajeta može se zaključiti da je Božija kazna utemeljena na pravdi i da stoji nasuprot prestupa i zločina i nimalo ne doprinosi povećanju nasilja.
Naprotiv, izvršavanje Božijih propisa donosi sigurnost u društveni život, a ovi propisi su postavljeni na osnovama mudrosti i općeg dobra zajednice.
Njihovo provođenje donosi veliki broj poželjnih učinaka i blagodati, od kojih su mnoge za nas skrivene, ali ih Bog poznaje, kao što kaže u Kur’anu:
“Allah sve zna, a vi ne znate.”
Izvor: “Vrline čestitih u Kur’anu”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2012.