(Buharija i Muslim)
Post u mjesecu ramazanu jedan je od pet stubova islama. On nije samo odricanje od hrane i pića, nego škola strpljenja, samokontrole i duhovne zrelosti.
Uzvišeni Allah kaže:
„O vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.“
(El-Bekare, 183)
Cilj posta je takvaluk – svijest o Allahu u svakodnevnom životu.
Iako djeca nisu obavezna postiti dok ne dostignu punoljetstvo, upravo je djetinjstvo najvažniji period za razvijanje ljubavi prema ovom ibadetu.
Zato je ključno pitanje za roditelje: kako da djeca zavole post?
1. Počnite od sebe – djeca uče gledajući
Najdublji oblik odgoja jeste lični primjer. Ako dijete vidi roditelja koji posti smireno, dostojanstveno, bez nervoze i prigovaranja, post će doživjeti kao snagu, a ne kao teret.
Allahov Poslanik, Muhammed, bio je najljepši primjer u svemu. Prenosi se da je bio posebno darežljiv u ramazanu, više nego u bilo kojem drugom mjesecu.
Ako u kući tokom ramazana ima više blagosti, dove, druženja sa Kur’anom, ako je izgrađena navika i svijest o udjeljivanju sadake, samim time dom je ispunjen toplinom,
dijete će ramazan povezati s ljepotom, a ne sa uskraćivnjem užitaka. Vrijednosno težište se prebacuje sa udovoljenja fizičkih potreba na duhovne aspekte ramazana.
2. Postepeno privikavanje – bez prisile
Djeca nisu šerijatski obavezna postiti prije puberteta. Međutim, ashabi su svoju djecu postepeno navikavali na post kako bi im postao prirodan dio života.
Kako bismo djeci približili post možemo
podstaći dijete da posti do podne, zatim do ikindije,
ili nekoliko dana u mjesecu,
stariju djecu ohrabriti da poste cijeli dan uz podršku.
Važno je uključiti dijete u odluku. Kada dijete kaže: „Želim pokušati postiti“, tada post postaje njegova lična odluka, a ne nametnuta obaveza.
Blagost u odgoju naglašavao je i Hazreti Alija, ukazujući da se srca osvajaju mudrošću, a ne strogoćom.
Ako dijete osjeti umor ili glad koju teško podnosi, potrebno je pokazati razumijevanje. Cilj nije iscrpljenost, nego izgradnja ljubavi prema ibadetu.
3. Objasnite smisao posta dječijim jezikom
Djeca svijet razumiju kroz slike i jednostavne poruke.
Možemo im pričati o ramazanu kroz prikladne dječije priče ili jednostavnim jezikom, bez pretjeranih ezoteričnih ili rigidnih religijskih objašnjenja, govoriti o vrijednosti posta.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
„Post je štit.“ (Buharija i Muslim)
Kada dijete shvati da post nije samo glad, nego zaštita i unutrašnja snaga, počet će ga doživljavati dublje.
4. Učinite iftar posebnim porodičnim trenutkom
Ramazan se u dječijem srcu najčešće pamti po iftarima.
Zato neka iftar bude trenutak zajedništva i radosti.
Uključite dijete u pripremu hurmi i vode,
postavljanje sofre, učenje dove pred iftar.
Naučite ih prikladnim ramazanskim dovama koje se uče prije prekidanja posta.
Mali rituali stvaraju osjećaj pripadnosti i važnosti.
5. Razvijajte empatiju i osjećaj odgovornosti
Jedna od najvećih vrijednosti posta jeste suosjećanje.
Poslanik, Muhammed, salallahu alejhi ve alihi ve selem je rekao:
„Ko nahrani postača, ima nagradu kao i on, a da se njemu njegova nagrada ne umanjuje.“ (Tirmizi)
Dajte djetetu priliku da svojim rukama udijeli sadaku, odnese hranu komšiji, učestvuje u humanitarnoj akciji.
Tako post postaje iskustvo dobrote.
6. Učinite ramazan simbolom radosti – i prije nego što počne
Djeci treba učiniti ramazan simbolom radosti i topline tokom cijele godine, a posebno neposredno prije njegovog početka.
Ukrašavanje doma, priprema ramazanskog kutka i zajedničko iščekivanje ramazana stvaraju osjećaj posebnosti.
Lijepa praksa jeste da se djeci pred početak ramazana pokloni značajan dar. To ne mora biti skup poklon, ali treba imati trajnu vrijednost.
To može biti njihova prva sedžada, lični primjerak Kur’ana, omiljena knjiga, personalizirani poklon, predmet koji će ih podsjećati na ramazan.
Takvi pokloni nisu izraz materijalizma. Oni su simbolički znak da ramazan ima posebno mjesto u porodici.
Jednako je važno potaknuti dijete da i ono daruje druge. Neka pravi male poklone članovima uže i šire porodice – ručno izrađene čestitke, crteže ili simbolične znakove pažnje.
Na taj način kod djeteta se razvijaju darežljivost, osjećaj lične vrijednosti, posvećenost porodici, i radost davanja.
Cilj je da dijete najprije na simboličkoj ravni, a kasnije i stvarno duhovno, shvati vrijednost ramazana.
Ove prakse najmanje su vezane za materijalno, a najviše za duboku izgradnju identiteta – duhovnog, emocionalnog i psihološkog. Dijete kroz ramazanske običaje razvija osjećaj pripadnosti svojoj porodici, zajednici i svom vjerskom i kulturnom krugu.
Ramazan tada postaje dio njegovog identiteta, a ne samo obaveza.
7. Poseban podsjetnik roditeljima: Briga o zdravlju i realna očekivanja
Roditelj treba voditi računa o pravilnoj ishrani djeteta koje posti. Lagan i hranjiv sehur, dovoljno tečnosti, izbjegavanje preslane hrane, postepeni iftar.
Razgovarajte s djetetom o tome da je normalno osjetiti glad i umor, ali da je strpljenje dio odgoja srca.
Post – izraz ljubavi a ne obaveza
Djeca će zavoljeti post ako ga dožive kroz roditeljski primjer, toplinu doma, postupnost, razumijevanje, radost, i osjećaj bliskosti s Uzvišenim Allahom.
Post se ne usađuje naredbom.
On se usađuje atmosferom.
Ako ramazan u domu znači mir, pažnju, poklone s porukom, zajednički iftar i blagost u riječima, dijete će ga nositi u srcu cijeli život.
A kada dođe vrijeme obaveze, post neće biti teret – nego prirodan nastavak ljubavi koja je godinama razvijala.
Izvor:
https://preporod.info/bs/article/61355/djeca-i-post-kako-ih-motivirati-i-podrzati-tokom-ramazana