Autor: dr. Fehim Nametak
Započeću ovo kratko izlaganje citiranjem nekoliko stihova Hasan-efendije Kaimije:
Ko napusti sve sem Njeg’
Hajd’, kružimo Hu zboreći
Ko s’ vjernošću prosv'jetli
Hajd’, kružimo Hu zboreći
Dostu vrata otvore
Odustanu od sebe
Piju piće istine
Hajd’, kružimo Hu zboreći
Dragom dušu podari
Ovo polje pohodi
Leptir svjetla Ljubavi
Hajd’, kružimo Hu zboreći
(prepjev: A. Šiljak)
U današnjem tempu života, okrenuti više sadašnjosti i budućnosti, često sasvim neopravdano, zaboravimo neke važne osobe i datume iz naše prošlosti. Jedna od krupnih ličnosti iz kulture Bosne i Hercegovine koju nikako ne smijemo zaboraviti jeste i Hasan Kaimija. Prilika je – trista godina od njegove smrti – da mu posvetimo nekoliko redova.
Hasan Kaimija, pjesnik, derviš, buntovnik, rođen je u Sarajevu u prvoj polovici XVII stoljeća. Obrazovao se u rodnom gradu, ali željan viših i dubljih znanja, pogotovo o tesawufu, školovanje je upotpunio u Sofiji pred tada najpoznatijim autoritetima mističkog reda halvetija. Vratio se u Sarajevo i tu počeo djelovati, najprije kao halvetijski, a kasnije kao kadirijski šejh u Silahdar Mustafa-pašinoj (Sinanovoj) tekiji u Sarajevu. Poznat, cijenjen, voljen u Sarajevu, vremenom će postati prava harizmatska ličnost uz koju će se vezati niz legendi, anegdota i narodnih predaja, tako da će vremenom biti više poznat po kerametima i čudesima koja su se ispreplela oko njegova imena nego po svom stvarnom historijskom i književnom liku.
Činjenica je da se Kaimija odselio iz Sarajeva, jer se pouzdano zna da je posljednje godine života proveo u Zvorniku, gdje je i umro 1691. godine, ali razlozi zbog kojih se odselio, ili je otjeran iz Sarajeva, nisu do kraja rasvijetljeni historijskim dokumentima. Naime, ostala je predaja da se Hasan Kaimija stavio na čelo pobunjene sarajevske sirotinje koja je 1682. tražila da se razdijeli bogataško žito, jer se zbog sušne godine umiralo od gladi. U toj pobuni ubijeni su sarajevski kadija i njegov pomoćnik.
Poslije ove pobune koja se odista dogodila u Sarajevu 1682. godine, ali se u dokumentima nigdje ne spominju vođe bune, pa tako ne možemo pouzdano utvrditi da je uistinu on stajao na čelu gladnih masa, Kaimija živi i djeluje u Zvorniku, i to i dalje kao kadirijski šejh i pjesnik tesawufskih proročanskih pjesama.
Hasan Kaimija je uglavnom pjevao na turskom jeziku, ali su u rukopisnim zbirkama njegovih pjesama sačuvane i dvije pjesme na bosanskom jeziku za koje se pouzdano zna da im je autor Hasan Kaimija. U jednoj govori o kandijskom ratu, a u drugoj pjeva o štetnosti duhana. On sam svoj maternji jezik naziva bošnjačkim.
Pouzdano se zna da je on autor dvije zbirke pjesama: jedne općenito poznate kao Divan Hasan Kaimije, koja odiše mističkim pogledom na svijet i u kojoj se očituje okrenutost osnivaču i duhovnom vođi kadirijskog reda Abdulkadiru Gejlaniju, i druge koja je naslovljena „Varidat“, što znači nadahnuća, inspiracije, a koja se sastoji uglavnom od kasida koje imaju karakter predviđanja.
Divan Hasana Kaimije je bilo vrlo popularno djelo sve do kraja XIX stoljeća, mnogo je prepisivano, pa se danas u mnogim zbirkama orijentalnih rukopisa kod nas i u svijetu nalazi sačuvano oko 80 primjeraka rukopisa toga djela.
U tim svojim pjesmama on je objasnio svoju mističnu teoriju, obznanio svoje poglede na svijet oko sebe i svoje odnose sa drugima u tom svijetu, bavio se, razumije se s mističkog aspekta, zakonitostima bitka i trajanja. Osnovna zadaća čovjeka po Kaimiji je spoznati sebe jer je u čovjeku zapretana istinska spoznaja i suštinska mudrost, samo čovjekovo biće je knjiga iz koje treba čitati i učiti.
Kaimija smatra da je ljubav ne samo motiv i povod kreaciji (stvaranje svijeta) nego da sve stvoreno živi zahvaljujući ljubavi. Dok na svijetu postoji ljubav, postoji i garancija i kreiranja i održavanja u životu, što upućuje na zaključak da Kaimija ljubavi daje božanski atribut. Derviške molitve su odgovor na tu božansku ljubav, između ostalog i imitiranjem stvaranja svijeta kruženjem u samoj molitvi (zikru).
U drugom Kaimijinom djelu – „Varidat“ – Kaimija je u stihovima izricao proročanstva, kojih su se derviši u Bosni držali kao nepogrešivih nagovještaja budućih događaja. Njegove proročanske pjesme postale su vremenom toliko popularne i stoga što se nad Bosnu nadvio oblak kataklizme kad su se ljudi, nemajući kud gledati naprijed, okretali nazad i u stihovima Kaimijinim nalazili da je on predskazao dolazak takvih vremena, zbog toga mu pripisujući još veću svetost. Ako se ovom Kaimijinom djelu priđe sa sociološko-psihološkog aspekta, onda ono postaje značajan dokument na osnovu kojeg možemo vidjeti šta je zaokupljalo misli tadašnjeg čovjeka. Kaimijine pjesme iz ovog djela su čitane, prevođene i tumačene u Travniku još u početku ovog stoljeća.
Ovo Kaimijino djelo nastalo je u vrijeme trajanja kandijskog rata između Osmanskog carstva i Mletačke republike, pa se vidi da je Kaimija izbliza pratio događaje i bio upoznat sa njihovim pravim karakterom.
Hasan Kaimija je kao značajna ličnost Sarajeva i Bosne, bilo kao pjesnik ili šejh kadirijske tekije, zbog čega je bio jedan od najuglednijih i najutjecajniih ljudi u Sarajevu, zaslužio da znamo nešto više o njemu i da mu damo ono mjesto u kulturnoj historiji grada koje zaslužuje.
Uspomena na njega dugo se čuva u narodu, pa je oko njegova imena ispleteno mnogo legendi. Za današnje vrijeme, za nas koji živimo trista godina poslije njegove smrti, potrebna su i neka stabilnija znamenja koja bi ukazivala da je u ovom gradu prije više od tri stoljeća djelovao Hasan Kaimija, znamenja makar i manja od njegovog preskromnog turbeta u selu Kula iznad Zvornika.
Završićemo ovo kratko izlaganje o Hasanu Kaimiju citiranjem dr. Muhameda Hadžijahića:
Turbe na Kuli u Zvorniku nema gotovo nikakve arhitektonske vrijednosti. Ono u arhitektonskom pogledu daleko zaostaje iza turbeta kakvo je npr. Gazi Husrev-begovo ili Murat-begovo u Sarajevu, turbeta uz Ferhadiju džamiju u Banjaluci; Sinan-begovo turbe u Čajniču, turbeta pod Lipom i kod Jeni džamije u Travniku i dr. Međutim, turbe je znamenito po tome što je u njemu pokopan jedan zaslužni Bošnjak, imenom Hasan Kaimija, naš poznati pjesnik.
Izvor: ŠEBI ARUS, godišnjak Tarikatskog centra, broj 13, Tarikatski centar Sarajevo, Sarajevo, 1991, str. 42-44.