Igra je osnovni oblik aktivnosti djeteta, kroz igru ono razvija tjelesne sposobnosti i motoričke vještine. Kroz igru djeca stječu različita tjelesna iskustva, a svaki oblik igre ima posebnu ulogu u razvoju motoričkih sposobnosti, tjelesne snage, koordinacije, ravnoteže i fine motorike. Djeca kroz igru uče kontrolirati svoje pokrete, razvijaju grubu i finu motoriku te stječu spretnost koja im pomaže u obavljanju svakodnevnih aktivnosti (Klarin, 2017).
Razvoj motoričkih sposobnosti u ranom djetinjstvu
Motoričke sposobnosti počinju se razvijati u najranijem periodu života, a najintenzivniji napredak događa se u prve tri godine. U tom razdoblju djeca usvajaju osnovne pokrete – hodanje, puzanje, hvatanje predmeta i jednostavne manipulacije rukama. Tjelesne aktivnosti u ovom periodu značajno potiču razvoj mozga jer su pokreti tijela povezani s kognitivnim funkcijama. Američka psihologinja Sally Goldberg naglašava da motorički razvoj i razvoj mozga nisu odvojeni, budući da mozak koordinira sve pokrete i pohranjuje iskustva koja su s njima povezana.
Razvoj grube motorike
Razvoj grube motorike podrazumijeva sticanje ravnoteže i jačanje velikih mišićnih skupina. Između druge i treće godine dijete prelazi od hodanja ka trčanju, skakanju na obje noge, poskakivanju na jednoj nozi, a koristi ruke za nove aktivnosti, poput bacanja i hvatanja loptica ili vožnje tricikla. Do pete i šeste godine dolazi do značajnog napretka u koordinaciji gornjeg i donjeg dijela tijela, što omogućuje razvoj složenijih motoričkih sposobnosti. Igra u ovom periodu
Fina motorika i svakodnevne vještine
Fina motorika je važna za svakodnevne aktivnosti i cjelokupan tjelesni razvoj djeteta. Djeca kroz igru uče pravilno držati pribor za jelo, oblačiti se, slagati kocke te koristiti škare, olovke ili kistove. Napredak fine motorike ogleda se i u djetetovoj brizi za vlastito tijelo te u razvoju crteža. Obično se fina motorika usavršava do osme godine života, u svojim djelima Klarin i Peteh ističu da raznovrsne aktivnosti – od didaktičkih igara do kreativnih zadataka i igara na otvorenom – značajno doprinose razvoju finih motoričkih sposobnosti.
Temeljne skupine pokreta
Prema stavu razvojnog psihologa RossaVaste, kod djece od dvije do sedam godina razlikuju se tri osnovne skupine pokreta:
- Pokreti kretanja – hodanje, trčanje, skakanje i penjanje.
- Pokreti baratanja predmetima – bacanje, hvatanje i udaranje.
- Pokreti održavanja ravnoteže – savijanje, istezanje, okretanje, njihanje, kotrljanje i hodanje po gredi.
Sve ove vještine predstavljaju osnovu za daljnji razvoj sportskih sposobnosti i životnih vještina.
Ključne motoričke sposobnosti
Motoričke sposobnosti obuhvataju:
- Ravnotežu – omogućuje stabilno držanje tijela.
- Koordinaciju – precizno i usklađeno izvođenje pokreta.
- Snagu – razvija mišiće potrebne za pokretanje tijela ili predmeta.
- Brzinu – omogućuje brzu reakciju.
- Gipkost i preciznost – poboljšavaju kvalitetu pokreta.
- Izdržljivost – omogućuje izvođenje aktivnosti duže vrijeme bez smanjenja intenziteta (Starc, 2004).
Motivacija i socijalni razvoj kroz igru
Igra ne samo da razvija motoričke sposobnosti, već i motivira djecu da se aktivno kreću i uključuju u sportske aktivnosti. Aktivnosti na otvorenom i grupne igre potiču razvoj motoričkih sposobnosti, jačaju samopouzdanje i potiču socijalnu interakciju među vršnjacima. Odrasli i vršnjaci imaju ključnu ulogu u podsticanju djece da se aktivno igraju i razvijaju svoje tjelesne sposobnosti (Starc 2004).
Zaključak: Igra kao temelj tjelesnog razvoja
Igra je od suštinske važnosti za cjelokupan tjelesni razvoj djeteta. Potiče kretanje, razvoj motoričkih sposobnosti, koncentracije, snalažljivosti i kreativnosti. Kroz igru djeca stječu iskustva, upoznaju svoje tijelo, uče samostalnosti i razvijaju svijest o vlastitim sposobnostima. Pravilno odabrane igre i aktivnosti pomažu djeci da se pripreme za intelektualne, emocionalne i socijalne izazove u budućnosti.
Tjelesni razvoj djeteta usko je povezan s igrom i aktivnim učešćem u različitim tjelesnim aktivnostima. Kroz grubu i finu motoriku, ravnotežu, koordinaciju i snagu, dijete stječe osnovne vještine koje su ključne za njegov cjelokupan razvoj. Učitelji, roditelji i svi koji učestvuju u odgoju djece trebaju prepoznati važnost igre kao sredstva za razvoj motoričkih, kognitivnih i socijalnih sposobnosti, čime se osigurava zdrav i uravnotežen rast i razvoj djeteta (Klarin, 2017; Starc 2004; Peteh, 2018).
Izvori:
Diplomski rad:
Paić, I. (2018). Razvoj motoričkih sposobnosti djece predškolske dobi (Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet, Odsjek za učiteljske studije). Sveučilište u Zagrebu.
Knjige i publikacije:
Goldberg, S. (2003). Razvojne igre za predškolsko dijete. Lekenik: Ostvarenje.
Starc, B., Surina, M., & Čular, G. (2004). Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Zagreb: Golden Marketing – Tehnička knjige.
Klarin, M. (2017). Psihologija dječje igre. Zadar: Sveučilište u Zadru.
Peteh, M. (2018). Radost igre i stvaranja. Zagreb: Alineja.
Vasta, R., Haith, M., & Miller, S. (1998). Dječja psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.