
Autor: Memić A.
Dova kao čovjekova životna snaga
Allah Uzvišeni u Kur'anu ističe koliko je dova, traženje od Njega, značajan i uzvišen čin. Dova se u svom izvornom obliku (du'a) u Kur'anu spominje u sedamdeset ajeta. Drugi oblici, poput traženja oprosta, istigfara i drugih načina obraćanja Allahu Uzvišenom, spominju se u čak devedeset ajeta. Ova brojnost jasno ukazuje na važnost dove u životu vjernika i na njeno posebno mjesto u Kur'anu.
Allah Uzvišeni kaže:
„Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati.’“
(El- Mu'min, 60)
Kroz kazivanja o Božijim poslanicima Allah nas poučava značaju dove i njenim ishodima, često u uslovima koje ljudski razum teško shvata. Snagu dove teško je sagledati prosječnim ljudskim razumom jer ponekad ljudi, uslijed koncentriranosti na ono što žele, zanemare značaj onoga što izgovaraju, način na koji to čine, ali i Onoga Kome se obraćaju. Dova nije samo izgovorena riječ, već svjesno i ponizno obraćanje Onome Koji sve čuje i sve zna.
Dova – najjače oružje vjernika
Allahov miljenik, Muhammed, sallallahu alejhi ve alihi ve selem, rekao je:
„Dova je ibadet.“ (Tirmizi)
„Dova je najjače oružje vjernika.“ (Hakim, Mustedrek)
Allah u Kur'anu navodi:
„A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu; odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli.“
(El-Bekare, 186)
I u nastavku:
„Zato neka se oni pozivu Mome odazovu i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.“
(El-Bekare, 186)
Ove riječi ne treba shvatati kao trgovinu – već kao jasan poziv na vjeru, pokornost i povjerenje u Allahovo obećanje. Potrebno je ispuniti minimum naređenog kako bismo bili u Allahovoj milosti.
Ispunjavanje Allahovih naredbi, preduslov za primanje dove
U ispunjavanje Allahovih naredbi spadaju:
- obavljanje namaza,
- ispravan govor,
- čestitost i
- halal opskrba.
Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selem, rekao je:
„Zatim je spomenuo čovjeka koji je dugo putovao, raščupane kose i prašnjav, podiže ruke prema nebu: ‘Gospodaru, Gospodaru!’ – a njegova hrana je haram, piće haram, odjeća haram i hranjen je haramom, pa kako da mu se dova usliši?“ (Muslim)
Ovaj hadis jasno ukazuje na važnost čistoće života i halal opskrbe prilikom upućivanja dove.
Pouke iz života poslanika, dove koje su promijenile historiju čovječanstva
- Ibrahim, alejhi selam
Posebno se ističe slučaj Ibrahima, alejhi selam, i njegove supruge Sare, koji su dobili potomka u poznim godinama. Allah Uzvišeni kaže:
„I Mi mu Ishaka poklonismo i Jakuba…“ (El-Enbija, 72)
Prema svim poznatim biološkim zakonitostima savremenog doba to je bilo nemoguće, ali Allahova odredba nadilazi ljudske granice i pokazuje snagu dove i Njegovu milost.
- Junus, alejhi selam
Kazivanje o Junusu, alejhi selam:
„I Zunnuna (Junusa), kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: ‘Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si! Ja sam se zaista ogriješio prema sebi!’“ (El-Enbija, 87)
Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selem, rekao je:
„Dova Zunnuna, kojom je dovio dok je bio u utrobi ribe – nema nijednog muslimana da njome zamoli Allaha, a da mu se On ne odazove.“ (Tirmizi)
- Jusuf, alejhi selam
Jusuf, alejhi selam, također dok je bio bačen u bunar se obraćao Allahu, pa ga je Allah spasio iz bunara i podario mu visok položaj u zajednici.
Allah je Jusufa alejhi selam oslobodio iz zatvora i spojio ga sa Njrgovim oce plemenitim Jakubom alejhi selam zahvačkikići dovi njegovog oca.
Bezgraničnost Allahove milosti i čovjekov fitret
Allah ima dva imena sličnog, ali različitog značenja:
- Er-Rahman označava sveopću milost, koja obuhvata sva stvorenja bez izuzetka – vjernike, nevjernike, ljude i druga živa bića. Ova milost ogleda se u darovima života, zdravlja, hrane, vode i drugih blagodati.
- Er-Rahim označava posebnu milost prema vjernicima, ogleda se u oprostu, uputi, smirenosti srca, primanju ibadeta i posebnoj nagradi na Ahiretu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selem, rekao je:
„Svako dijete se rađa u fitretu…“ (Buharija i Muslim)
Allahovo znanje i uslišavanje dove
Allah Uzvišeni kaže:
„A vi nećete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, ne želi.“ (Et-Tekvir, 29)
Ovaj ajet ne negira ljudsku volju, već ukazuje na Allahovo sveobuhvatno znanje o vremenu. Allah vidi vrijeme kao cjelinu, dok ljudi doživljavaju parcijalno – kroz prošlost, sadašnjost i budućnost. Allah džellešanuhu zna šta ćemo i kada poželjeti čak i prije nego što i mi sami to osvjestimo. Zbog toga je još jasniji hadis u kojem Poslanik govori o tri načina primanja dove kod Allaha džellešanuhu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selem, rekao je:
„Nema nijednog muslimana koji uputi dovu, a da mu Allah ne da jedno od troje: ili mu usliša dovu, ili mu je sačuva za Ahiret, ili od njega otkloni zlo u istoj mjeri.“ (Ahmed)
Ljudsko srce i spremnost za blagodati dova
Srce je ono koje treba biti spremno da uputi dovu. Također, srce mora biti spremno da prihvati i ispunjenje dove. Allah Uzvišeni usađuje u srca želje kako bi robovi što češće dozivali Gospodara. Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selem, rekao je:
„Zaista je vaš Gospodar stidljiv i plemenit; stidi se da vrati prazne ruke Svoga roba kada ih podigne prema Njemu.“ (Ebu Davud, Tirmizi)
Pri upućivanju dove, posebnu pažnju treba obratiti na:
- Zahvalnost Allahu
- Salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selem
„Svaka dova je zadržana između nebesa i Zemlje dok se ne donese salavat na Vjerovjesnika.“ (Tirmizi)
Također Poslanik upozorava:
„Dovi se odaziva sve dok čovjek ne požuruje, govoreći: ‘Dovio sam, ali mi nije uslišano.’“ (Buharija i Muslim)
Također, jedan od razloga zašto se dove ne primaju je i ljudska oholost. Oholost u ovom kontekstu znači da čovjek često vjeruje da je dovoljno pouzdati se isključivo u sopstvene snage i sposobnosti.
Allah Uzvišeni kaže:
„Oni koji se iz oholosti neće da Meni ibadet čine – ući će u Džehennem poniženi.“ (El-Mu'min, 60)
Dova, izvor nadahnuća i Allahove blizine
Dova je direktan razgovor sa Allahom Uzvišenim, Koji sve vidi i sve čuje. Ona zahtjeva čistotu srca, iskrenu vjeru, pokornost i povjerenje. Allah Uzvišeni nas podsjeća u Kur'anu:
I zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: “Budi!” – i ono bude
(Ja-Sin: 82.)
Dova, kao najuzvišenije oružje vjernika, postaje sredstvo povezivanja sa Stvoriteljem, izražavanja svojih potreba i želja, ali i priznanja Njegove vrhovne vlasti nad svim. Naša je dužnost da srce bude spremno, riječi iskrene, a postupci čisti, kako bi dova bila istinski prihvaćena kod Allaha džellešanuhu.
Izvor:
Indžić, S. ef. (2014). Ovako je govorio Resulullah (izbor iz Sujutijeve zbirke hadisa). Libris.
Valjevac, M. (2001). Vrijednost i značaj donošenja salavata. Nakšibendijska tekija Pehare.
