Sahih Muslim
Autor: Memić A.
Mnogi roditelji se nađu u nezavidnoj situaciji kada djeca, u uzrastu od četiri ili pet godina, počnu postavljati kompleksna pitanja iz različitih sfera života. U prvim godinama života dijete provodi najveći dio vremena s roditeljima, isključivo u porodičnom okruženju. Ovaj period predstavlja kompleksan adaptivni izazov za roditelje, jer se pojavljuje novi član porodice s vlastitim zahtjevima i potrebama.
Razmišljanje o tome kako odgovoriti na dječija pitanja o Bogu, vjeri, ljudima i odnosima često dolazi tek kasnije, kada dijete počinje pohađati vrtić i susretati se s drugom djecom i odraslima sa različitim navikama, ponašanjem ili načinom odijevanja.
Dječija znatiželja i razvoj
Djeca ispoljavaju znatiželju još od rođenja, ali s godinama ona postaje kompleksnija i intelektualno izazovnija. Psiholozi ističu da je intelektualna znatiželja na vrhuncu između treće i šeste godine života, poznata i kao “why phase” (prema Piagetovoj terminologiji). U ovom periodu djeca postavljaju najviše pitanja o uzročno-posljedičnim vezama, poput:
- „Zašto?“
- „Kako?“
- „Zašto ljudi umiru?“
- „Gdje je Bog?“
- „Zašto Ga ne možemo vidjeti?“
- „Šta se dešava poslije smrti?“
Psiholozi navode da djeca u ovoj fazi mogu postavljati i do 300 pitanja dnevno. Između tri i pet godina djeca doživljavaju eksploziju radoznalosti, izostanak straha od pogrešnog odgovora i snažnu unutarnju motivaciju da razumiju svijet oko sebe i svoje mjesto u njemu. Znatiželja je prirodna potreba i hrana za mozak.
Pitanja o životu, odnosima, drugim ljudima, Bogu, Njegovom stvaranju i odnosu Boga prema nama javljaju se kada dijete prelazi iz magijske faze mišljenja u logičku fazu.
Pedagozi poput Piageta i Vigotskog smatraju da logičko razmišljanje kod djece tipičnog razvoja počinje između pet i sedam godina, ali kod značajnog broja djece može započeti i ranije.
Dijete u periodu od treće do šeste godine doživljava tzv. sinaptičku eksploziju – stvaranje novih sinapsi u mozgu koje omogućavaju procesuiranje informacija iz iskustvenih podražaja. Tražeći informacije, dijete „hrani“ ove novonastale moždane veze. Smisleni i precizni odgovori prilagođeni uzrastu uzrokuju lučenje dopamina, neurotransmitera koji povezuje znatiželju s osjećajem nagrade i smisla te jača potrebu za sticanjem znanja i novih iskustava. Na taj način se gradi zdravo samopouzdanje kod djece.
Kako odgovoriti na pitanja o Bogu
Dijete će najprije u svojoj kući vidjeti iz prve ruke kako izgleda pobožnost, praktično vjerovanje i ispunjavanje vjerskih dužnosti. U početku će uglavnom samo oponašati postupke roditelja i starijih članova porodice. S vremenom će početi postavljati svoje čuveno pitanje „zašto?“
Djeca su veliki posmatrači i imaju veoma izoštrenu sposobnost procesuiranja događaja, iako se ponekad odraslima čini da ne razumiju kompleksne situacije.
Okidač za postavljanje pitanja o Bogu i našem odnosu prema Bogu ali i korelaciji između nas i Boga mogu se pojaviti u potpuno neočekivanim mjestima i prilikama . Ta pitanja obično glase: “Šta je Allah?” “Vidi li me Allah zaista baš uvijek?” “Da li me Allah voli?” “Ako me je Allah stvorio zašto Ga se trebam bojati?”
Ova pitanja mogu zvučati roditeljima veoma zastrašujuće čak i provokativno pa često upravo zbog naučenog obrasca “straha od Boga” ušutkuju djecu ili im zabranjuju postavljanje ovakvih pitanja.
Bitno je imati na umu da dijete prosto mora postavljati pitanja ali isto tako ima pravo na tačan i jasan odgovor. Kako uspješno odgovoriti na ovakva dječija pitanja, evo nekoliko savjeta:
Pedagoški principi
- Ne izbjegavati pitanja – svaki upit ima značaj i vrijednost.
- Prilagoditi odgovor uzrastu – kratak, jasan, bez bajkovitih pretjerivanja, ali i bez prevelike apstrakcije.
- Održavati ozbiljnost, ali blagost – razgovor treba biti smiren i realan.
- Pozitivno predstavljanje Boga – fokusirati se na dobro, ljubav i plemenitost.
Platon u Državi ističe:
„Mladima se treba govoriti o bogovima samo kroz dobro i ljubav. Bog je izvor dobra, a čovjek sam sebi čini zlo uslijed neznanja.“
Ovo gledište je vrlo blisko islamskom poimanju Uzvišenog Allaha. Djeci treba graditi pozitivnu sliku o Allahu kroz svakodnevne situacije, upućivanje dove i priče koje naglašavaju Njegovu milost i zaštitu.
Allahova milost i sigurnost
Kur’anski ajeti i hadisi naglašavaju Allahovu milost i blagost:
- „Moja milost obuhvata sve.“ (El-A‘raf, 156)
- „Pa im se blagim riječima obrati…“ (Ali ‘Imran, 159)
- „U vjeru nema prisile.“ (El-Bekare, 256)
- Poslanik ﷺ kaže: „Allah je blag i voli blagost.“ (Buhari, Muslim)
- „Olakšavajte, a ne otežavajte; obradujte, a ne rastjerujte.“ (Buhari, Muslim)
Djeci se treba približiti Allahovu ljubav i zaštitu, tako da vežu vjeru za sigurnost, dobrobit i radost, a ne strah i tjeskobu
Kako razgovarati s djecom o smrti
Smrt treba objašnjavati realistično, ali nenasilno i umirujuće:
- „Smrt je prirodan dio života. Naša duša je dar od Allaha i ona nas čini onim što jesmo. Svi smo došli od Allaha i vratit ćemo Mu se nakon određenog vremena.“
- „Allah obećava Džennet onima koji Mu služe – mjesto mira, sreće i ljubavi, sa baštama, pticama i cvijećem.“
- „Kao što spavamo i budimo se, tako duša nastavlja svoj put kod Allaha. To nije strašno niti bolno.“
Psihološki savjeti za roditelje
- Koristite priče i metafore
- „Naša duša je poput ptice koja leti kući kod Allaha, a tijelo je mjesto gdje živimo dok smo na Zemlji.“
- „Kao cvijet koji cvjeta, vene i daje sjeme za novi život, tako i ljudi završavaju svoj boravak na Zemlji, a duša nastavlja svoj put.“
- Povežite smrt s Božijom milošću
- „Allah nas uvijek voli i brine se za nas. Kod Njega je sigurno i lijepo.“
- Budite iskreni i umirujući
- Ako dijete pita: „Hoću li umrijeti?“ odgovorite: „Svi ćemo se vratiti Allahu, gdje je sigurno i lijepo.“
- Dajte osjećaj pripreme i kontrole
- Uključite dijete u svakodnevne vjerske aktivnosti i dobra djela.
- Objasnite: „Kad činimo dobra djela i molimo Allaha, pripremamo se za sreću kod Njega.“
- Izbjegavajte zastrašivanje
- Ne govorite: „Ako ne budeš dobar, Allah će te kazniti.“
- Fokusirajte se na dobro, ljubav i milost.
- Vizualizacija i pozitivne slike
- Opisujte Džennet, bašte, rijeke i ptice – djeci je lakše razumjeti apstraktne koncepte kroz vizualne primjere.
Zaključak
Odgovarajući djeci na pitanja o Bogu i smrti, roditelji grade pozitivan, zdrav i siguran odnos djeteta prema vjeri. Djeca trebaju shvatiti da je smrt prirodan dio života, da je duša dar od Allaha i da život nakon smrti pruža mir, sreću i sigurnost. Na ovaj način razvijaju se zdrava radoznalost, samopouzdanje i ljubav prema Allahu, dok strah od smrti nestaje kroz razumijevanje životnog ciklusa i Božje milosti.
Izvor:
Dr. Ekrem Bešir; Dr. Muhammed Rida Bešir; “Odgoj djece u svjetlu Kur'ana i sunneta” “Ilum” Bužim 2007.