„Ako često nosite bebu u naručju, postat će razmažena“
Možda je ovo jedan od najstarijih i najčešćih savjeta koje mladi roditelji čuju odmah po rođenju djeteta.
Međutim, istraživanja pokazuju da bliski fizički kontakt između bebe i majke i oca, naročito „koža na kožu“, držanje u naručju i grljenje, ima presudan značaj za razvoj djeteta. Takav kontakt jača emocionalnu povezanost (bonding), stvara osjećaj sigurnosti i povjerenja te potiče lučenje oksitocina, hormona koji smanjuje stres i doprinosi emocionalnoj stabilnosti.
Blizina oca i majke pozitivno utiče na neurološki razvoj, rast mozga i sposobnost regulacije emocija. Takođe, fiziološki pomaže stabilizaciji disanja, srčanog ritma i temperature, kao i uspješnom dojenju. Osim toga, dodir pomaže djetetu da razvije osjećaj sigurnosti i povjerenja u ljude, što ima dugoročne benefite na emocionalnu otpornost i samopouzdanje.
Dugoročno, djeca koja su imala dovoljno toplog fizičkog kontakta s roditeljima pokazuju bolju emocionalnu prilagodbu, veću otpornost na stres i zdravije socijalne odnose. Dodir nije samo izraz nježnosti, već temelj zdrave emocionalne i psihološke izgradnje djeteta, a u kasnijim fazama života pomaže i u razvoju socijalnih vještina i empatije.
„Rođenjem djeteta roditelj automatski sazrijeva“
Ova tvrdnja često izaziva anksioznost kod mladih roditelja. Ako se čudesno sazrijevanje ne dogodi, roditelji se osjećaju nedovoljno sposobnima za odgoj vlastitog djeteta. Takav osjećaj može narušiti odgojni proces i spriječiti zdravo razvijanje odnosa s djetetom.
Briga o drugom živom biću, Božjem amanetu, zahtijeva spremnost i svjesnost o obimu odgovornosti. Mladi bračni par prije začeća mora biti psihološki spreman za roditeljstvo.
U islamskoj tradiciji poznata je izreka da odgoj djeteta počinje dvadeset godina prije njegovog rođenja. To znači da roditelji trebaju biti moralno i emocionalno stabilni kako bi mogli pravilno odgajati dijete.
Naravno, s rađanjem djeteta uče se novi obrasci ponašanja i mehanizmi prevazilaženja izazova. Roditeljstvo nije čarobni recept sazrijevanja – dijete zaslužuje imati mentalno zrelog i emotivno stabilnog roditelja, spremnog da pruži ljubav, sigurnost i razumijevanje od prvog dana života.
„Odgajati muško dijete puno je lakše nego žensko“
Ova tvrdnja favorizuje mušku djecu nad ženskom, što nije neuobičajeno ni na Balkanu ni u svijetu.
Favoriziranje jednog pola ima pogubne posljedice po emocionalni razvoj djece. Muška djeca mogu postati razmažena, neodgovorna i nasilna. Ženska djeca bivaju nositelji transgeneracijske inferiornosti i traume, što remeti društvenu atmosferu u budućnosti.
Takvim uvjerenjima se ne odgajaju odgovorni pojedinci koji bi trebali biti pokorni Allahu dž.š. i brinuti o porodici. Zdravo odgajano dijete, bilo muško ili žensko, treba osjećati jednakost, sigurnost i ljubav kako bi razvilo emocionalnu stabilnost i moralni kompas.
„Roditelj treba voditi brigu o djetetu samo do njegove 18. godine“
Logično je da dijete s vremenom postane samostalno. Primarni cilj roditeljstva je osamostaljivanje i priprema za samostalan život.
Ipak, zakonski okvir punoljetstva ne lišava roditelja dužnosti i prava prema djetetu. Djetetu je s godinama potrebna emocionalna i psihološka podrška. Odraslo dijete koje formira vlastitu porodicu i dalje treba prijateljsku ruku, savjet i toplinu roditelja, isto kao što mu je bila potrebna osnovna egzistencijalna briga u djetinjstvu.
Podrška roditelja u odrasloj dobi pomaže djetetu da razvije zdrave porodične i društvene odnose i uči kako biti odgovorna osoba.
„Poštovanje i strah su sinonimi“
Islamski učenjaci i suvremeni psiholozi tvrde suprotno. Strah može biti efikasna metoda vaspitanja, ali vrlo kratkoročno.
Dugoročno, strah može negativno utjecati na emotivni razvoj djeteta i pretvoriti se u bijes kada dijete shvati da roditelj nije svemoćan. Taj bijes može postati okidač za devijantno ponašanje usmjeren upravo na roditelja.
Karakteri djece se razlikuju: kod nekih duboko ukrijenjeni strah, rezultat pretjerane strogoće i zastrašivanja, može dovesti do unutrašnje potisnutosti i nesposobnosti normalnog funkcioniranja u društvu. Kod drugih djece strah može potaknuti razvoj otpornosti i samokontrole.
S druge strane, poštovanje je duboki osjećaj koji se zaslužuje i gradi godinama odgoja i posvećenosti. Ostaje trajno pozitivno naslijeđe u duši djeteta i oblikuje moralni kompas za cijeli život.
„Ostajanje u braku zbog djeteta je znak požrtvovanosti“
Ova tvrdnja često vodi do nezdravih porodičnih odnosa. Ostajući u braku samo zbog djeteta, roditelji riskiraju normalizaciju toksičnih veza, što može dugoročno narušiti emocionalni razvoj djeteta.
Takvi odnosi mogu ostaviti duboke posljedice ne samo na dijete, već i na cijelu zajednicu generacijama. Porodica kao ćelija društva biva urušena, a dijete uči toksične obrasce ponašanja koji se prenose dalje. Najveća usluga koju možete učiniti djetetu je napuštanje toksičnog odnosa.
Zdravo roditeljstvo zahtijeva odgovornost, stabilnost i svjesno vođenje porodice, a ne ostanak u braku iz obaveze prema djetetu. Dijete zaslužuje vidjeti primjer zdravih odnosa i ljubavi, a ne kompromitovanih veza koje prenose stres i nesigurnost.
Izvor:
Altalib, H., Abusulayman, A., & Altalib, O. (2013). Roditelji i djeca – vodič za odgajanje djece (M. Sarajkić, Prev.). The International Institute of Islamic Thought; Štampa: Dobra Knjiga; Sarajevo, 2018.