Prevela i prilagodila: Memić A.
Nekada davno živio je jedan moćni kralj koji je vladao velikim kraljevstvom. Bio je bogat, imao je vojsku i ugled, ali je nosio jednu veliku nesreću – teško oboljenje kože zbog kojeg je njegovo tijelo bilo prekriveno ranama i mrljama. Mnogi ljekari pokušavali su ga izliječiti, donosili su razne lijekove i pravili različite pripravke, ali ništa nije pomagalo. Kralj je već izgubio nadu da će ikada ponovo biti zdrav.
Jednog dana u njegov grad je došao mudar i učen čovjek po imenu Duban. Bio je poznat po velikom znanju medicine, ali i po poznavanju mnogih nauka. Kada je čuo za kraljevu bolest,
Duban je rekao: „Ja ću izliječiti kralja, ali neću koristiti ni mast, ni napitak, ni lijek koji bi on morao piti.“
Kralj se iznenadio.
„Kako me možeš izliječiti bez lijeka?“
Duban mu odgovori: „Vidjet ćeš.“
Sljedećeg dana donio je kralju posebno izrađen štap za igru.
U njegovoj unutrašnjosti nalazio se lijek koji je sam pripremio.
Rekao je kralju da izađe na igralište i da se tim štapom igra loptom.
Kralj je to učinio. Dok je držao štap u ruci i igrao se, lijek iz njega je kroz kožu djelovao na njegovo tijelo. Kada se vratio u palaču i okupao, dogodilo se čudo.
Njegova bolest je nestala.
Kralj je bio presretan.
Pozvao je Dubana, nagradio ga velikim bogatstvom i rekao: „Ti si mi vratio zdravlje kada niko drugi nije mogao.“
Od tog dana Duban je postao kraljev blizak prijatelj i uživao je njegovo povjerenje.
Ali u kraljevoj blizini nalazio se jedan vezir koji nije volio Dubana.
Bio je zavidan jer je vidio da kralj poštuje učenog ljekara.
Vezir je počeo šaptati kralju: „Vladaru, budi oprezan s ovim čovjekom.
Ko zna kakve su njegove namjere? Danas ti je pomogao, ali sutra ti može nauditi. Takvi ljudi koji imaju veliko znanje mogu biti opasni.“
Kralj mu nije odmah povjerovao.
„Ali on me izliječio. Zašto bih sumnjao u njega?“
Vezir nije odustajao. Svakog dana je ponavljao iste riječi sve dok sumnja nije počela ulaziti u kraljevo srce.
Na kraju je kralj odlučio ubiti Dubana.
Kada su mu doveli ljekara, Duban je bio iznenađen. „Zašto želiš da me ubiješ, kralju? Zar sam ti učinio išta osim dobra?“
Ali kralj je poslušao riječi zavidnog vezira.
Duban je shvatio da mu nema spasa. Tada je rekao: „Ako je već tako odlučeno, molim te samo za jednu stvar. Dopusti mi da se vratim kući i uzmem svoje knjige i stvari.“
Kralj mu je to dopustio.
Nakon nekog vremena Duban se vratio noseći jednu knjigu.
Rekao je: „Ova knjiga će ti ostati nakon moje smrti. U njoj se nalazi veliko znanje.“
Kralj je bio znatiželjan. Duban je rekao da će, kada mu odsijeku glavu, krv zaustaviti pomoću posebnog praha koji se nalazi u knjizi.
Kralj je pristao.
Kada je pogubljen, Dubanova glava je stavljena na poslužavnik, a kralj je otvorio knjigu.
Ali stranice su bile zalijepljene. Kralj je morao navlažiti prst da bi ih razdvojio i listao.
Nije znao da je Duban knjigu pripremio tako da je svaka stranica bila otrovana.
Ubrzo nakon toga otrov je počeo djelovati.
Kralj je shvatio svoju grešku, ali bilo je prekasno.
Rekao je: „Ovo je kazna za moju nepravdu prema čovjeku koji mi je učinio dobro.“
I tako je kralj izgubio život zbog toga što je poslušao zavidnog čovjeka i pogriješio prema onome ko mu je pomogao.