2 ključna pristupa psihoterapiji kroz religiju: Eriha Fromm i Malik Badri[1]

U savremenoj psihologiji sve veći broj stručnjaka prepoznaje važnost duhovnosti u psihoterapiji i procesu psihološkog ozdravljenja. Iako je psihoterapija decenijama bila utemeljena na sekularnim modelima, postoje autori koji su ukazivali na neophodnost uključivanja duhovne dimenzije u razumijevanje čovjeka. Među njima se posebno ističu Erich Fromm, humanistički psihoanalitičar, te Malik Badri, osnivač islamske psihologije. Iako dolaze iz različitih kulturnih i vjerskih tradicija, oba autora insistiraju na tome da je čovjekova duhovna priroda ključna za njegovo mentalno zdravlje.

Religija kao oslonac ili prepreka?

U djelu Psihoanaliza i religija, Erich Fromm razlikuje dvije vrste religije: zrelu i nezrelu. Zr

ela religija, prema Frommu, podstiče lični razvoj, slobodu i odgovornost. Ona je racionalna, nenasilna i osnažujuća. Nasuprot tome, nezrela religija proizvodi strah, podložnost i pasivnost kod pojedinca. Fromm smatra da psihoterapeut mora biti svjestan ove razlike jer religija može biti i izvor neuroze, ali i put ka samorealizaciji.

Malik Badri, u tekstu Savjetovanje i psihoterapija iz islamske perspektive: Da li su savjetovanje i psihoterapija jedna ili dvije različite oblasti, također naglašava duhovnost kao temelj psihološkog iscjeljenja. Međutim, on ističe da sekularni modeli često zanemaruju islamski pogled na dušu (nefs). Za razliku od Fromma, Badri se oslanja na Kur’an, hadise i islamsku tradiciju u razumijevanju psihičkih problema. On naglašava da vjernik svoj duševni mir pronalazi u odnosu sa Allahom, a ne u sekularnoj definiciji „sreće“ ili „samospoznaje“.

Sličnosti između Fromma i Badrija: Most između Zapada i Istoka

Iako dolaze iz različitih konteksta, Fromm i Badri imaju zajedničke tačke koje otkrivaju univerzalnost ljudske duhovne potrebe. Obojica odbacuju mehaničke i redukcionističke modele čovjeka. Fromm kritikuje Freudov determinizam i koncept čovjeka vođenog nagonom smrti ili seksualnošću. Umjesto toga, on čovjeka vidi kao slobodno biće koje teži ljubavi, smislu i produktivnosti.

S druge strane, Badri odbacuje pokušaje da se islamski koncept duše interpretira kroz zapadni racionalizam. On upozorava da terapeuti koji ignorišu vjeru klijenata mogu nanijeti više štete nego koristi. No, poput Fromma, i Badri vjeruje da duhovni razvoj i moralno sazrijevanje imaju ključnu ulogu u psihološkom zdravlju.

Oba autora psihoterapiju vide kao proces u kojem čovjek treba razviti samosvijest, preuzeti odgovornost za vlastiti život i težiti unutrašnjem balansu. Fromm to postiže kroz autentičnost, prisutnost i ljubav, dok Badri to postiže kroz tevhid (vjeru u jednog Boga), tevbu (pokajanje), sabur (strpljenje) i takvaluk (bogobojaznost).

Njihovi pristupi se dodiruju upravo u tački gdje psihološki rast postaje nemoguć bez duhovne dubine. I jedan i drugi se slažu da je ličnost izgrađena kada je čovjek sposoban da se izdigne iznad puke sebičnosti i uključi u viši smisao postojanja.

Razlike koje otkrivaju dubinu pristupa

Uprkos sličnostima, razlike između njih su važne za razumijevanje šire slike. Fromm polazi iz pozicije sekularnog humanizma – on u religiji vidi psihološki fenomen, koji može biti i pozitivan i štetan. Njegov cilj nije da se osoba približi Bogu, već da postane slobodno i zrelo biće. On religiju koristi kao sredstvo za razvoj autentične ličnosti, a ne kao istinu objave.

Badri, nasuprot tome, ne razdvaja duhovnost i istinu. On religiju ne vidi kao psihološku potrebu, već kao Božansku istinu koju je objavio Uzvišeni Stvoritelj. Njegov terapeutski pristup utemeljen je na Kur’anu, hadisu i islamskoj tradiciji. Za razliku od Fromma, Badri jasno naglašava da cilj terapije nije samo psihička ravnoteža, već i povratak Allahu.

Zaključak: Psihoterapija, religija i duhovni identitet

U vremenu kada se sve više ljudi suočava s unutrašnjim nemirima, depresijom i gubitkom smisla, ideje Eriha Fromma i Malika Badrija nude dragocjene uvide. Iako različiti u metodi i jeziku, oba autora podsjećaju da mentalno zdravlje nije samo odsustvo simptoma, već duboki sklad između tijela, duše i duha.

Njihove teorije nas podučavaju da savremena psihoterapija ne može ostati zatvorena u granice sekularnog materijalizma. Bez razumijevanja duhovnosti – bilo u formi Frommove zrele religije ili Badrijevog tevhida – čovjek ostaje nepotpuno biće.

Literatura:

• Fromm, E. (2015.). Psihoanaliza i religija. Beograd: Nova knjiga
• Badri, M. (2002.) Savjetovanje i psihoterapija iz islamske perspektive: Da li su savjetovanje i psihoterapija jedna ili dvije različite oblasti.

Institut Ibn Sina, časopis „Znakovi vremena“ br. 16

S engleskog prevela: Selvira Dragan

[1] Dr. Malik Badri je redovni profesor Međunarodnog instituta za islamsku misao i civilizaciju (ISTAC), Kuala Lumpur, Malezija.