Memić A.
Promijenjeno lice djetinjstva
Djetinjstvo je oduvijek predstavljalo posebno životno razdoblje u kojem dijete kroz igru, odnose i svakodnevna iskustva postepeno upoznaje svijet. Ipak, način na koji djeca danas odrastaju znatno se razlikuje od djetinjstva prethodnih generacija. Najveće promjene vidljive su upravo u sadržaju dječijeg dana, u vrstama aktivnosti kojima su djeca nekada bila okružena i onima koje ih prate danas. Upravo kroz tu promjenu može se razumjeti zašto savremeni stručnjaci sve češće govore o krizi ili promijenjenom licu djetinjstva. Iako djeca i dalje imaju iste osnovne potrebe za ljubavlju, sigurnošću i igrom, društveni okvir u kojem odrastaju značajno se promijenio.
Djetinjstvo nekad: sloboda, igra i spontano učenje
Nekada je dječiji dan bio jednostavniji, sporiji i prirodniji. Djeca su mnogo vremena provodila vani, u dvorištima, na ulicama, livadama i igralištima. Igrala su se skrivača, školice, lastike, klikera, gradila improvizirane kućice, vozila bicikle i osmišljavala vlastite igre. Najvažnije obilježje tih aktivnosti bilo je to što ih nisu organizirali odrasli. Djeca su sama određivala pravila, pregovarala, rješavala sukobe, razvijala maštu i učila snalaziti se među vršnjacima. Slobodna igra bila je njihova osnovna škola života. Kroz takvu svakodnevicu učila su strpljenje, saradnju, samostalnost i prihvatanje poraza bez posebnih lekcija i instrukcija.
Mašta kao prirodni alat djetinjstva
Djeca su nekada znala sama sebi osmisliti dan. Nisu čekala da ih neko zabavi niti da im pripremi sadržaj. Imala su unutrašnju sposobnost da od običnih stvari stvore događaj i avanturu. Lutke su bile učenici ili pacijenti budućim učiteljicama i doktoricama. Drvene grane, najsavremenije oružje za dječake, ulične vitezove a bombone ili sokovi čarobni eliksiri snage u igri. . I danas ima djece koja se samostalno i kreativno znaju igrati ali ih je malo.
Današnje dijete mnogo češće ima odraslog organizatora pored sebe. Roditelji su sve češće preuzeli ulogu animatora, planera i kreatora dječijeg slobodnog vremena. Smišljaju igre, biraju aktivnosti, određuju termine i ispunjavaju svaki slobodan trenutak. Iako je namjera najčešće dobra, time se djetetu nerijetko oduzima prilika da samo razvije inicijativu, dosjeti se rješenja i aktivira vlastitu maštu.
Organizirano djetinjstvo i pretrpan raspored
Današnje dijete često živi u sasvim drugačijem ritmu. Umjesto spontanog okupljanja s vršnjacima, njegov dan je unaprijed isplaniran. Nakon vrtića ili škole slijedi kurs stranog jezika, sportski trening, kreativna radionica, ritmika, informatika ili dodatni edukativni program. Savremeni roditelji djeci žele pružiti što više mogućnosti, pa se djetinjstvo sve češće pretvara u niz organiziranih aktivnosti. Vrijeme djece sve više liči na raspored zaposlenih odraslih. Mnogi mališani već u ranim godinama imaju sedmični planer ispunjen obavezama, a slobodno popodne postaje rijetkost.
Samostalnost se uči u kući
Nekada su djeca učila život i kroz male kućne dužnosti. Pospremanje sobe, postavljanje stola, donošenje hljeba iz prodavnice, pomaganje pri pranju suđa ili iznošenje smeća bili su prirodan dio odrastanja, naravno u skladu s uzrastom i sposobnostima djeteta. Kroz takve zadatke dijete je sticalo radne navike, osjećaj korisnosti i pripadnosti porodici. Danas se i najjednostavnije obaveze ponekad predstavljaju kao pretjeran zahtjev ili čak kao uskraćivanje djetinjstva. U strahu da ne budu označeni kao prestrogi ili zanemarujući roditelji, mnogi odrasli oslobađaju djecu svake odgovornosti. Tako nesvjesno odgajaju djecu koja kasno postaju samostalna, teško podnose obaveze i dugo ostaju ovisna o roditeljskoj pomoći.
„Realne vještine“ u ruhu stručnih savjeta
Zanimljivo je da se ono što je nekada bilo sastavni dio porodičnog života danas često vraća kroz skupe radionice i specijalizirane programe.
Savjeti pedagoga i psihologa sve češće podsjećaju roditelje da djecu treba učiti osnovnim životnim vještinama: kako složiti odjeću, pospremiti krevet, oprati tanjir, raspremiti sto ili urediti vlastite igračke.
To su vrijedne preporuke, ali se postavlja pitanje zašto je ono što je nekada bilo spontani dio odrastanja danas postalo stručna uputa.
Posebno je vidljivo u popularnosti Montessori programa, koji u svojoj suštini djecu upravo uče realnom životu kroz praktične aktivnosti, samostalnost i red. Međutim, ono što se danas često plaća u posebnim centrima može se u velikoj mjeri naučiti i u vlastitoj kući, uz malo vremena, strpljenja i uključivanja djeteta u svakodnevni život porodice.
Dosada: Vrijeme kreativnosti
Filozof Rene Decartes je u svojim spisima tvrdio kako je filozofija i promišljanje o smislu života upravo nastalo iz trenutaka osame i povučenosti od svakodnevne vreve. U našem kontekstu, to znači da ponekad slobodno vrijeme u kojem naizgled ne radimo ništa biva idealno vrijeme za stvaranje novih ideja. Filozofija kao takva je revolucionarna u pogledu razvoja svekolike civilizacije.
Šta tek može smisliti dječiji mozak ako mu se da malo slobode?!
Nekada je dosada bila sastavni dio odrastanja, ali upravo iz nje nastajala je kreativnost. Kada djeca nisu imala gotovu zabavu, sama su izmišljala sadržaj. Grumen blata je bio kolačić, lišće različitih veličina novac, tačno određenih vrijednosti a kamena ploča podiji za male plesače i pjevače. Danas se na dječiju dosadu često gleda kao na problem koji treba odmah ukloniti. Stvara se utisak da djetetu ni jedan trenutak ne smije biti prazan, kao da će svaka neispunjena minuta ostaviti posljedice. Zato dosadu brzo zamjenjuju ekrani, videoigre, telefoni i televizija. Djeca su okružena stalnim podražajima, pa rjeđe razvijaju sposobnost da sama osmisle igru ili da duže zadrže pažnju na jednostavnim aktivnostima.
Izvor:
Slavica Bašić, Kriza djetinjstva, Sveučilište u Zadru – Odjel za pedagogiju. Predavanje „Promijenjeno djetinjstvo i promijenjen pogled na dijete“, OMEP stručni skup (2012).