Dijelimo s vama poučnu priču o bezgraničnoj roditeljskoj ljubavi prema djeci.
Znamo li im uzvratiti darovanu ljubav?
Jednog mirnog popodneva, starac je sjedio sa svojim odraslim sinom u dvorištu porodične kuće. Godine su mu već usporile korak, a sijede vlasi i umorne oči svjedočile su o dugom životu ispunjenom brigom, trudom i odricanjem za svoju porodicu.
Dok su sjedili u tišini, na obližnji zid sletjela je vrana.
Starac polako podiže pogled prema ptici i upita sina blagim glasom:
— Sine, šta je ono?
Sin kratko odgovori:
— To je vrana.
Nakon nekoliko trenutaka otac ponovo upita:
— A šta je ono?
Sin ga pogleda, pomalo zbunjen, pa opet odgovori:
— Vrana, oče.
Prošlo je još malo vremena. Vrana je i dalje stajala na zidu, a starac po treći put upita isto pitanje:
— Sine, reci mi, šta je ono?
Ovoga puta sinov glas postade oštriji:
— Pa rekao sam ti već, vrana!
Starac zašuti na trenutak, ali ubrzo opet tiho upita:
— A šta je ono tamo?
Sin sada izgubi strpljenje. Na njegovom licu pojavi se nervoza, a glas mu postade grub:
— Zašto me stalno pitaš jedno te isto?! Koliko puta trebam ponoviti? To je vrana! Zar ne čuješ?!
Starac ga tužno pogleda, bez ljutnje i bez ijedne ružne riječi. Polako ustade, oslanjajući se na drhtave ruke, i ode do svoje sobe. Nakon nekoliko minuta vrati se noseći stari, izblijedjeli rokovnik.
Pruži ga sinu i zamoli ga da pročita jednu stranicu.
Sin poče čitati:
„Danas sam sjedio u dvorištu sa svojim malim sinom. Ugledao je vranu na zidu i čak dvadeset i pet puta me pitao: ‘Babo, šta je ono?’ I svih dvadeset i pet puta sam ga zagrlio, nasmijao mu se i s ljubavlju odgovorio: ‘To je vrana, sine moj.’ Nije mi dosadilo da mu odgovaram, jer sam uživao u svakom njegovom pitanju.”
Dok je čitao ove riječi, sinove oči se napuniše suzama. Spustio je pogled, a srce mu obuze stid zbog načina na koji se obratio ocu koji ga je nekada s toliko strpljenja učio prvim riječima, prvim koracima i prvim spoznajama o svijetu.
Tada je shvatio da roditeljska ljubav nikada ne slabi, čak ni onda kada roditelji ostare, oslabe i počnu ponavljati ista pitanja.
Uzvišeni Allah kaže u suri El-Isra, 23–24:
„Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’, i ne podvikni na njih, nego im se obraćaj riječima poštovanja punim. I iz samilosti prema njima spusti krilo poniznosti i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kada sam bio dijete, njegovali.’”