Hodali tako po cio dan
vjetar i dječak niz šumski put,
tražili leptira i njegov stan;
u travi spazili cvijet žut.
Rekao vjetar u sav glas:
„Pa to je leptir – k'o što je dan –
spava i, eto, ne vidi nas,
u suncu sanja šaren san.“
Dječak prošaptao: „Vjetre, znaj,
ja ću ga uzeti na svoj skut,
pa ćemo zajedno u neznan kraj
krenuti odmah na dalek put!“
Šukrija Pandžo