Šta je znanje?
Znanje se veže za čovjeka od njegovog postanka.
Čovjek nikada neće imati potpuno znanje Isaac Newton Ono što mi znamo je samo jedna kap – što ne znamo je okean.
Musa/Mojsije i čovjek (El-Hidr)
Kako se stiče znanje?
Ali naša čula nas mogu zavarati. Najbolji i najinteresantniji primjeri za to su optičke iluzije Ešerovih slika:
Kada neki pojam znan je imamo znanje.
Ukoliko je to nešto što trenutno pamtimo, to nije pravo znanje-bliže je određenju primanja trenutnih informacija koje vrlo brzo brišemo iz naše memorije da bi tu pohranjivali prava, trajna znanja. Apstrahovanje je ključni proces prilikom usvajanja znanja.
Rast znanja ne počiva na jednostavnom dodavanju novih informacija, već na sposobnosti njihove prilagodbe postojećoj strukturi znanja. Dakle, informacija dolazi kao novi segment koji mijenja strukturu prethodnog znanja.
Ko traga za slavom Taj žrtvuje noći, Prema uloženom trudu I nagrada će doći. Ostvari nešto i onda mirno spi, Ako tražiš bisere, duboko zaroni. Čast i slava utemeljeni su u naporu i htijenju, A snaga i čvrstina su u noćnom bdijenju…(Ez-Zernudži)
Aristotel kaže da svaki čovjek po prirodi teži znanju. Za Platona je znanje opravdano istinito vjerovanje i pravo shvaćanje (vjerovanje) spojeno s objašnjenjem.
Nakon antičkog perioda, posebno značajan period ljudske zajednice je 17. stoljeće. Tada počinje razmjena znanja i informacija na način koji nam je i danas blizak i koji je doveo do današnjeg stupnja razvoja znanosti i znanstvene komunikacije. (Hebrang Grgić, 2007:90)
Uvijek postoji ta težnja da se što više nauči, ali to ostaje nedovršeno.
Onaj koji čita knjige, pisane i tiskane, za svoga života pročita hiljadu, dvije, uvrhglave tri hiljade knjiga…, a ja sam, što jest’-jest’, pročitao skoro sve knjige obiju aleksandrijskih biblioteka i one velike Ptolomejeve…, a i onu koju su zvali „Biblioteka kćerka“ …kad bi se sve te knjige koje sam tu i tamo po svijetu pročitao sabrale na jednu gomilu, opet bi ispala još jedna povelika biblioteka.
Knjižnice su oduvijek smatrane velikim riznicama znanja. One su riznice svega onoga što smo kao čovječanstvo naslijedili i što smo dužni čuvati te davati na korištenje. (Lasić-Lazić,1996 :90)
Najprije je potrebno spomenuti epistemologiju. To je nauka koja se bavi porijeklom, mogućnostima i granicama spoznaje, odnosno znanja. (Tuđman, 1990:103) Znanje je fizička supstanca (simbolički entitet) organizirana tako da sadrži vijest koju znanstvenik odašilje, a korisnik prima. (Tuđman, 1990:113)
Znanje je u bibliotekarstvu postalo istraživano tek sa širenjem zanimanja s knjige i knjižnice na stvarni sadržaj, informaciju o zabilježenom znanju.(Lasić-Lazić, 1996: 81)
PODACI označavaju sirove činjenice i koncepte predstavljene kroz jednostavne iskaze. Oni su sastojci informacija.
Znanje se definira tako da se referira na informacije, koje su organizirane, procesuirane ili strukturirane na neki način. (Pleslić, 2012:10) MUDROST je znanje o tome što je ispravno ili istinito, povezano s prosudbom akcije koju smo poduzeli da bismo došli do tog istinitog ili ispravnog. Druga definicija mudrosti je da je to primjena znanja predstavljenog u principima da bi se došlo do pametnih, mudrih odluka u konfliktnim situacijama.
Rousseau kaže da što čovjek manje zna, to mu se njegovo znanje čini većim.
Branislav Nušić nam zato šaljivo poručuje da znanje ima granica, dok neznanje ih nema.
Da bi se znanje čuvalo ono mora biti organizirano i klasificirano.
Klasifikacije u osnovi služe za predočavanje i organizaciju znanja. (Tuđman, 1990: 115) Organizacija znanja se odvija već stoljećima, a u katalozima počinje s dokumentima.
Svladavanje te količine informacija i znanja bibliotekari su rješavali klasifikacijama koje su im omogućavale i komunikaciju i „suglasnost“ u mišljenju i onome što je označeno pomoću jezika. (Lasić-Lazić, 1996: 77)