Halil Gibran
Socijalizacija kao temelj razvoja
Socijalizacija je proces u kojem dijete usvaja norme, pravila i vrijednosti zajednice te se prilagođava socijalnom kontekstu u kojem odrasta. Ona započinje rođenjem i traje cijeli život, a ključnu ulogu imaju porodica, vršnjaci i šira društvena sredina.
Vršnjački odnosi posebno doprinose socijalnom razvoju i psihološkoj prilagodbi djeteta. U interakciji s drugom djecom, dijete zadovoljava dvije osnovne potrebe – potrebu za pripadanjem i potrebu za bliskošću. Prvi istinski socijalni odnosi javljaju se već oko treće godine života, dok dijete u školskom periodu razvija veću sposobnost saradnje i timskog rada.
Kako ističu stručnjaci, dijete se upoređuje s drugima i važan mu je status u grupi, jer od prihvaćenosti zavisi njegovo samopoštovanje. Djeca koja su često odbačena od vršnjaka mogu pokazivati oblike agresije, povučenosti, usamljenosti ili poteškoće u učenju.
Uloga vršnjaka i porodice
Psiholozi naglašavaju da djeca igru doživljavaju vrlo ozbiljno – žele poštovati pravila i teško podnose gubitak. Međutim, kroz igru uče da razočarenje nije kraj prijateljstva i da se emocije mogu kontrolisati. Između desete i dvanaeste godine djeca postaju suosjećajnija i počinju razvijati unutrašnju emocionalnu snagu.
Porodično okruženje ima snažan utjecaj na socijalni razvoj. Kroz odnos s roditeljima dijete stiče prve obrasce komunikacije, povjerenja i empatije, koji kasnije oblikuju njegov odnos s vršnjacima. Pedagozi i psiholozi ističu da odrasli, bilo kao učesnici ili kao posmatrači dječije igre, pružaju djetetu osjećaj sigurnosti i poticaja, čime jačaju njegovo samopouzdanje i socijalnu sigurnost.
Socijalna kompetencija kroz igru
Neki od psihologa diejčije razvojne psihologije definišu socijalno kompetentno dijete kao ono koje uspješno ostvaruje interakcije s odraslima i vršnjacima te kroz njih razvija vlastite sposobnosti.
Rano djetinjstvo obilježava igra kao dominantna aktivnost. Kroz nju dijete uči pravila, uloge i principe saradnje. Stupanj zadovoljstva u igri ovisi o kvalitetu odnosa s drugima, a u predškolskom uzrastu konflikti i agresivnost se smanjuju jer se igra sve više temelji na zajedništvu.
Veliki broj pedagoga navodi da djeca tokom igre prihvataju različite uloge, postavljaju ciljeve i nastoje ih zajednički ostvariti. Oko sedme godine djeca postaju svjesnija sebe i počinju se uspoređivati s vršnjacima. Ako imaju razvijeno samopoštovanje, lakše održavaju ravnotežu između samostalnosti i pripadnosti grupi.
Vršnjački status i prijateljstvo
Prema mišljenju stručnjaka iz oblasti pedagogije i dječije razvojne psihologije, socijalna kompetencija ima dva aspekta: vršnjački status (popularnost) i prijateljstvo. Dijete može biti popularno bez bliskih prijateljstava ili imati nekoliko važnih prijatelja, a da nije popularno u širem krugu.
Uspješna socijalna interakcija zahtijeva razmjenu, saradnju i emocionalnu regulaciju. Djeca kroz igru uče da prihvataju razlike, izražavaju ideje i prepoznaju emocije drugih. Dječije osamljivanje u igri ne mora značiti problem, već može biti prirodan oblik samoregulacije i razvoja individualnosti.
Zaključak
Igra je neizostavan dio socijalnog razvoja djeteta. Kroz igru dijete uči kako sarađivati, dijeliti, slušati, pokazivati empatiju i regulisati emocije. Porodica, vršnjaci i odrasli iz okruženja imaju ključnu ulogu u stvaranju sigurnog prostora u kojem dijete može razvijati svoje socijalne vještine i samopouzdanje.
Predškolski period je najosjetljivije vrijeme za razvoj socijalnog znanja i razumijevanja, pa je upravo igra najvažniji oblik učenja i emocionalnog sazrijevanja.
Izvori:
Diplomski rad:
Paić, I. (2018). Razvoj motoričkih sposobnosti djece predškolske dobi (Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet, Odsjek za učiteljske studije). Sveučilište u Zagrebu.
Knjige i publikacije:
Došen Dobud, A. (2005). Malo dijete – veliki istraživač. Zagreb: Alinea.
Greenspan S. (2003). Vještine igrališta – razumijevanje emocionalnog života vašeg djeteta školske dobi. Lekenik: Ostvarenje
Katz G., L. i McClellan E., D. (1997). Poticanje razvoja dječje socijalne kompetencije. Zagreb: Educa.
Klarin, M. (2017). Socijalni razvoj djece: Odnosi s vršnjacima i odraslima. Zadar: Sveučilište u Zadru.
Mahmutović, A. (2013). Igra u ranom djetinjstvu. Tuzla: Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli.
Plummer, D. (2010). Dječje igre za razvoj socijalnih vještina. Zagreb: Naklada Kosinj.