Moguće je da značenje tevhida također bude ostvarenje jedinstva. Trebalo bi vidjeti u islamskim izvorima, ondje gdje se govori o tevhidu Božijem, je li to u značenju smatranja Jednim ili sjedinjavanja, ili je, ipak, ondje gdje se o tevhidu govori kao o islamskom načelu, to u značenju Jednoće Božije ili ostvarenja jedinstva u svemu. Neke pristalice eklekticizma su tevhid, koji je islamski princip, tumačili kao ostvarenje jedinstva u društvu i rekli su sljedeće: prvi je princip da treba nastati jedno besklasno društvo, da sve klase budu jedna, odnosno, tumačili su da je tevhid načelo ostvarenja jedinstva u društvu. Po njima, tevhid nema veze s Bogom, već je to načelo na osnovu kojeg se društvo treba ujednačiti i integrirati. Neke osobe, koje su ranije zauzimale određene pozicije u Iranu, pisale su kako je tevhid načelo u spoznaji i islamskoj filozofiji. Oni kažu da, prema islamskom gledištu, stvari idu ka jedinstvu i suprotnosti se trebaju pomiriti. Oni ovako tumače tevhid, a i za ostala načela skovali su značenja slična ovima. Neki od njih, kako Arapi kažu, “takvi su da im se i maloumni smiju”. Da, kad se neko u govoru i pisanju ne pridržava nikakvih pravila i sve što je predmet njegovih razmišljanja i zamišljanja smatra igrom, onda se može svašta reći. Kad se neko odvažio da napiše šta god hoće misleći da može reći sve što hoće, onda se on sa svime igra: s riječju, s književnošću, s Kur’anom, sa svime. Sada postavljamo pitanje: kakvo je značenje tevhida kao prvog načela islamskog svjetonazora? Podrazumijeva li to ujedinjavanje društva, građenje jedinstvene zajednice, ili to znači objedinjavanje, kreiranje ujednačenih gledišta i stvaranje jedinstva u svemu, ili to pak znači smatrati Boga Jednim? To je ključno pitanje. U Kur’anu uopće nije korištena riječ tevhid (توحيد) niti njene izvedenice (ٌدِّحَوُ – مُدِّحَوُ – يَدَّحَو). Ako proučite cijeli Kur’an, nećete nigdje pronaći riječ tevhid. To je jedno čudo. Pa kojim je onda riječima spomenuto načelo koje Kur’an predstavlja kao temeljno?
ٌدَحَ أُـهَّ اللَوُ هْلُق
Reci: “On je Allah – jedan!”[1]
ٌدِاحَ وٌـهَلِ إْمُكُـهَلِا إَمَّنَأ
Vaš Bog je samo jedan Bog…[2]
ُهُْ يَ غٍـهَلِ إْنِّم مُكَا لَ مَـهَّوا اللُدُبْاع
Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate…[3]
ُـهَّ الل َّ لِ إَـهَلِ إ َ ل
Nema boga osim Allaha…[4]
َوُ هَّلِ إََلِ إَل
Nema boga osima Njega…[5]
Prvo načelo Kur’ana istaknuto je na ovaj način. Uopće nije korištena riječ tevhid, da bismo se prepirali oko toga šta ona znači. Ono što Kur’an ističe kao načelo jeste da trebamo vjerovati da nema boga osim Allaha Jedinog i da ne smijemo obožavati nikoga osim Njega.
َوتُاغَّوا الطُبِنَتْ اجَ وَـهَّوا اللُدُبْ اعِنَ أ ًولُسَ رٍةَّمُ أُِّ ك ِا فَنْثَعَ بْدَقَلَو
Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu se klanjajte, a taguta se klonite…”[6]
Ovo je ideja vodilja poziva svih vjerovjesnika. Obožavati Boga i kloniti se taguta. Prema tome, načelo tevhida kao islamsko načelo nema nikakvo drugo značenje osim Jednoće Božije i znači, dakle, smatrati Boga Jednim i Jedinim. Gdje god je u Nehdžu-l-belāgi i islamskim predajama tevhid istaknut kao islamsko načelo, bilo je to u istom značenju. U skladu s tim, pripisivanje bilo kojeg drugog značenja tevhidu da bi se to načelo protumačilo nije ništa drugo nego iskrivljavanje, neznanje i vlastito nahođenje. Tevhid kao islamsko načelo znači smatrati Boga Jedinim, a druga pitanja, bila ona utemeljena ili ne, s ovim načelom nemaju nikakve veze. Ako zamislimo da u islamu bude predstavljeno neko besklasno društvo, to nema nikakve veze s tevhidom kao akaidskim načelom. Ako bi bilo dokazano da je islamsko gledište da društvo treba postati besklasno, ovo opet ne bi imalo nikakve veze s tevhidom. Ustvrdili smo dakle značenje tevhida. To znači smatrati Boga Jednim i Jedinim.
Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Kur’anska naučavanja, s perzijskog preveo Refik Razić, fondacija Mulla Sadra u BiH, Sarajevo 2018.