Anksioznost je jedno od najraširenijih emocionalnih stanja današnjice. Iako svako u životu povremeno osjeti zabrinutost ili strah, klinička anksioznost prelazi granice obične uznemirenosti. Ipak, uprkos velikom broju oboljelih, anksioznost je i dalje opterećena mnogim zabludama koje otežavaju pristup liječenju. Uz podršku savremenih naučnih spoznaja, uvida iz Kur’ana i sunneta, te analiza turskog psihijatra i neuropsihijatra dr. Nevzata Tarhana, možemo bolje razumjeti ovo stanje i pronaći ispravne načine suočavanja.
Mit 1: „Anksioznost je samo slabost vjere.“
Stvarnost: Ova zabluda često dovodi do toga da osobe koje pate od anksioznosti osjećaju dodatnu krivicu, stid i povlačenje. Iako duhovni život igra važnu ulogu u mentalnom zdravlju, anksioznost je prvenstveno psihofiziološki poremećaj koji može imati genetsku, neurološku i traumatsku osnovu. Nije znak slabosti niti manjak duhovnosti.
Dr. Nevzat Tarhan u knjizi Psihologija sreće naglašava:
„Strah i anksioznost su prirodni procesi mozga koji nas upozoravaju na opasnost. Pravi problem nastaje kada ti osjećaji postanu hronični i ometaju život. U takvim trenucima, vjera i pozitivni obrasci mišljenja pomažu u uspostavljanju unutrašnjeg mira.“
(Tarhan, 2018, str. 102)
Ovdje se ističe da je vjera podrška u procesu liječenja, a ne zamjena za stručnu pomoć. Suočavanje s anksioznošću zahtijeva hrabrost i svjesnost o svojim granicama.
Mit 2: „Ako vjeruješ u Boga, ne možeš imati anksioznost.“
Stvarnost: Vjerovanje ne znači odsustvo emocionalnih tegoba. I poslanici su osjećali duboku tugu, zabrinutost i nesigurnost. U Kur’anu se o Musau, a.s., kaže:
„Musa iziđe iz grada bojeći se, iščekujući šta će se desiti.“
(El-Kasas, 28:21)
To je jasan pokazatelj da je i poslanik doživio osjećaje tjeskobe i straha – ali ga je to približilo Allahu, a ne udaljilo. Ovo nam pokazuje da su anksioznost i strah prirodni dijelovi ljudskog iskustva i da ne umanjuju vrijednost vjere.
Mit 3: „Anksioznost je trajno stanje, s tim se moraš pomiriti.“
Stvarnost: Naučna istraživanja pokazuju da je anksioznost izlječiva, naročito ako se rano prepozna i ako se koristi kombinacija psihoterapije, lijekova i duhovne prakse. Važno je imati strpljenja i biti dosljedan u liječenju.
Tarhan u Psihologiji sreće piše:
„Mozak je sposoban da uči i mijenja se kroz neuroplastičnost. To znači da možemo naučiti nove načine suočavanja sa stresom i smanjiti anksioznost kroz vježbe i mentalne tehnike.“
(Tarhan, 2018, str. 110)
Na primjer, tehnike kao što su mindfulness meditacija, vođene relaksacije i kognitivno-bihejvioralne metode pomažu u mijenjanju negativnih misaonih obrazaca koji hrane anksioznost.
Mit 4: „Ne smiješ uzimati lijekove, to je protiv vjere.“
Stvarnost: U islamu je liječenje pohvalno i preporučeno. U hadisu se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Allah nije spustio bolest a da nije spustio i lijek za nju.“
(Hadis bilježi Buhari)
Korištenje lijekova poput anksiolitika i antidepresiva nije znak slabosti ili nedostatka vjere, nego praktičan korak ka ozdravljenju i omogućavanju duhovne obnove i psihoterapijskog rada. Stručna medicinska pomoć i lijekovi mogu spasiti živote i vratiti kvalitet života.
Mit 5: „Dova je dovoljna.“
Stvarnost: Dova je važna – ona otvara srce prema nadi, ali nije zamjena za terapijski rad. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., učio je dove u teškim emocionalnim stanjima, ali je istovremeno poduzimao sve praktične korake i tražio medicinsku pomoć.
Poznata dova glasi:
„Allahu moj, utječem ti se od brige i tuge, od nemoći i lijenosti, od kukavičluka i škrtosti, od prezaduženosti i ljudske nadmoći.“
(Hadis bilježi Buhari)
Dova nas uči strpljenju i oslanjanju na Boga, ali i prihvatanju da koristimo dostupne metode za liječenje.
Duhovni lijek u savremenom vremenu
Tarhan kroz svoje djelo Liječenje Mesnevijom podsjeća na važnost sufijskih poruka Rumijevih stihova, koji pomažu osobi da izađe iz zarobljenosti anksioznih misli:
„Nemoj očajavati, i kad ti je srce najtamnije, svjetlo već putuje ka tebi.“
„Kada se sve ruši, ne zaboravi da i zemlja mora biti preorana da bi dala plod.“
(Tarhan, 2020, str. 135)
Ovi stihovi simbolizuju psihološki proces u kojem kriza i patnja prethode rastu i unutrašnjoj transformaciji. Svaki teško podnošljiv period u životu može biti šansa za novi početak i jaču vezu sa sobom i Bogom.
Zaključak
Anksioznost nije znak nevjere, slabosti ili kazne. To je ljudsko stanje, duboko isprepleteno sa našim biološkim, emocionalnim i duhovnim slojevima. Islam nas ne poziva da skrivamo ili poričemo ta stanja, nego da im pristupimo sa iskrenošću, znanjem i povjerenjem u Božiju mudrost i milost.
Put ozdravljenja vodi kroz spoj terapije, duhovne prakse i podrške zajednice. I najvažnije – vodi kroz prihvatanje sebe kao bića koje u slabosti traži snagu kod Onoga koji je Moćan nad svim.
Literatura:
Tarhan, N. (2018). Psihologija sreće [Mutluluk Psikolojisi]. Istanbul: Nesil Yayınları.
Tarhan, N. (2 Kur’an, prijevod Besim Korkut (1996). Sveta knjiga Kur’an. Sarajevo: Bosanska riječ.
Buhari, M. I. (1997). Sahih al-Buhari: Zbirka vjerodostojnih hadisa (preveo Ahmed Mešić). Sarajevo: El-Kalem.
020). Liječenje Mesnevijom [Mesnevi Therapy]. Istanbul: Nesil Yayınları.