Primarna uloga hrane je osigurati dovoljno hranjivih tvari kako bi se zadovoljile prehrambene potrebe pojedinca za normalan rast i razvoj te očuvanje homeostaze organizma. Međutim, sve je veći broj znanstvenih tvrdnja koje podupiru tezu da određene prehrambene bioaktivne komponente imaju blagotvorne fiziološke i psihološke učinke na naš organizam.
To je u početku dovelo do porasta popularnosti zdrave prehrane u sedamdesetima. Osamdesete i devedesete, paralelno s razvojem sve preciznijih analitičkih metoda, a time i većeg razumijevanja komponenata na molekularnoj razini, dovele su do preokreta u percepciji o svjesnosti o namirnicama, od toga što treba umjerenije konzumirati (visoke masnoće, povišene razine soli, umjetni dodaci) do svjesnosti koje namirnice mogu imati pozitivan utjecaj na ljudsko zdravlje.
Krenulo od japanske vlade
Prema jednoj studiji, 93 posto potrošača vjeruje da određene prehrambene namirnice imaju zdravstvene prednosti koje mogu smanjiti rizik od bolesti ili ublažiti neke druge zdravstvene probleme. Filozofija da hrana ima pozitivan učinak na zdravlje i izvan svoje prehrambene vrijednosti u posljednjih je nekoliko godina na području prehrane dovela do novog koncepta pod nazivom funkcionalna hrana.
Koncept funkcionalne hrane nastao je u Japanu 80-ih godina prošlog stoljeća kao posljedica zabrinutosti japanske vlade radi povećanja broja stanovništva treće dobi (poznato je da su Japanci najdugovječniji narod na Zemlji), što je rezultiralo i povećanjem troškova zdravstvene zaštite.
Kako bi smanjili troškove, stvoren je sustav obogaćivanja hrane sastojcima koji pozitivno djeluju na jednu ili više ciljanih funkcija u tijelu.
Većina osnovne funkcionalne hrane jest ona bez dodanih sastojaka kao što su mrkva, koja sadrži antioksidanse, mekinje zobi koje sadrže vlakna beta glukana, zeleni čaj bogat fitokemikalijama poznatima kao katehini.
Međutim, funkcionalna hrana također može biti i procesirana hrana u koju su dodane biološki aktivne tvari. Napici mogu biti obogaćeni vitaminima i mineralima, ulje – omega-3-masnim kiselinama, a u jogurt i ostale fermentirane proizvode dodani su probiotici i prebiotici.
Probiotici
Probiotici su definirani kao živi organizmi, tzv. dobre bakterije, koji primijenjeni u odgovarajućoj količini imaju povoljne učinke na zdravlje domaćina uspostavljajući ravnotežu između ‘dobrih’ i ‘loših’ bakterija.
Probiotici igraju važnu ulogu u smanjenju i sprečavanju intolerancije laktoze, bolesti srca i raka, povećanja imuniteta, prevenciji i liječenju proljeva, iritabilnog kolona i drugo.
Probiotička kultura dodana je fermentiranim mliječnim proizvodima kao što su kiselo mlijeko, vrhnje, jogurt i sl. Najčešće su to korisne bakterije Lactobacillus i Bifidobacterium koje i inače čine sastavni dio normalne crijevne mikroflore svakog čovjeka.
Prebiotici
Prebiotici su neprobavljivi sastojci hrane koji selektivno u kolonu stimuliraju rast i aktivnost jednog ili nekog ograničenog broja vrsti bakterija te time u organizmu domaćina dovode do povoljnog djelovanja na zdravlje. (definicija: Roberfroid i Gibson, 1995) Karakteristike prebiotika su da se ne apsorbiraju u gornjem probavnom sustavu, stimuliraju rast i metaboličku aktivnost nekih probiotika te korisno djeluju na konzumenta.
Najpoznatiji su oni dobiveni iz šećerne repe (rafinoza), iz ploda soje (oligosaharidi) te iz korijena cikorije – fruktooligosaharidi (inulin). Inulin je jedan od najpopularnijih prebiotika koji uz već navedene karakteristike prebiotske kulture poboljšava apsorpciju kalcija i magnezija te smanjuje količinu kolesterola i triglicerida u krvi.
Vitamini, antioksidansi i fitosteroli
Mnoge studije pokazuju da vitamini i antioksidansi igraju važnu ulogu u sprječavanju raznih degenerativnih bolesti poput raka te održavaju imunitet posebno učinkovito u sinergiji s probioticima. Voće i povrće sadrži fitokemikalije kao što su likopen i betakaroten koje imaju antioksidativna svojstva, dok koenzim Q10 zajedno s vitaminom E omogućuje stvaranje energije u stanicama te utječe na očuvanje mladenačkog izgleda i vitalnosti.
Fitosteroli su prirodne biljne tvari (iz voća, povrća, orašastih plodova i žitarica) koje smanjuju i reguliraju povišene vrijednosti kolesterola u krvi, a također preventivno djeluju i kod nekih oblika zloćudnih oboljenja (pluća, debelog crijeva, prostate).
Omega-3-masne kiseline
Brojne epidemiološke studije pokazale su da konzumiranje ribe bogate omega-3-masnim kiselinama ima djelotvorne učinke na zdravlje, primjerice, smanjenje LDL-kolesterola te povećanje HDL-kolesterola, što smanjuje rizik od nastanka kroničnih bolesti krvožilnog sustava.
Osim navedenih, danas se na tržištu nalazi cijela paleta funkcionalnih proizvoda koji su obogaćeni, na primjer željezom (poznato je da je mlijeko slab izvor željeza), magnezijem (koji utječe na funkcioniranje mišića), taurinom (utječe na razvoj mozga), karnitinom (kao izvorom energije) i mnogim drugima.
Zaključak
Namirnica mora biti zdravstveno sigurna, njezin sastav i prehrambena vrijednost moraju imati svoju namjenu, kao i prepoznatljiva organoleptička svojstva. Potrošači moraju biti upoznati s nutritivnom vrijednosti proizvoda. Funkcionalna hrana predstavlja velik potencijal za poboljšanje zdravlja ili sprečavanje određenih bolesti, kada se uzima kao dio uravnotežene prehrane i zdravog načina života. Predmet zdravstvenih tvrdnja te mogućnost istraživanja veze između hrane ili određene komponente sadržane u namirnici i sprječavanja ili smanjenja simptoma neke od bolesti predstavlja izazov za znanstvenike.
Kolika će biti daljnja zastupljenost i prihvaćenost koncepta funkcionalne hrane na tržištu ovisi o informiranosti konzumenata, sposobnosti da razlikuju funkcionalnu od tzv. uobičajene hrane, ali i o zdravstvenim tvrdnjama koje govore o djelotvornosti proizvoda potvrđene Pravilnikom o zdravstvenim tvrdnjama, a koje su istovremeno potrošaču razumljive.
Izvor: www.poliklinikaabr.hr / H. Becker, ing. prehrambeni tehnolog