Autor: Esad Bajić
Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravome putu. (Kur’an, XVI:125.)
Islam se uvijek oslanjao na dijalog i razum kako bi promovisao svoje stavove i širio svoja učenja. Za razliku od islamofobičara koji pogrešno tvrde da je islam proširio svoju poruku uz pomoć mača, islam je privukao pobožne sljedbenike sa četiri strane svijeta uz pomoć razuma, podstičući drugu stranu da razmisli i prostudira ono što ima da kaže.
Ovaj pristup dolazi iz Allahovog uputstva iz kur'anskog ajeta: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj…”
Naoružani razumom i logikom, muslimanski vjernici pristupaju svakoj raspravi otvoreno i bez ikakvih predrasuda, jer se zanimaju samo za istinu. Tako se početno polazište za muslimanskog vjernika i njegov stav u takvoj raspravi baziraju na temelju sljedećeg kur'anskog ajeta:
Da li smo onda mi ili vi na Pravome putu, ili u očitoj zabludi? (Kur'an, XXIV:24.)
Uz ovaj pristup mudrosti i rasuđivanja, postoji i drugi koji ga nadopunjuje, a to je pristup tolerancije, blagosti, ustrajnosti i oproštaja – “i s njima na najljepši način raspravljaj!” (Kur’an, XVI:125.)
Prenosi se preko hazreti Alije da je poslanik Muhammed, a.s., dugovao izvjesnu sumu novca nekom jevreju, te je jednog jutra taj jevrej došao Poslaniku i zatražio svoj novac. Poslanik mu je odgovorio da nema novca, tako da mu nije mogao vratiti dug. Jevrej je rekao: „Neću vas ostaviti na miru, sve dok mi ne vratite novac.“ Tada je on ograničio kretanje poslaniku Muhammedu, neka je mir s njim. Budući da je jevrej nametnuo ograničenje Poslaniku, a on mu je dugovao novac, Poslanik se povinovao ograničenju. U to vrijeme Poslanik Muhammed nije bio samo Božiji Poslanik, nego i vladar islamske države, te je zapovijedao znatnim snagama i imao uticaja. Kada je došlo vrijeme za podnevnu molitvu, Poslanik je klanjao, a jevrej je nastavio da stoji pokraj njega dok se Poslanik molio. To stajanje se nastavilo sve do sljedećeg dana; jevrej je nastavio da stoji pokraj Poslanika Muhammeda, neka je mir s njim i njegovom porodicom. Poslanikovi drugovi su se razbjesnili zbog ponašanja toga jevreja i počeli da mu prijete. Prigovarajući zbog njihovog ponašanja, Poslanik ih je upitao: „Šta radite?“ Oni su odgovorili: „O, Allahov Poslaniče! Ovaj jevrej tebe drži u pritvoru!“ Poslanik Muhammed je odgovorio: „Moj Gospodar me nije poslao da učinim nažao onome ko je pod zaštitom islamske države, niti bilo kome drugome!“ Do podneva sljedećeg dana, nakon što je vidio kakvo je ponašanje Poslanika islama, jevrej je rekao: „Ja svjedočim da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik… i dajem polovinu svog novca na Allahovom putu.”
Ravnajući se prema kur’anskom ajetu, “a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: Mir vama!” (Kur’an, XXV:63.), mnogi vjernici su svojom mirnoćom, poštenjem, istrajnošću samo uz istinu pridobili srca mnogih ljudi i pomogli da Božijom voljom njihova srca ugledaju svjetlost vjere.
Na takav se način Poslanik Muhammed, a.s., odnosio prema drugima, uz blagost i saosjećanje, toleranciju, opraštanje i velikodušnost, tako da je uspio pridobiti srca i umove ljudi.
U tom smislu, Allah Svemogući veli:
Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine… (Kur’an, III:159.)
Prisjetimo se hadisa: „Tražite znanje, pa makar to bilo u Kini.”
Veoma je teško i naporno bilo u vrijeme života Poslanika, a.s., putovati iz Medine u Kinu. Vjerojatno je takvo putovanje trajalo godinu dana. Osim toga, u Kini nije bilo ni traga od vjerskog znanja i islamske nauke. Samo su se drevne vjere i svjetovno znanje tamo naučavali.
Nije li to jedan od najboljih dokaza da je islam religija znanja i mudrosti koja podstiče sticanje svakog korisnog znanja i nije li, kao takva, vjera istine?
Da je islam lažna religija, izbjegavao bi znanje i intelekt, jer svaka laž izbjegava istinu kako tajne njene obmane ne bi izašle na vidjelo. Osobina manjkavih nauka, znanja kao i manjkavih ljudi jeste da nastoje ostaviti sljedbenike u mraku kako pod prisustvom svjetla (znanja) ne bi shvatili i uvidjeli nedostatke.
U časnom Kur’anu postavljeno je pitanje:
Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? (Kur’an, XXXIX:9.)
Drugim riječima, oni koji poznaju sadržaj Kur’ana nisu jednaki sa onima koji ga ne poznaju. Slično tome, onaj ko posjeduje znanje iz oblasti medicine ne može biti jednak onome ko ne poznaje medicinsku nauku, a vrhunski matematičar nije jednak onome koji ne zna ništa o tome. Isto tako se može vršiti poređenje u oblasti nauke o atomima, istorije, politike, ekonomije, itd
Poslanik, a.s., je jednom prilikom rekao: „Kome Allah želi dobro da mu vjeru da razumije, i nadahne ga razboritošću.“ (Zbirka Kebir, Et-Taberi, Muttefekun `alejhi)
Izvor: medzlis-konjic.com