Dr. Sally Shaywitz – stručnjak za disleksiju
Disleksija, disgrafija i diskalkulija su pojmovi s kojima se roditelji i odgajatelji sve češće susreću u radu sa djecom. Ti nazivi kod roditelja a nerijetko i kod učitelja i odgajatelja mogu izazvati strah, zabrinutost ili osjećaj nemoći.
Važno je naglasiti da ove teškoće nisu znak niže inteligencije, lijenosti niti nedostatka truda.
Djeca s ovim teškoćama često imaju uredne ili iznadprosječne intelektualne sposobnosti. Nerijetko su kreativna, maštovita, intuitivna i nadarena u područjima koja ne ovise isključivo o čitanju, pisanju ili računanju. Potrebno im je razumijevanje, strpljenje i prilagođen pristup učenju.
Šta je disgrafija?
Disgrafija je specifična teškoća u učenju koja se odnosi na pisanje.
Može uticati na: rukopis, pravopis, slaganje riječi i rečenica, proces pretvaranja misli u pisani oblik.
Važno je znati da disgrafija nije isto što i ružan rukopis. Pisanje je složen proces koji uključuje fina motorika, pamćenje, jezične sposobnosti, pažnju i prostornu orijentaciju. Teškoće se mogu javiti na različitim razinama i često frustriraju dijete.
Oblici disgrafije
Optička disgrafija
Povezana je s vizualno-prostornom percepcijom i snalaženjem u prostoru. Kod ove djece mogu se primijetiti:
- teškoće u orijentaciji na papiru i u prostoru
- slabije razumijevanje pojmova lijevo–desno, gore–dolje, prije–poslije
- nepravilan raspored slova, riječi i redova
Dijete često zna šta želi napisati, ali mu je teško to jasno i pregledno organizirati.
Fonološka disgrafija
Povezana s razvojem govora i slušne obrade:
a) Artikulacijsko-akustička – dijete piše onako kako govori; često se javlja kod djece s višestrukim poteškoćama u izgovoru glasova.
b) Akustička – govor je uredan, ali dijete teško razlikuje slične glasove, što dovodi do:
- miješanja slova sličnog zvuka
- neprimjećivanja vlastitih grešaka
Jezična disgrafija
Teškoće se javljaju na razini riječi i rečenice:
- izostavljanje dijelova riječi
- pogrešno slaganje rečenica
- česte gramatičke greške
Često postoji veliki nesrazmjer između onoga što dijete zna reći i onoga što može napisati.
Dispraksična (motorička) disgrafija
Povezana je s nedovoljno razvijenom finom motorikom i slabijim mišićnim osjetom šake:
- nečitak i nestabilan rukopis
- brzo zamaranje ruke
- miješanje slova koja se slično pišu
Pisanje zahtijeva veliki napor, zbog čega ga djeca često izbjegavaju.
Šta je disleksija?
Disleksija primarno utječe na čitanje, pisanje i slovkanje. Procjenjuje se da se javlja kod 5–10 % populacije.
Disleksija nema veze s inteligencijom. Dijete može biti vrlo bistro, radoznalo i elokventno, ali imati poteškoće u učenju pisanja i čitanja.
Disleksija i mozak
Istraživanja pokazuju da mozak djece s disleksijom obrađuje informacije na drugačiji način.
Neuronaučnik Albert Galaburda ukazao je da kod neke djece tokom trudnoće dolazi do drugačije raspoređivanja neurona u jezičnim područjima mozga.
Umjesto jasne dominacije lijeve moždane hemisfere, određene jezične funkcije mogu biti raspoređene između obje hemisfere. Zbog toga su otežane analitičke funkcije, poput:
- raščlanjivanja riječi na glasove
- pamćenja tačnog oblika slova
Uloga genetike i plastičnosti mozga
Disleksija često ima nasljednu komponentu, ali razvoj mozga ovisi i o okruženju. Mozak je izrazito plastičan – nervne stanice se prilagođavaju funkcijama okoline.
Plastičnost objašnjava zašto mozak često može kompenzirati teškoće, a djeca s disleksijom razvijaju talente u:
- kreativnosti
- vizualnom mišljenju
- intuitivnom zaključivanju
Zašto klasične metode čitanja često ne odgovaraju?
U školama je prilagodba metode učenja dosta dug i složen proces. Metode prenošenja i usajanja gradiva su prilagođene prosečnom djetetu, za koje se, u idelanom smislu, pretpostavlja da se tipično razvija. Zbog toga se vrlo rano prelazi na čitanje cijelih riječi, uz zanemarivanje faze slogovne sinteze.
Slog je važna prijelazna stepenica između učenja usvajanja glasova i riječi, posebno kada je disleksija kod djece u pitanju. Kada se preskoči, dijete se brzo osjeti neuspješnim i gubi motivaciju.
Disleksija i vid
Kod osoba s disleksijom oči mogu slati slične slike mozgu, što otežava razlikovanje zrcalnih oblika.
Zbog toga se često miješaju slova poput b i d.
Rani znakovi i podrška
Prvi znakovi disleksije i disgrafije često se uočavaju već u predškolskom uzrastu. Dijete može imati poteškoće u učenju slova, spajanju glasova u slogove, pamćenju redoslijeda, osnovnim grafomotoričkim vještinama
Rana identifikacija i podrška su ključni za očuvanje samopouzdanja i mentalnog zdravlja. Disleksija se može uspješno prevazići pravovremenim prepoznavanjem i terapijom.
Uloga porodice i škole
Dijete napreduje u okruženju u kojem se osjeća sigurno, prihvaćeno i razumljeno.
Zadatak roditelja i nastavnika osim pravovremene reakcije i potrage za stručnom pomoći, kada primjere znakove disleksije, da prepoznaju trud i napredak, a ne samo greške, koristiti metode koje uključuju više čula: slušanje, gledanje, kretanje, praktičan rad, prilagoditi tempo učenja i način provjere znanja.
Disleksija i disgrafija kroz razvoj
Teškoće u čitanju i pisanju ne nestaju same od sebe. S godinama se mogu mijenjati zahvaljujući različitim kompenzacijskim strategijama.
Uspjeh djeteta ne treba mjeriti samo brzinom čitanja ili urednošću rukopisa. Mnoga djeca kasnije pokazuju izuzetne sposobnosti u umjetnosti, dizajnu, tehničkim i društvenim naukama.
Diskalkulija – teškoća u razumijevanju brojeva
Diskalkulija pogađa usvajanje matematičkih vještina.
Djeca s diskalkulijom često ne mogu intuitivno procijeniti koliko je nešto veliko ili malo, ili koliko predmeta ima u grupi. Teško razumiju osnovne koncepte brojeva i operacija. Teško pamte osnovne matematičke činjenice, poput tablice množenja ili jednostavnih sabiranja i oduzimanja.
Zbog poteškoća u razumijevanju brojeva i pamćenju činjenica, proces rješavanja zadataka je općenito spor.
Neurološka osnova uključuje odstupanja u područjima mozga zaduženim za numeričku obradu i prostorne odnose.
Strategije i izazovi kod diskalkulije
Osobe s diskalkulijom često se oslanjaju se na brojanje kao osnovnu strategiju, u praksi i svakodnevnom obrazovnom procesu ovo znači klasično, početničko korištenje prstiju pri brojanju i sabiranju. Bitno je naglasiti da je ovo česta pojava kod skoro sve djece posebno u početnim fazama učenja matematičkih radnji.
Također imaju poteškoće s mjesnim vrijednostima i složenim algoritmima, što u praksi znači poteškoće sa razumjevanjem pojmova stotica, desetica i jedinica. Djeca sa diskalkulijom teže procjenjuju tačnost rezultata
Česti neuspjesi mogu dovesti do matematičke anksioznosti, koja dodatno otežava učenje i negativno utiče na odnos prema školi.
Primarna i sekundarna diskalkulija
- Primarna razvojna – proizlazi iz specifičnih teškoća u numeričkoj obradi.
- Sekundarna – javlja se uz druge teškoće, poput poremećaja pažnje ili kognitivnih smetnji.
Učestalost i značaj rane podrške
Istraživanja pokazuju da su teškoće poput disleksije potvrđene kod 5–10% djece. Disgrafija se javlja kod 7–15% djece dok je procent djece sa diskalkulijom između 5–8%.
Rano prepoznavanje i razumijevanje teškoća kao što su disleksija, disgrafija i diskalkulija ključno je za samopouzdanje, uspjeh u školi i mentalno zdravlje.
Savremeni pristupi naglašavaju važnost uvažavanja individualnih razlika, prilagođene obrazovne strategije, jačanje potencijala koje osobe s teškoćama učenja svakako imaju, prebacivanje fokusa sa teškoće na vještinu u kojoj su dobri.
Izvor:
Prof. sr. Mirjana Lenček; “Specifične teškoće učenja” Edukacijsko rehabilitacijski fakultet UNIZG 2017. godine