Promjena percepcije dječijeg ponašanja
Pojam vršnjačko nasilje (engl. bullying) nije uvijek bio prepoznat kao štetno ponašanje. Tokom 1960-ih, mnoga ponašanja koja danas klasificiramo kao nasilna smatrana su “normalnim” dijelom odrastanja. Prvi značajan naučni pomak dogodio se u Švedskoj kada je ljekar Peter-Paul Heinemann uveo termin mobbning za agresiju među djecom. Norveški psiholog Dan Olweus 1970-ih definira bullying kao ponovljeno nasilno ponašanje uz neravnotežu moći između zlostavljača i žrtve. Njegov Olweus Bullying Prevention Program danas je jedan od najutjecajnijih modela za borbu protiv vršnjačkog nasilja u školama širom svijeta.
Psihosocijalna širina fenomena vršnjačkog nasilja
Olweusov individualni pristup nadopunjen je sociološkim teorijama koje ističu važnost grupne dinamike u razvoju nasilja. Istraživači poput Kristine Salmivalli naglašavaju uloge djece u grupi — nasilnici, posmatrači, podržavaoci — koje mogu podsticati ili zaustaviti nasilje. Psihološki efekti vršnjačkog nasilja su ozbiljni: anksioznost, depresija, smanjeno samopouzdanje i dugotrajne traume. Zato prevencija mora biti višeslojna i uključiti cijeli obrazovni sistem i zajednicu.
Islamska perspektiva o vršnjačkom nasilju
U islamu, vršnjačko nasilje kao i svaki drugi oblik nasilja prepoznaje se kao oblik nepravde.
Nepravda nanesena drugome, uznemiravanje drugog nedužnog bića je istovjetna nepravdi prema Bogu. Izrugivanje ponižavanje druge osobe čak i u šali je strogo zabranjeno.
U idealnom smislu, nezamislivo je da dijete koje je odgojeno prema islamskim vrijednostima, bogobojaznosti i poštovanja svakog stvorenja, bude nasilnik prema bilo kome samim time i prema vršnjaku. Islamski učenjaci naglašavaju da agresija, poniženje i ismijavanje krše moralna načela vjere. U islamu se ističe da je bullying zabranjen i potiče iz lične slabosti nasilnika koji želi dominirati drugima.
Kur'anski ajet upozorava:
“O vjernici, neka se jedan narod ne izruguje drugom narodu – možda su oni bolji od njih…” (Kur'an, 49:11)
Poslanik Muhammed, a.s., kaže:
“Čuvajte se nepravde, jer nepravda će biti tama na Sudnjem danu.” (Sahih Muslim)
“Pomozite svom bratu, bio on nasilnik ili žrtva.” (Buharija) — gdje pomoći nasilniku znači zaustaviti ga u nepravdi.
Umjetničke refleksije i književnost o vršnjačkom nasilju
Umjetnost i književnost igraju ključnu ulogu u osvještavanju i obradi teme vršnjačkog nasilja. Eklatantan primjer iz književnosti je roman “Zeleni pas” hrvatske autorice Nade Mihelčić. Naime, ovaj roman je koncipiran kao narativ glavne junakinje koja prepričava doživljaje svoje porodice i nje same, a sve zbog njene starije sestre koja je ovisnica o drogama.
U romanu se dodatno provlače ideje generacijskog jaza između starije braće i sestara, te borba za svoje mjesto u porodici, primijećenost te izgradnju i očuvanje ličnog integriteta. Također, kroz knjigu se jasno prikazuje fenomen stigmatizacije i društvene isključenosti cijele jedne porodice zbog, nažalost, ne tako neuobičajenog problema kao što je borba s ovisnošću jednog člana porodice.
Mnogi filmovi, serije i knjige koje tematiziraju osjetljive društvene teme mogu biti povod da gledatelji i čitatelji osvijeste lične probleme, te ugledajući se na junake iz knjiga i filmova sami pronađu snagu da riješe izazove s kojima se suočavaju. Svrha umjetnosti jeste da
ukazuje na probleme i nudi rješenja za nepoželjne društvene pojave, ali i individualni rast svake osobe.
Medijski sadržaji i nedostatak empatije kod djece
Jedan od savremenih izazova je izloženost djece nasilnim medijskim sadržajima i video igrama. Istraživanja razvojne psihologije i neurobiologije pokazuju da takva izloženost može desenzibilizirati djecu, smanjujući empatiju, moralno rasuđivanje i povećavajući toleranciju prema agresiji. Studija s dvije grupe djece — izloženih nasilnim sadržajima nasuprot kreativnim aktivnostima — pokazala je da su djeca iz prve grupe pokazala manje brige i spremnosti za pomoć u simuliranoj situaciji pada olovaka. Djeca iz druge grupe, koja nisu bila izložena višesatnoj konzumaciji nasilnih medijskih sadržaja i video igrica imala su razvijenu empatiju i bila su spremna pospremiti oboreni pribor.
Video igre koje nagrađuju nasilno ponašanje oblikuju kognitivne obrasce instrumentalne agresije, dok vrijeme provedeno uz nasilne sadržaje smanjuje prilike za socijalno učenje lijepih manira i suosjećanja. Nedostatak medijske pismenosti i roditeljski nadzor dodatno pojačavaju ove negativne efekte, pa je neophodno uvesti edukaciju o medijskom utjecaju u škole i roditeljske seminare.
Prevencija vršnjačkog nasilja: sistemska rješenja
- a) Sport i fizička aktivnost
Redovno bavljenje sportom poboljšava mentalno zdravlje, razvija timski duh i socijalne vještine. Djeca kroz sport uče fair-play, disciplinu i samopouzdanje, što smanjuje potrebu za dominacijom. - b) Umjetnost i biblioterapija
Kreativne radionice i pisanje pomažu izražavanju iskustava kroz simboliku, razvijajući emocionalnu pismenost i empatiju. To pruža sigurnu podršku u nenasilnom okruženju. - c) Vjerska i etička edukacija
Kombinovanje kur'anskih poruka i hadisa sa svakodnevnim iskustvima doprinosi formiranju moralno osviještenih pojedinaca. - d) Školske politike i saradnja s roditeljima
Svaka škola treba imati jasnu politiku nulte tolerancije na nasilje, sa mehanizmima prijave, sankcija i podrške žrtvama. Edukacija roditelja i nastavnika ključna je za pravovremeno prepoznavanje i reagovanje.
Zaključak
Djeca posebno na prostoru Balkana odrastaju na ideji da “ko se tuče taj se voli.” Zaboravlja se da nastavak ove popularne pjesmice koju djeca međusobno pjevaju u cilju zadirkivanja glasi “takva ljubav ne postoji.” Postavlja se pitanje zašto onda nasilje nailazi na široko rasprostranjeno odobravanje ili minoriziranje? Minoriziranje nasilja svake vrste pa i vršnjačkog dovodi do ozbiljnih problema na individualnom i društvenom nivou. Roditelji, nastavnici i cijelo društvo trebaju razviti nultu toleranciju prema nasilju. Vršnjačko nasilje nije samo dječji sukob — to je društveni fenomen koji odražava dublje obrasce moći i nepravde. Islam snažno zagovara pravdu, suosjećanje i zaštitu slabijih. Savremeni obrazovni i umjetnički pristupi, u kombinaciji s vjerskim vrijednostima i institucionalnom podrškom, mogu stvoriti sigurno okruženje u kojem empatija i poštovanje postaju temelj odnosa među djecom.
Izvori:
Olweus, D. (1988). Bullying in the schools: How educators can help. The Education Digest, 53(7), 30.
Sesar, K. (2011). Obilježja vršnjačkog nasilja. Ljetopis socijalnog rada, 18(3), 497-526.
Sušac, N., Ajduković, M., & Rimac, I. (2016). Učestalost vršnjačkog nasilja s obzirom na obilježja adolescenata i doživljeno nasilje u obitelji. Psihologijske teme, 25(2), 197-221.
Šostar, Z. (2003). Nasilje među djecom. Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
Unicef (2011). Priručnik „ŠKOLA BEZ NASILJA – KA SIGURNOM I PODSTICAJNOM OKRUŽENJU ZA DJECU Kako spriječiti nasilje u školi – Program prevencije nasilja među djecom u školi“

