Prevela i prilagodila: Memić A.
Nekada davno, u jednom primorskom gradu živio je siromašni ribar. Imao je ženu i djecu, ali jedva je uspijevao prehraniti porodicu. Svakoga jutra odlazio bi na obalu prije izlaska sunca i bacao svoju mrežu u more. Imao je jedno pravilo kojeg se držao cijelog života – mrežu bi bacio samo četiri puta dnevno, vjerujući da čovjek treba dati sve od sebe, a ostalo prepustiti Bogu.
Prvi put kada je izvukao mrežu, umjesto ribe pronašao je raspadnuto tijelo magarca. Težina lešine pokidala je dio mreže, pa je ribar dugo popravljao konce. Bio je tužan, ali nije odustao.
Drugi put izvukao je veliku korpu punu blata, pijeska i mulja. Nije bilo ni jedne jedine ribe.
Treći put mreža je iz mora iznijela razbijene komade stakla i stare školjke. Ribar je spustio glavu. Kod kuće ga čekaju gladna djeca, a on nije imao ništa što bi mogao ponijeti.
Pogledao je prema nebu i tiho rekao:
„Gospodaru moj, Ti znaš da mrežu bacam samo četiri puta. Ovo je posljednji pokušaj. Podari mi opskrbu kao što si je podario onima prije mene.“
Zatim je posljednji put zabacio mrežu.
Ovoga puta osjetio je veliku težinu. Pomislio je da je napokon ulovio ogromnu ribu. Kada je izvukao mrežu na obalu, ugledao je stari bakreni vrč. Bio je težak, zapečaćen olovnim poklopcem na kojem je bio utisnut pečat kralja Sulejmana.
Ribar se obradovao.
„Ako unutra nema zlata, barem ću prodati bakar.“
No vrč je bio prazan. Zaintrigiran, uzeo je nož i skinuo pečat.
U istom trenutku iz vrča je počeo izlaziti gust crni dim. Dim se dizao prema nebu poput oblaka, a zatim se polako skupljao i pretvorio u ogromnog džina. Bio je toliko visok da je glavom gotovo dodirivao oblake.
Džin je podigao ruke i povikao:
„O Sulejmane! Oprosti mi! Nikada više neću biti neposlušan!“
Ribar se uplašio, ali nakon nekoliko trenutaka shvatio je da Sulejmana odavno nema.
„Ko si ti?“ upitao je drhtavim glasom.
„Ja sam džin kojeg je Sulejman zatvorio u ovaj vrč zbog neposlušnosti.“
„Ako sam te oslobodio, zašto izgledaš ljutito?“
Džin odgovori:
„Prvih stotinu godina zakleo sam se da ću onoga ko me oslobodi učiniti najbogatijim čovjekom na svijetu. Niko nije došao.
Drugih stotinu godina obećao sam da ću mu dati sva blaga zemlje. Niko nije došao.
Trećih stotinu godina odlučio sam ispuniti tri želje svom izbavitelju. Ali opet niko nije otvorio vrč.
Nakon mnogih stoljeća obuzeo me očaj i bijes. Zakleo sam se da ću ubiti svakoga ko me oslobodi. Jedino ću mu dopustiti da sam izabere način na koji će umrijeti.“
Ribar je osjetio kako mu se krv ledi u žilama.
„Ali ja sam ti učinio dobro!“
„Tako sam se zakleo.“
Ribar je znao da se snagom ne može suprotstaviti džinu. Zato je odlučio upotrijebiti ono što je imao – razum.
Pogledao je džina i nasmijao se.
„Ne vjerujem ti.“
Džin se namrštio.
„Šta ne vjeruješ?“
„Da si uopće bio u ovom vrču.“
Džin se razljuti.
„Naravno da jesam!“
„Nemoguće. Tvoje stopalo je veće od cijelog vrča. Kako bi cijelo tvoje tijelo moglo stati unutra?“
Džin se nasmijao.
„Ljudi su zaista glupi.“
„Dokaži.“
Želeći pokazati svoju moć, džin se ponovo pretvorio u gust dim. Dim je počeo ulaziti u vrč sve dok nije nestao i posljednji oblačić.
Iz unutrašnjosti vrča začuo se njegov glas:
„Jesam li ti sada dokazao?“
Ribar nije gubio ni trenutka. Brzo je zgrabio poklopac s pečatom kralja Sulejmana i čvrsto zatvorio vrč.
Iznutra se začulo snažno lupanje.
„Pusti me! Bio sam neoprezan!“
Ribar mirno odgovori:
„Sada ćemo razgovarati drugačije. Maločas si meni nudio smrt. Reci mi zašto bih te opet pustio?“
Džin je molio, obećavao bogatstvo, zaklinjao se da više nikada neće nauditi čovjeku.
Ribar nije odmah povjerovao.
„Onaj ko ne cijeni dobročinstvo, ne zaslužuje novu priliku.“
Džin je dugo molio. Na kraju se zakleo da će ribara nagraditi i pokazati mu mjesto na kojem će uvijek nalaziti bogat ulov.
Nakon dugog razmišljanja ribar je odlučio dati mu još jednu priliku.
Otvorio je vrč.
Ovoga puta džin nije pokazao ni trunke bijesa. Poveo je ribara do skrivenog jezera okruženog planinama. U njemu su plivale ribe kakve niko nikada nije vidio – bijele, crvene, plave i žute.
Rekao mu je:
„Baci mrežu samo jednom dnevno. Ono što ulovi odnesi kralju. On će te bogato nagraditi.“
Ribar je poslušao savjet.
Kralj je bio zadivljen neobičnim ribama i nagradio ga velikim blagom. Od toga dana ribar više nikada nije živio u siromaštvu, a svoju sreću nije pripisivao samo ulovu, nego i tome što je u presudnom trenutku sačuvao prisebnost i upotrijebio razum umjesto sile.
Izvor:
https://www.1001arabianights.com/en/1001-arabian-nights/the-fisherman-and-the-jinni.html