Trojica sveštenika koji su bili na putu čuju da je hodža uvijek spreman da brzim i dosjetljivim odgovorom svakome doskoči. Zaželješe da se s njim porazgovore i ogledaju. Na jednoj gozbi sastanu se hodža i sveštenici i poslije upoznavanja zapita prvi sveštenik:
– Mudri hodža, reci nam gdje je središte svijeta!
Hodža bez imalo premišljanja pokaže svojim štapom ispred prednje desne noge svoga magarca, pa reče:
– Evo, središte zemlje nalazi se tačno na ovom mjestu gdje je magarac stao nogom!
Sveštenik upita:
– Po čem’ to znaš?
A hodža reče:
– Ako ne vjeruješ, eto ti mjera. Izmjeri pa se uvjeri!
Sveštenik se povuče jer nije mogao ništa da kaže.
Pristupi drugi sveštenik pa upita:
– Koliko ima zvijezda na nebu?
– Koliko ima dlaka na mom magarcu, toliko ima zvijezda na nebu! – odgovori hodža odmah.
– Kako se zna da ih ima baš toliko? – upita sveštenik.
– Ako ne vjeruješ, a ti broj. Bude li više ili manje, tek onda možeš da mi prigovoriš. – reče hodža.
Sveštenik se nije dao tako lako nadgovoriti, pa reče:
– Hodža, mogu li se izbrojiti dlake na magarcu?
– A mogu li se izbrojiti zvijezde na nebu?! – odgovori hodža.
I ovaj se sveštenik povuče jer nije znao šta da kaže. Tada pristupi treći sveštenik, pa zapita:
– O hodža, kaži nam koliko dlaka ima u mojoj bradi?
Bez kolebanja odgovori hodža:
– Koliko ima dlaka u repu moga magarca, toliko ima i u tvojoj bradi dlaka!
Sveštenik reče:
– Kako ćeš to dokazati?
– To je lako. – reče hodža. – Čupaćemo po jednu dlaku iz tvoje brade i iz magarčeva repa, pa ako se broj dlaka na kraju ne složi, onda ja nemam pravo!
Sveštenici se oduševiše hodžinoj spremnosti na odgovor i njegovoj dosjetljivosti.
Izvor: Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Svjetlost, Sarajevo, 1953, str. 99-100.