Broj ajeta
Broj ajeta

Broj ajeta


Broj kur'anskih ajeta je zaključen u vrijeme Poslanika, a.s. Od njega se prenose neki hadisi u kojima se spominje određen broj ajeta neke sure, kao npr. deset ajeta sure Al-Imran. Neki hadisi govore čak i o broju ajeta čitavih sura, kao npr. da se sura El- Fatiha sastoji od sedam ajeta,[1] a sura El-Mulk od trideset ajeta.[2]

 

Učenjaci nemaju jedinstven stav o ukupnom broju ajeta u Kur'anu. U vezi s tim postji šest različitih stajališta, koje navodi Ed-Dani:

a) Prema jednima, u Kur'anu ima 6000 ajeta,                                                 

b) prema drugima 6204 ajeta,                                                                  

c) prema trećima 6214 ajeta,                                                                                                                    

d) prema četvrtima 6219 ajeta,        

e) prema petima 6225 ajeta,                                                                                       

f) prema šestima 6236 ajeta.[3]

Dvije od ovih tvdnji potječu od stanovnika Medine, a ostale četiri od stanovnika gradova u koje je bilo poslan Osmanov Mushaf, dakle iz Mekke, Kufe, Basre i Šama.

Svaki od zagovornika pomenutih tvrdnji poziva se na nekog od ashaba, zatim to smatraju predajom, čiji se prijenosni niz završava na nekom ashabu (mevkuf) te je, iz tog razloga, pripisuju samom Vjerovjesniku, a.s. Stoga većina učenjaka broj ajeta i njihovo razlučivanje smatra nečim što je došlo posredstvom Objave (tevkifi).

Kako smo rekli Medinjani o broju ajeta imaju dva stajališta.[4] Jedno pripada Ebu Dža'feru Jezidu ibn el-Ka'ka'ua i Šejbi ibn Nessahu, a drugo Isma'ilu ibn Dža'feru ibn ebi Kesiru el-Enariju.

Mekansko stajalište o broju ajeta predstavlja Ibn Kesir, pozivajući se na Mudžahida, on od Ebu Abdurrahmana es-Sulemija, a ovaj od Alije, r.a.

Basransko stajalište predstavlja Asim ibn el-‘Udžadž el-Džahderi.

Šamsko stajalište predstavlja Ibn Zekvan i Hišam ibn Ammar, a pripisuju ga Ebu el-Derda'u.

Razilaženje o ukupnom broju ajeta proizašlo je iz razilaženju o broju ajeta u pojedinim surama. Također su navodili i broj slova i riječi u surama Kur'ana, te zbir svega toga. Međutim, pojedinosti toga nas ovdje ne interesuju.[5]

 

 

Knjiga KUR'AN U ISLAMU od Sejjid Muhammed Husejn Tabatabai-a izdata 1991. godine u Beogradu od strane Kulturnog odjeljenja ambasade Islamske Republike Iran, sa prevodom s arapskog od Enesa Karića i Nusreta Čančara, a nakon šesnaest godina „poboljšano izdanje“, kako kaže prof. dr. Enes Karić „je ugledalo svijetlo dana“ u izdanju  El-Kalema i Fondacije Mulla Sadra, u Sarajevu, decembra, 2007. godine. 

 

[1] El-Itkam, I/68.

[2] El-Itkam, I/68.

[3] El-Itkam, I/69.

[4] Tako se navodi u El-Itkanu, I/69, posredstvom Ebu Abdullaha el-Mosulija.

[5] Razlika u pogledu broja ajeta uslovljena je različitim razlučivanjem pojedinih dijelova kur'anskog teksta, tj. nekih složenica, dok je sam tekst Kur'ana jedinstven. (Nap. prev.), Tabatabai, S.M.H., 1991., str. 147.

One comment

  1. Pingback: Posljedica posvećivanja pažnje ka zavjetu Božijem – Asocijacija Majka i dijete

Comments are closed.