Vijetnamska priča
Bijaše jednom čovjek koji je jašući skrenuo s puta. Kako ga je jako tištila glad, a nije znao što bi, ode u prvu bolju kuću koju je spazio i reče gazdarici: “Ja znam jedan lijek, čija se tajna u mojoj obitelji prenosi već naraštajima s koljena na koljeno, a taj tajni lijek ima moć prizvati natrag u život onoga tko je na smrt bolestan. No taj je lijek toliko dragocjen da ga ja još nikome nisam dao. Ali sad nemam ništa za jelo, a ako umrem od gladi, svoju ću tajnu ponijeti sa sobom u grob, te ona tako neće nikome koristiti. Stoga vas molim, dajte mi jelo od riže, a ja ću vama, iz zahvalnosti za vašu dobrotu, odati tajnu lijeka.”
Kad je gazdarica to čula, strašno se obradovala i smjesta je priredila ručak. Kad se čovjek do sita najeo, žena mu donese papir i kist i reče: “Napiši, molim te, recept za mene.” On joj odvrati: “Recept je toliko dragocjen, te ga ja ne bih zbog čuvanja tajnosti, htio napisati. Pođite sa mnom, nije daleko odavde, odvest ću vas do mjesta gdje se lijek nalazi. Tamo ću vam objasniti što treba, tako da ćete odmah moći shvatiti tajnu lijeka.”
Gazdarica ga je slijedila dobre volje. Jedno su vrijeme tako išli, a onda žena primijeti da čovjek ništa ne govori, pa postane nemirna i oštro ga upita: “Zar još nismo stigli? Ili ste sve to samo izmislili kako biste došli do jela, no, recite mi!”
Ovaj odgovori: “Potrudite se poći još malo dalje, uskoro ćemo stići i vi ćete lijek koji ću vam ja položiti u ruke, vidjeti vlastitim očima.”
Nastaviše put, te konačno dođoše do rižinog polja, čije je klasje bilo zrelo za žetvu. Čovjek tu zastane, ubere jedan klas, da ga ženi i reče, pokazujući joj polje: “No, sad ću vam povjeriti tajnu. Ovo je taj dragocjeni lijek koji čovjeka održava na životu. Da nisam taj lijek upravo od vas ranije primio, svakako bih umro od gladi i ne bih živio do ovog trenutka!”
Kad je gazdarica to čula, zbunila se , ali mu je morala dati za pravo, jer nije imala volje suprotstaviti mu se. Čovjek doda: “Ne trebate više sumnjati, jer ovaj lijek je, nedvojbeno, krajnje dragocjen. Koristite ga kako biste mnogima u zemlji, koji očekuju pomoć, spasili život. To usrećuje bez premca.”
Izvor: Jadranka Žderić, Govorimo, čitamo, pišemo – Hrvatski 4, jezik i čitanka iz hrvatskoga jezika za četvrti razred osnovne škole, Sretna knjiga, Zagreb, nema godine izdanja, str. 38.