Autor: hfz. Sead Šahinović
Niko od vas neće biti potpune vjere dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi, kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s. Na osnovu ovog poznatog hadisa, islamska ulema je opširno govorila i pisala o islamskim adabima međubratskih odnosa. Spomenut ćemo samo neke od njih.
1. Svaki musliman treba biti na usluzi drugom bratu muslimanu, i trebaju se međusobno pomagati. Trebao bi se raspitivati o njemu svaka tri dana, pa ga, ako je bolestan, obići; ako je šta zaboravio, podsjetiti ga; izraziti mu dobrodošlicu kada dođe, načiniti mu mjesto da sjedne, i pažljivo ga slušati kada govori.
2. O svome bratu treba govoriti samo dobro, ne spominjati njegove mahane, bilo u njegovu odsustvu ili prisustvu. Ne bi smio otkrivati njegove tajne, niti pokušavati prodrijeti u njegove skrivene misli. Kada vidi da je pošao za nekim poslom, ne bi ga trebao nastojati preduhitriti sa pitanjem o tome i ne pokušavati saznati o čemu se radi. Musliman treba biti pažljiv kada svome bratu preporučuje da čini dobra djela i kada ga odvraća od nevaljalih. Ne bi smio sumnjati u istinitost njegovih riječi, niti se raspravljati sa njim, bio ili ne bio u pravu. Ne bi ga trebao ni za što kriviti i ne prigovarati mu za druge.
3. Svojim jezikom trebao bi govoriti ono što je njegovom bratu drago čuti. Trebao bi mu se obraćati njemu najdražim imenom; spominjati ga po dobru, kako u njegovu odsustvu tako i u njegovu prisustvu; prenositi mu lijepo mišljenje drugih o njemu, pokazujući svoje zadovoljstvo i radost zbog toga; ne pretjerivati sa pružanjem savjeta koji bi ga mogli zabrinuti, i ne pokušavati davati mu savjete pred drugima, jer bi ga to moglo osramotiti. Tako je Imami-Šafija, Allah mu se smilovao, rekao: Ko svoga brata savjetuje tajno, taj ga krasi i kako treba savjetuje, a ko ga savjetuje javno, taj ga sramoti i ocrnjuje.
4. Trebao bi mu opraštati pogreške, praviti se da ne vidi njegove propuste, prikrivati mu mahane, imati o njemu lijepo mišljenje. Ne bi smio sa njim prekidati prijateljstvo ako – bilo javno, bilo tajno – nešto pogriješi. On ne smije zanemarivati bratsku ljubav prema njemu. Trebao bi sačekati neće li se pokajati i tobe doći, pa – ako ustraje – izabrati jedno od dvoga: ili sa njim prekinuti, ili i dalje ostati u bratskoj ljubavi i nastaviti mu pružati savjete, u nadi da će se pokajati i da će mu Allah pokajanje primiti. U tom smislu, Ebu-Derda, r.a., rekao je: Ako se tvoj brat promijeni i postane drugačiji nego što je bio, nemoj ga zbog toga ostavljati, jer tvoj brat ide čas krivim, a čas pravim putem.
5. U svojim dovama musliman treba moliti za svoga brata muslimana, njegovu djecu i njegove prijatelje kao što moli za sebe, svoju djecu i svoje prijatelje, jer u odnosima kao što je bratstvo nema razlike između njega i njegova brata. Zato, braću muslimane treba spominjati u dovi, svejedno da li su oni živi ili mrtvi, prisutni ili odsutni. U tom smislu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Kada čovjek, u odsustvu svoga brata, za njega nešto zamoli, melek kaže: „I tebi to isto!“ (Muslim)
Izvor: mizzenica.ba