– Albert Bandura, psiholog i teoretičar socijalnog učenja
Samopouzdanje kod djece
Jedan od najvažnijih zadataka roditelja jeste razviti zdravo samopouzdanje kod djece. Ono se ne stvara samo kroz uspjehe, nego i kroz način na koji odrasli reagiraju kada dijete pogriješi. Djeci je potrebna podrška i ohrabrenje kako u trenucima kada uspješno riješe neki zadatak, tako i kada naprave pogrešku. Greške su sastavni dio života i upravo kroz njih djeca uče. Ako dijete pogrešku doživi kao dokaz da je nesposobno, ono može izgubiti motivaciju i volju za trudom. Međutim, ako mu se objasni da je greška samo iskustvo iz kojeg se može nešto naučiti, ono će biti spremnije pokušati ponovo.
Snaga riječi u razvijanju samopouzdanja
Način na koji se roditelji obraćaju djetetu u takvim situacijama ima veliku težinu. Postoji ogromna razlika između toga da se djetetu kaže: „Kako si mogao biti tako glup?“ i toga da mu se poruči: „Znam da si pametan i sposoban, sigurno možeš pronaći rješenje.“ Prva rečenica ponižava i obeshrabruje, dok druga razvija osjećaj vrijednosti i potiče dijete na razmišljanje i učenje. Ohrabrenje je važno jer djeci daje sigurnost da pokušaju ponovo i da se u budućnosti trude više.
Djeca posebno ozbiljno shvataju riječi osoba kojima se najviše dive, a to su najčešće njihovi roditelji, učitelji ili druge bliske osobe. Ako dijete od tih ljudi stalno čuje da je gubitnik ili nesposobno, vrlo je vjerovatno da će takvu sliku o sebi i prihvatiti. S vremenom ono može zaista početi vjerovati da nema vrijednost i da ne može uspjeti.
Utjecaj negativnih misli na samopouzdanje
Negativne i pesimistične misli imaju snažan utjecaj na dječiju psihu. Kada dijete pomisli: „Nisam uspio, to znači da nisam ni za šta“, takav način razmišljanja oduzima radost, crpi emocionalnu energiju i smanjuje motivaciju za daljnji trud. U takvim okolnostima dijete može izgubiti volju da pokušava jer vjeruje da je svaki napor uzaludan.
Djeca koja nemaju samopouzdanja često ne ulažu trud u ostvarenje ciljeva koje smatraju nedostižnim. Naprimjer, učenik koji je uvjeren da nikada neće razumjeti matematiku može prestati učiti jer unaprijed očekuje neuspjeh. S druge strane, dijete koje vjeruje da uz trud može napredovati spremnije je raditi, postavljati pitanja i pokušavati ponovo.
Zašto je samopouzdanje važno za budućnost
Samopouzdanje je posebno važno za dugoročni uspjeh. Ono je povezano sa sposobnošću da se uči, studira i donose odgovorne odluke uprkos pritisku vršnjaka. Djeca koja nemaju razvijen osjećaj vlastite vrijednosti često su impulsivnija i manje razmišljaju o posljedicama svojih postupaka. Zbog nedostatka unutrašnje sigurnosti mogu tražiti brza i površna zadovoljstva. U adolescenciji to se ponekad manifestira kroz sklonost alkoholu, drogama, nasilju ili rizičnim seksualnim ponašanjima.
Zbog toga je važno da djeca nauče kako da svoje greške doživljavaju kao priliku za učenje. Kada dijete vjeruje da mu ništa bitno ne nedostaje i da ima sposobnosti za napredak, ono će imati dovoljno energije da donosi zrelije odluke. Na primjer, kada se dijete nađe pred izborom da li će učiti za važan ispit ili izaći s prijateljima, samopouzdanje mu pomaže da izabere ono što je dugoročno korisnije.
Osobine koje grade snažno samopoštovanje i samopouzdanje
Samopouzdana djeca obično zadržavaju optimizam i nadu u uspjeh. Oni vjeruju da se ciljevi mogu ostvariti kroz marljiv rad i zalaganje. Svjesni su koristi vlastitog truda i često sebe vide kao osobe koje mogu uspjeti. Kada nakon uloženog napora postignu uspjeh, osjećaj sreće dodatno ih motivira i povećava vjerovatnoću novih uspjeha u budućnosti.
U razvoju samopouzdanja veliku ulogu imaju i određene karakterne osobine. Ljubav, hrabrost, kreativnost, iskrenost i osjećaj odgovornosti direktno ili indirektno doprinose izgradnji stabilnog samopoštovanja. Ove osobine su međusobno povezane i često se razvijaju zajedno. Dijete koje je naučeno da bude iskreno i odgovorno, ali i hrabro da pokušava nove stvari, ima više emocionalne energije i psihičke snage da se suoči s izazovima.
Perspektiva koja oblikuje dječiju budućnost i samopouzdanje
Na kraju, mnogo toga zavisi od perspektive koju razvijamo kod djece. U životu često možemo birati hoćemo li neku situaciju posmatrati kao čašu koja je napola prazna ili napola puna. Ako dijete učimo da u svakoj situaciji traži priliku za napredak, ono će razviti optimizam i unutrašnju snagu. Kao što sjeme koje posijemo s vremenom izraste, tako i riječi i stavovi koje usađujemo u djecu oblikuju njihovu budućnost i samopouzdanje.
Kako izbjeći razmaženost i istovremeno graditi samopouzdanje
Međutim, razvijanje samopouzdanja ne znači da djeci treba dopustiti sve. Jedan od važnih izazova odgoja jeste izbjeći da dijete postane razmaženo. Djeca trebaju naučiti kako da se nose sa stresom, konkurencijom i razočarenjima. Također trebaju razumjeti kako reagirati kada čuju riječ „ne“, bilo od roditelja, prijatelja, učitelja, nastavnika, komšija ili čak nepoznatih ljudi. U životu će često naići na odbijanja i neprihvatanje, pa je važno da to nauče prihvatiti na zdrav način.
Važnost discipline u izgradnji samopouzdanja
Disciplinu nikada ne treba potcjenjivati. Roditelji koji djeci ugađaju u svemu često nesvjesno doprinose njihovoj razmaženosti. Pretjerivanje u bilo čemu – bilo da je riječ o igračkama, novcu, slatkišima ili zabavi – može vrlo rano stvoriti osjećaj da dijete ima pravo na sve što poželi. U porodicama koje imaju više materijalnih mogućnosti postoji dodatni rizik da djeca dobiju previše. Roditelji bi trebali djeci pružiti ono što je potrebno i prikladno njihovom uzrastu, ali ih istovremeno pripremati i za teške životne situacije.
Kada reći „ne“ i razvijati samopouzdanje
Roditeljima često predstavlja zadovoljstvo ispuniti dječije želje, ali je ponekad korisno svjesno ne udovoljiti svakom zahtjevu. Ako se svaka želja odmah ispuni, dijete može razviti narcisoidan stav i očekivati da mu se svijet stalno prilagođava. Takva osoba kasnije može imati ozbiljnih poteškoća kada se suoči s odbijanjem. Na primjer, osoba koja nije naučila prihvatiti „ne“ može teško podnijeti odbijenicu nakon razgovora za posao.
Posljedice prevelikog popuštanja
Djeca koja su navikla da uvijek dobiju ono što žele ponekad reagiraju nerazumno, agresivno ili s velikom frustracijom kada im se želje ne ispune. Zbog toga mogu biti sklonija depresiji i teže se nose s razočarenjima.
Izbjegavanje poređenja s drugom djecom
Još jedan važan princip u odgoju jeste izbjegavanje poređenja s drugom djecom. Ako dijete želi igračku samo zato što je ima i dijete iz komšiluka, takav zahtjev ne bi trebao biti dovoljan razlog da se želja ispuni. Djeca se često porede s onima koji imaju više od njih, a takvo poređenje može razviti nezadovoljstvo i osjećaj da uvijek nešto nedostaje.
Hrabrost i dosljednost u roditeljstvu
Neki roditelji, želeći izbjeći rasprave, stalno ublažavaju situacije i popuštaju djetetu. Međutim, takvo ponašanje može dovesti do toga da djeca izgube poštovanje prema roditeljima. Važno je da roditelji budu iskreni i jasno kažu „ne“ kada je zahtjev nerazuman. Život roditelja ne može biti potpuno podređen dječijim željama.
Kako se nositi s osjećajem krivice i graditi samopouzdanje kod djeteta
Popuštanje zbog osjećaja krivice također može biti problematično. Na primjer, majka koja radi cijeli dan i vraća se kući kasno može osjećati grižnju savjesti jer nema dovoljno vremena za dijete. Ako dijete u takvoj situaciji zatraži sladoled prije večere, majka može pristati samo da bi ublažila vlastiti osjećaj krivice. Dijete vrlo brzo prepoznaje takav obrazac i može početi koristiti situaciju kako bi ostvarilo svoje želje. Zato roditelji moraju imati hrabrosti da kažu „ne“, čak i kada dijete reagira ljutnjom ili plačem.
Izvor:
Hisham Altalib, Abdulhamid Abusulayman & Omar Altalib (2018). Roditelji i djeca – vodič za odgajanje djece (M. Sarajkić, trans.; A. Isanović-Hadžiomerović, ured.; H. Imamović, lektor). Centar za napredne studije; štampa: Dobra knjiga d.o.o. (Izvorni rad: 2013, The International Institute of Islamic Thought, Herndon).