Opseg Božijih amaneta obuhvata sva nacionalna bogatstva, kulturna naslijeđa i historijske spomenike, čijim čuvanjem svi članovi društva trebaju potvrđivati svoju povjerljivost I suzdržavati se od njihovog rušenja i uništavanja.
Pored imetaka, sve društvene odgovornosti, vjerske nadležnosti te državni i vojni položaji se ubrajaju u Božije amanete. Svi ljudi trebaju nastojati da ti amaneti budi predate dostojnim pojedincima i da nedolični ljudi i izdajice vjere I naroda ne nađu put do tih položaja.
Također, djeca i mladi u društvu, blistavi potencijali budućih naraštaja, intelektualci i učenjaci – svi zajedno predstavljaju ljudska bogatstva i Božije amanete za čiji razvoj I odgoj je potrebno pripremiti odgovarajuće uvjete i pružiti im neophodne mogućnosti kako bi dali plodove.
Prema tome, sva materijalna i duhovna bogatstva te vjerska učenja predstavljaju amanete koje treba dostaviti onima koji su ih dostojni.
Upravo zbog toga Uzvišeni Bog u obliku islamskog zakona poručuje: Allah vam zapovijeda da amanete onima koji su ih dostojni povjeravate.
Iz ovog časnog ajeta može se jasno zaključiti da nema izuzeća kada je riječ o povjeravanju amaneta, a svaki musliman je dužan da amanet vrati njegovom vlasniku i ne smije nikoga izdati ni prevariti.
Ovo je pokazatelj da se islam pridržava poštivanja ljudskih prava muslimana i nemuslimana i to je jedno od načela povelje o ljudskim pravima u islamu.
U skladu s tim, povjerljivost i čuvanje amaneta je jedan univerzalni I opći islamski propis u društvenim odnosima, a iz njega proizlazi povjerenje pripadnika drugih religija u muslimane.
To je i jedan od najvažnijih činilaca širenja saradnje u društvu, što znatno olakšava međusobno podređivanje i upošljavanje.
Izvor: Ahmad Vaezi, Fondacija “Mulla Sadra”, str. 161.-162.