Autor: Džemal Čehajić
Bosna i Hercegovina je tokom XVI stoljeća dala svoj značajan doprinos orijentalnoj književnosti stvaralaštvom niza istaknutih pjjesnika i pisaca koji pišu na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Jedan od njih je lirik Ziya'i Hasan Čelebi iz Mostara, koji je pisao na turskom i perzijskom jeziku.
U svoje vrijeme Ziya'i je slovio kao učen, talentovan i plodan pjesnik. Prve podatke o njemu daje Katib Čelebi.[1] O Ziya'iji je pisao i Safvet-beg Bašagić ponovivši, uglavnom to što je našao kod Katib Čelebija. Uz to, Bašagić je donio nekoliko stihova u originalu na turskom i prevodu na srpskohrvatski jezik koji su mu se naročito svidjeli, i tekst njegovog kronograma uklesan više vrata Sinan-begove džamije u Čajniču.[2] I Mehmed Handžić je napisao o našem pjesniku samo ono što je o njemu kazao S. Bašagić.[3]
Puno ime pjesnika je Hasan Čelebi ibn ‘Ali el-Mostari, a književno Ziya'i Čelebi, ili Ziya'i al-Mostari. Katib Čelebi ga naziva Ziya'i Hasan al-Mostari.[4] U prepisu djela Sunbulistan od Šuğa'uddina Guranija, kojeg je završio 986/1578. godine, Ziya'i se potpisao: Ziya'i b. ‘Ali al-Mostari.[5] Tako smo saznali za njegov pseudonim i ime njegova oca.
O životu Ziya'ija imamo veoma malo podataka. Zna se samo da je napisao kompletan divan pjesama, koji nije pronađen, i da je umro 992/1584/5. godine u svom rodnom mjestu, pokošen od kuge godinu dana nakon što je napisao poemu „Kissa-i Šeyh ‘Abd ur-Razzak“. Tu godinu smrti navodi i Katib Čelebi. Međutim, S. Bašagić i M. Handžić kažu da je umro 972/1564/5. godine.[6]
Na kraju njegovog prepisa Sunbulistana (Sunbul-bašta) nalazi se nečiji kronogram pjesnikove smrti koji glasi: Rahmet-i Hakka vasil oldum pak – Dospio sam čist ka Božijoj milosti – koji daje 992/1584. godinu. Autor kronograma kaže da mu ga je pjesnik Ziya'i kazao u snu.[7] U jednom rukopisu zabilježeno je da je umro 993. godine.[8] Oslanjajući se, dakle, na navode Katib Čelebija i na kronogram na kraju Ziya'ijinog prepisa Sunbulistana, možemo reći da je pjesnik Ziya'i umro 992/1584. godine, a ne 972/1564/65. godine, kako su to, valjda omaškom, naveli S. Bašagić i M. Handžić.
Pomanjkanje podataka o njegovom životu popunjavaju njegova djela koja nam pružaju izvjesne podatke čisto biografskog karaktera. U dugom prologu poeme Kissa-i Šeyh ‘Abd ur-Razzak autor kaže da je napisao mnogo gazela, ali da je, ne našavši nikakve naklonosti ni podrške u svom rodnom mjestu, mnogo lutao i proveo mnogo godina u tuđini i bijedi. Najzad se vratio kući i našao darežljivog patrona u ličnosti plemenitog emira Yahya'i Muhammed-bega, čiju poeziju nadugo hvali i kome posvećuje gore pomenuto djelo, zapravo verziju jedne prozne priče. Ziya'i hvali Mehmed-bega, koji je poznat pod pseudonimom „Vusuli“ (um. 1000/1591/92. god.), jer je i on bio vrstan pjesnik i ostavio je kompletan divan pjesama.[9] Tu se Ziya'i osvrće na svoju ranije napisanu poemu, zapravo ljubavnu priču, Verkah-u Gulšah. O svom bolu i životnim tegobama Ziya'i govori i u pjesmi Targi’-band.[10]
Književno djelo Ziya'ija, svakako, zaslužuje da ga proučimo i damo svoju ocjenu. Pored kompletnog divana pjesama, koji spominju Katib Čelebi, S. Bašagić i M. Handžić, a koji nije dosada pronađen, Ziya'i je napisao sedam pjesama na turskom i jednu pjesmu na perzijskom jeziku, od kojih su: jedan Targi'band,[11] dvije poeme – Kissa-i Šeyh ‘Abd ur-Razzak[12] i Verkah-u Gulšah,[13] jednu kasidu na perzijskom[14] i jednu na turskom jeziku,[15] i tri gazela na turskom jeziku.[16]
Pored navedenih pjesama, Ziya'i je napisao natpis – kronogram na Sinan-begovoj džamiji u Čajniču.[17] A sada ćemo se ukratko osvrnuti na njegova djela kojima raspolažemo. Targi’-band Ziya'ija je duža pjesma u mesnevi formi, podijeljena u devet odlomaka. Svi stihovi u jednom odlomku rimuju se jednako. Sadržaj pjesme je ljubavni, ali Ziya'i tu govori o svom bolu zbog izgnanstva. Tu pjesnik govori o sebi kao o „brodećem lutalici koji je šetao po ružičnjaku svijeta u bolu i bijedi“.
Moje oči pune suza, moje srce puno tuge,
moja zvijezda zlosrećna!
Ili
Zaljubljen sam, eto, u tebe,
što bude neka bude!
Onaj koji te voli treba da navikne
na tugu i boli![18]
Pjesnik ne samo da traži utjehe i ljubavi, on poput legendarnog junaka orijentalnih romana i priča Ferhada[19] ne može tu ljubav da iskaže. Ljubav je izvor njegove patnje i bola, ona je to što ga čini nesrećnim. Tu se osjeća kao neka mistična ideja o zaljubljenom ljudskom „duhu“ u nebesku ljepotu i težnja ka povratku.
Upropastilo me tvoje tako zavodljivo oko.
Potresao me tvoj rasuti soluf.
Krv mi je prolio tvoj rubin (usne) koji sipa dragulj.
Vatra sastanka pretvorila je u pepeo čitavo moje tijelo!
Danas mi nisi došla nasmijana lica!
I pored sveg bola i patnje, pjesnik ne može bez ljubavi, bez ljepote drage. Moli je da mu dođe, da ima obzira prema njegovoj tuzi i boli. Tuži se Bogu na njeno nasilje.
Kazao sam Bogu tvoje veliko nasilje.
Mnogo činiš nasilje, odgovori, zašto?!
Kad ne bi bilo bašte tvoje ljepote,
pakao bi bio ružičnjak.
Kad ne vidim sjaj tvoga lica, moje srce nije svijetlo.
Kad me vidiš u tuzi, što se ne smiluješ?
Lik njegove drage koja je jedinstvena i koja je osvojila sve ljude u svijetu, prati ga i u tuđini, a tuga za njom ga ubija.
Ona je svojom ljepotom opila sve ljude na svijetu.
Evo, i ja u tuđini, vučem bol zbog tebe.
Tuga za tobom bi me ubila, da nema nade u sastanak!
Poema Kissa-i Šeyh ‘Abd ur-Razzak (Priča o ‘Abd ur-Razzaku) je alegoričan spjev u mesnevi formi. Ona predstavlja, u stvari, stihovanu verziju jedne stare priče čiji je junak sami šejh ‘Abd ur-Razzak koga zovu i šejh San'an. On je opisan kao omiljeni svetac, okružen mnoštvom odanih sljedbenika, njegovih učenika. On se silovito zaljubljuje u kćerku grčkog cara, koja mu se pokazala u snu. Tada počinje da traga za njom i kada ju je ugledao, toliko je bio lud od ljubavi da je odbacio svoju vjeru i svoje dostojanstvo, i na zahtjev ljepotice postao čuvar svinja.[20] I poema Verkah-u Gulšah, koju autor spominje u gore navedenom djelu, ima ljubavni sadržaj.
Kasida na perzijskom jeziku je pjesma od 54 polustiha, u kojoj Ziya'i odgovara svojim neprijateljima, hvališe se snagom svoje poetske riječi:
„Slatke su moje pjesme. Ja sam gospodar riječi i stila!“[21]
Tu pjesnik sebe stavlja uz bok krupnih pjesnika Perzije – Sadija, Husrev Dehlevija, Nizamija i drugih, što indicira da su u njegovom divanu pjesama veliki dio prostora zauzimale pjesme na perzijskom jeziku.
Kasida na turskom jeziku, koja počinje stihom „O žalosti! Moj stan je postao mjesto jedne neobične tuge i nevolje! Mene, roba, nebo je stavilo u ruševnu kuću“, je pjesma od trideset distihona u kojoj pjesnik introspektivno posmatra sebe, prati svoje misli, loše i plemenite, svoje vrline i mane. On govori o kući, a misli na sebe, posmatra zgradu, a misli na svoje srce. To je alegorična pjesma u kojoj pjesnik izražava osnovnu misao da je čovjek kao biće po svojoj prirodi izvor dobra i zla.
Ako posmatraš njenu stravu, to ti je paklena jama!
Jedna vila u kući, postala je škorpion i akrep!
Ili:
Pretvorih se u hazreti Jakuba, moj stan-kuća žalosti!
Bojim se da najzad i mene ne uhvati i ne oslijepi![22]
Njegovi gazeli su pjesme od deset stihova sa rimom aaba, ca, da itd., ili aaaa, ba, ca itd. U njima Ziya'i pjeva o ljubavi, ali nesrećnoj, o ženi, koja je čista, daleka i nedostižna. Ženu ovdje doživljava kao ljepotu i čistotu; pjesnik je drži na distanci. U gazelu, koji počinje stihom „Bunar Jusufa[23] je, o idolu, tvoj podbradak! Ah! Muhur Sulejmana[24] su tvoja usta!“ Ziya'ija je pjesnik naročito senzibilan i snažnih osjećanja. U gazelu je umnogome došla do izražaja njegova lirska priroda. Njegov gazel je pun lirizma i ritma, finih poređenja i alegorija.
Sve navedene pjesme Ziya'ija Mostarca nalaze se u rukopisu br. 4287 i rukopisu br. 2159 koji se čuvaju u zbirci Orijentalnog instituta u Sarajevu. Ovdje ćemo dati ukratko i njihove osnovne karakteristike.
Rukopis br. 4287 je u trošnom kožnom povezu sa 91 listom (20×14 cm) s različitim brojem redova. Rukopis je mağmu'a (zbirka) koja sadrži prepise nekoliko turskih dokumenata i razne bilješke; jednu kasidu na arapskom jeziku od Ishak Uskubija, zatim pjesme na turskom jeziku od naših domaćih i turskih pjesnika, uglavnom, na turskom i na perzijskom jeziku; kao što su pjesme: Ziya'ija (70a – 70b, 85a, 71b), Mejlija, Derviš paše, Nijazija, Adli Čelebija, Jetimija, Sanaija, Revanija, Hilmija, Bakija, Fuzulija i drugih.
Rukopis se čuva u Orijentalnom institutu u Sarajevu.
Rukopis br. 2159 je u kožnom povezu sa 163 lista (16,5 x 10,5 cm), 13 redaka. Pisan je neshom, crnim, a u naslovima crvenim mastilom, na tankom bijelom papiru dobrog kvaliteta. Rukopis je mağmu'a (zbirka) koja sadrži:
a) Hayri-name, ili Nasihat-name od Jusuf Nabija, list 1-122;
b) Kasida u slavu Hasan paše, Valije od Kermana od Selimija, list 122-125;
c) Pjesme Hasan ef. Ziya'ija Mostarca, list 125-131;
d) Kraće pjesme pjesnika: Muhibbija, Ishak Su'udija, Nev'ija, Ahmed-paše, i drugih turskih pjesnika, list 131-161.
Rukopis se čuva u Orijentalnom institutu u Sarajevu.
4287, 70a:
O žalosti! Moj stan je postao mjesto neobične tuge i nevolje!
Mene, roba, nebo je stavilo u ruševnu kuću.
Ruševna kuća, je li to moje srce ili moj stan?!
Ako to i nije vanjštinom, to je mjesto gdje se manifestuje odredba neba!
Neka ne bude ovako nedoličan stih jednog pjesnika, jer na svijetu
nije ostalo mjesto koje ima pravo da se naziva „Božja kuća“.
To je jedno loše gnijezdo, ali i to nije moje vlasništvo!
Premda ne postoji gora kuća na svijetu od ove!
Kad bi moj stas bio luk, ne bi mogao dodirnuti njegovo stablo!
Ako sam prav kao strijela, opet ne pitaj za moju tajnu bol!
Dvorac bizantijskog cara je u odnosu na nju kuća tuge i bola.
Ovakva kuća nije napravljena od vremena Adema!
Pauk, iako moj sustanar, ipak ne razumije moje stanje.
On, zajedno sa mnom, podnosi nevolje na vjetru i kiši!
Nju je majstor veoma vješto napravio:
Hiljadu osam stotina prozora, hiljadu dvjesta vrata!
Takva je to kuća, ako bi se izložila prodaji kao imetak umrloga,
I ako bi bila ponuđena za jedan novčić, ne bi bilo kupca.
Kad bi bilo onih koji promatraju muke koje sam podnosio,
(Vidjeli bi) da su većina eksera izvukli glave iz daske.
Ako posmatraš njenu stravu, to ti je paklena jama!
Jedna vila u kući, postala je škorpion i akrep!
I ako se ona dobro osmotri, (primijetiće se) da graditelj ove kuće
Nije mogao odabrati drugi stil u gradnji.
Pauk je svuda povukao svoje mrežice!
Je li on to čuvar, gospodar zemlje moga siromaštva?
Iz časa u čas pokazuje različite oblike bola i nesreće,
po svuda zamrznuta voda Aleksandrovog ogledala!
Daske zacvile, sva vrata i zidovi zatresu se,
kad god ih se dotakne uragan vremena!
Neka izgori na ognjištu, onaj koji ne dođe jedne večeri na Pazar.
Treba da spalim njegovu odjeću! Dođi i vidi najveću nesreću!
Kad vjetar prodre sa svih strana, brdo pepela
se skuplja u gomilama.
Šta da učinim, muslimani su poput turbana Jevreja?!
Moja čalma sve od kapi postala je sjajni biser!
Jednog dana sam neprestano plakao, lice bez milosti,
svježe oči bez sjaja, oči koje izgledaju kao narcis.
Kad uđem u kuću i pogledam njihove oči, bez volje,
vidim mladiće kako plaču od bola koji sve zahvata.
Pretvorih se u hazreti Jakuba, moj stan kuća-žalosti!
Bojim se da najzad i mene ne uhvati i ne oslijepi!
Vatreni vjetar je silovit, njena zemlja štetna!
Svaka njeno mjesto, zaista, ispunjavaju četiri elementa.
Na primjer, svaki kamen njenog zida je izvor!
Svaki mermer, pretežno, čini njen dvorac.
Njen veo je otkriven, upravo liči stanovnicima toga kraja.
Vjetrovi su pocijepali njenu zavjesu, svako njeno mjesto je otvoreno.
Kad su miševi ranjeni, sredstva mi pomažu!
Šteta! Zar nema ni jedne mačke da se vidi, da ovamo dođe.
Unutrašnjost kuće je izbušena! Ne smatraj da su to mišje rupe!
Ah! (To) su usta (koja hoće) da se potuže na pehar nevolje!
Njeni zidovi su prašnjavi, ali ako vjetar uzdigne, vidi prašine!
Ako sruši krov njene kuće, pogledaj velike nesreće!
I ti pogledaj, o asketo, ne smatraj me takvom budalom!
Kristal-ružom ukrašena, njena žeravica je paklena žeravica!
Susjedi su napunili vrh kuće smetljištem.
Bože! Neka njena mjesta budu prosuta kao smeće!
Njena unutrašnjost je, o Zija'i, crna kao srce griješnika!
Izađi van da bi vidio rađanje drugog sunca!
4287, 71b:
Gufte-i Zija'i
Ja nemam ljepoticu, usta, pupoljak u ružičnjaku svijeta.
Od tuge sam se povukao, ja nemam ljepoticu vitka stasa!
Od tuge za prijateljem, moj stas se povio! Najzad to me učini starcem!
Ja nemam mladice koja će zaliječiti moj stari bol!
Umro sam gledajući druge kako odlaze sa svojim prijateljima!
Da saopštim dragoj svoju bol, ja nemam snage!
Ja sam zauvijek lišen sastanka sa ljepoticama.
Osim bola srca, ja nemam drugog skrivenog bola.
O Zija'i, svaka moja riječ je šećer, ali ne znam,
nemam rječitog jezika koji mi je naklonjen.
4287, 85a:
Gazel Zija'ija
Danas ljepota kao sunce onog mog prijatelja,
ne ostavlja u mojoj duši ni trun snage.
Zar zaljubljeni da se ne strpi na ličnom bolu,
posebno, kad postoji vjerovatnoća sastanka!
Do krajnosti je prijatno sada, o prijatelju!
Umjerenost klime (zraka) u sezoni ruža.
Draga moja, veži svoj soluf za moj vrat,
ako imam kakav grijeh na mom vratu?!
Nauči jednu mudrost od Zija'ija, o prijatelju!:
„Primi pouku i savjet od velikih ljudi!“
2159, 161a:
Bunar Jusufa je, o idolu, tvoj podbradak!
Ah! Muhur Sulejmana su tvoja usta!
Uzeo sam na svoj vrat tvoj mač!
Ako prolijem njegovu krv, nesreća je na tvom vratu.
Konačno, pošto postoji nada u vjernost,
ko je taj koji ne bi podnosio tvoje nasilje?
Iskoristi, prvo, njegovu egzistenciju,
ako ti voliš to tvoje srebreno tijelo?!
Uništi tog cara, o Zija'ija, najzad,
sa tvojim nasiljem, tvrđavu tvoga tijela.
Zija'i Hasan al-Mostari
This article deals with an important Bosnian-Herzegovinian poet of the 16th century, Ziya'i Hasan al-Mostari (d. 992/1584/5), who wrote in Turkish, Persian, and Arabic.
In addition to a complete divan of poems, which is already known Ziya'i also wrote two longer poems (mesnevi) hitherto unknown, namely – „Qissa-i shaykh ‘Abd ur-Razzak“, which represents a poetic version of an old story whose hero is shaykh ‘Abd ur-Razzak, also called shaykh San'an, and „Verkah-u Gulshah“, also a love poem.
Ziya'i is an outstanding lyric, who sings of love, although unhappy, and about woman and her beauty. As an ideal subject of poets, woman is full of virtue and purity and the poet always keeps her at a respectable distance. Ziya'i is a poet of strong feelings, whose lyrical nature is particularly expressed in the gazel, which can be noted in the several poems that we have presented in this article, both in the original and in translation.
Izvor: Prilozi za orijentalnu filologiju, XXII-XIII/1972-73, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1976, str. 329-344
[1] Vid. Katib Celebi, Kešf el-Zunun, birinci cilt. Ma'arif matba'asi, Istanbul, 1941, str. 798, sub. Divan-i Ziya'i Hasan al-Mostari.
[2] Vid. Safvet-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Sarajevo, 1912, str. 26-27; S. Bašagić, Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini, Zagreb, 1931, str. 75.
[3] Mehmed Handžić, Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana, Sarajevo, 1933, str. 53.
[4] Vid. Katib Čelebi, n. d., str. 798.
[5] Vid. Safvet-beg Bašagić, Popis orijentalnih rukopisa moje biblioteke, Sarajevo, 1917, str. 66; Rudolf Veseli, Arabische, turkische und persiche Handschriften der Universitatsbibliothek in Bratislava, 1961, br. 594, str. 425.
[6] Up. S. Bašagić, Bošnjaci..., str. 26; M. Handžić, n.d., str. 53.
[7] Vid. S. Bašagić, Popis..., str. 267; R. Veseli, n. d., str. 425.
[8] Vid. Orijentalni institut, rukopis br. 4287, list 6a, gdje su date izvjesne zabilješke o smrti značajnijih ličnosti.
[9] Rieu u svom katalogu govori o Jahya'i Muhamed-begu, kako sam ga i ja ovdje naveo (Catalogue, 185-86), dok Hazim Šabanović pretpostavlja da bi to mogao biti Mehmed-beg Jahjapašić, pod pseudonimom Vusuli. Vid. dr Hazim Šabanović, Književnost Muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 73.
[10] O Ziya'iji kao pjesniku koji je ostavio kompletan divan pjesama govori i Katib Čelebi i Safvet-beg Bašagić i M. Handžić. Vid. Katib Čelebi, n. d., str. 819; S. Bašagić, Znameniti Hrvati..., str. 75; M. Handžić, Književni rad, str. 53. U Siğill-i ‘Osmani navedeno je da je bio emir, porijeklom iz Skoplja i da je umro 1007/1598. godine. Iza sebe je ostavio divan pjesama. Vid. Siğill-i ‘Osmani, IV, str. 609.
[11] Vid. Bilješku br. 10.
[12] Vid. Rieu, n. d., str. 185.
[13] Vid. Rieu, n. d., str. 186.
[14] Vid. Rukopis br. 4287, list 67b, Orijentalni institut u Sarajevu.
[15] Vid. Rukopis br. 4287, list 70a-70b, Orijentalni institut u Sarajevu.
[16] Vid. Rukopis br. 4287, list 71b, 85a i rukopis br. 2159, list 161a, Orijentalni institut u Sarajevu.
[17] Vid. S. Bašagić, Bošnjaci..., str. 27.
[18] Ove i sljedeće stihove preveo sam i dao kao ilustraciju idejnih i estetskih pogleda pjesnika.
[19] Ferhad je junak orijentalnih romana i priča o kome su pjevali mnogi perzijski i turski pjesnici. Vid. Enzyklopaedie des Islam, II, Leiden-Leipzig, 1927, str. 70.
[20] Vid. Rieu, n. d., str. 185.
[21] Vid. Pjesmu u rukopisu br. 4287, list 67b, Orijentalni institut u Sarajevu.
[22] Yakub (biblijski Jakov) je porok, sin Izaka i Rebeke, otac dvanaest sinova koji su osnivači dvanaest izraelskih plemena. Njegov život je prikazan u nizu priča i legendi. U Kur'anu (Sure-i Yusuf) govori se o Jakobu i životu njegove porodice. Vid. Enzyklopaedie des Islam, Band IV, S-Z, Leiden-Leipzig, 1934, str. 1246-1247.
[23] Yusuf (biblijski Josip, Josef) je prorok, sin Jakuba i Rahele. Legenda o Jusufu i njegovoj braći je mnogo obrađivana u perzijskim i turskim romanima i pričama, i srednjovjekovnoj religioznoj literaturi. Vid. Enzyklopaedie des Islam, Band IV, S-Z, str. 1275-77.
[24] Sulejman (biblijski Solomon Mudri) je poslanik i mudri car za koga su vezane mnoge legende. On je i junak istočnih romansi. Ovdje se aludira na Solomonov pečat koji se spominje u narodnoj književnosti Istoka i Zapada. Vid. Enzyklopaedie des Islam, Band IV, str. 562.