U savremenom razgovoru o ishrani često se naglašavaju kalorije, nutrijenti i dijetetski planovi. Međutim, u islamskoj tradiciji pitanje hrane nikada nije bilo samo tehničko, nego i duhovno, etičko i životno. Kur’an i praksa Poslanika Muhammeda, a.s., postavljaju jasne temelje: hrana je blagodat, ali i odgovornost.
Osnovni princip: dozvoljeno, lijepo i umjereno
Kur’anski ajeti vrlo jasno uspostavljaju ravnotežu između uživanja u blagodatima i izbjegavanja pretjerivanja:
- “Jedite i pijte, ali ne pretjerujte; Allah ne voli one koji pretjeruju.” (El-A’raf, 7:31)
- “Ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio…” (El-Ma’ida, 5:87–88)
Ovi ajeti ne zabranjuju uživanje u hrani — naprotiv, oni ga potvrđuju. Ali istovremeno postavljaju granicu: umjerenost.
Hrana u islamu nije sredstvo uskraćivanja, nego način zahvalnosti kroz balans.
Hrana kao znak Božije milosti
Kur’an podsjeća čovjeka da u hrani postoji znak, a ne samo potreba:
“Zatim jedi od plodova svih vrsta…” (En-Nahl, 16:69)
Priroda u ovom opisu nije haotična, nego uređena i smislena. Hrana je raznovrsna upravo zato da bi čovjek učio zahvalnost, ali i mjeru.
Čudesna harmonija stvaranja: tijelo i hrana
Jedan od posebno fascinantnih aspekata Božijeg stvaranja ogleda se u samom ljudskom tijelu i njegovoj povezanosti s hranom.
Naše tijelo je precizno uređen sistem: zubi različitih oblika, želudac, crijeva, hormoni gladi i sitosti — sve funkcioniše u savršenoj koordinaciji. Ništa u tom lancu nije slučajno.
Ipak, ono što čovjeka posebno izdvaja jeste činjenica da, iako biološki spada u svaštojede, on posjeduje sposobnost selekcije hrane. Čovjek ne mora jesti sve što može pojesti — on bira. Ta sposobnost izbora nije samo biološka, nego i svjesna. Ona podrazumijeva odgovornost, mjeru i svijest o tome šta se unosi u tijelo.
Emocije i hrana: ono što se ne vidi odmah
Hrana nije samo fizička potreba — ona je često povezana i s emocijama.
Postoji njena pozitivna strana:
- zajednički obroci jačaju porodične veze
- hrana budi uspomene i osjećaj topline
- dijeljenje obroka stvara bliskost i sigurnost
Ali postoji i druga strana:
- jedenje iz stresa ili tuge
- prejedanje iz dosade
- emocionalno vezivanje za hranu kao oblik utjehe
U tom smislu, islamski princip umjerenosti pomaže čovjeku da ne postane zarobljen emocijama kroz hranu, nego da je koristi svjesno i uravnoteženo.
Praksa Poslanika, a.s.: jednostavnost bez pretjerivanja
Poslanik Muhammed, a.s., živio je jednostavno kada je riječ o hrani. Njegova svakodnevna praksa bila je skromnost, a ne obilje.
U poznatom hadisu on kaže:
“Sin Ademov ne može napuniti posudu goru od svog stomaka…”
Time se jasno postavlja granica: hrana je potreba, a ne prostor za pretjerivanje.
Praktični primjer iz života Poslanika, a.s.
U brojnim predajama opisuje se da Poslanik, a.s., nije pravio razliku između “luksuzne” i “obične” hrane. Kada bi mu bila ponuđena hurma, mlijeko ili hljeb, prihvatio bi ih bez oklijevanja.
Jedan od poznatih principa njegovog života bio je:
“Najbolja hrana je ona koja je dostupna i čista.”
U toj jednostavnosti može se prepoznati i jedna prirodna logika ishrane koju savremeni čovjek često zanemaruje — da je hrana najpotpunija onda kada dolazi iz vlastitog okruženja i u svoje vrijeme. Hrana koja raste u određenom podneblju i dozrijeva u svojoj sezoni najčešće je i najusklađenija s potrebama organizma. Tako je, na primjer, u kontinentalnim krajevima najprirodnije i najpoželjnije oslanjati se na kulture koje tu uspijevaju — žitarice, korjenasto povrće, jabuke i slične namirnice koje prate ritam lokalne klime i prirode.
Na taj način hrana ostaje povezana s mjestom i vremenom iz kojeg dolazi, što dodatno potvrđuje princip ravnoteže i prirodnosti.
Med kao lijek i hrana
Kur’an posebno ističe med:
“Iz utroba pčela izlazi piće različitih boja, u njemu je lijek za ljude.” (En-Nahl, 16:69)
Poslanik, a.s., preporučivao je med u različitim stanjima, a u ranoj islamskoj zajednici koristio se i kao hrana i kao lijek. Savremena nauka potvrđuje njegove nutritivne i antibakterijske osobine, što pokazuje sklad između tradicije i nauke.
Maslinovo ulje: blagoslov prirode
Maslina ima posebno mjesto u islamskoj tradiciji, a njeno ulje se spominje kao blagoslovljeno.
Umjerena upotreba maslinovog ulja povezuje se sa zdravljem srca i ravnotežom organizma, ali u osnovi ono podsjeća na jednostavnost i prirodnost u ishrani.
Šta je zabranjeno: zaštita, a ne ograničenje
Kur’an jasno definiše hranu koju treba izbjegavati:
- svinjetinu
- krv
- uginulu životinju (strv)
- alkohol i opojna sredstva
Ove zabrane nisu samo pravne, nego i zaštitne — čuvaju čovjeka fizički, moralno i duhovno.
Poslanikov, a.s., princip: “dovoljno za život”
Jedan od ključnih principa sunneta jeste prestanak jedenja prije potpune sitosti.
Praksa je bila jednostavna:
- jesti kada se osjeti glad
- prestati prije potpune sitosti
- zahvaliti nakon jela
Ovaj obrazac danas se prepoznaje i u konceptu svjesne ishrane.
Hrana kao oruđe odgoja
Islamska tradicija ne odvaja prehranu od odgoja. Djeca kroz svakodnevne navike uče odnos prema hrani.
Zato je Poslanik, a.s., učio:
- jesti desnom rukom
- spomenuti Božije ime prije jela
- jesti ispred sebe
- ne kritikovati hranu
- dijeliti s drugima
Ove navike oblikuju karakter, a ne samo ponašanje.
Medinska škola jednostavnosti
Život Poslanika, a.s., i prve generacije muslimana pokazuje model prehrane koji je:
- jednostavan
- raznovrstan
- bez pretjerivanja
- zasnovan na dostupnim namirnicama
Njihova ishrana bila je svakodnevna praksa: hurme, mlijeko, hljeb, povrće i povremeno meso — uvijek u mjeri.
Poruka za savremenog čovjeka
U vremenu kada se hrana često pretvara u industrijski proizvod, islamski principi djeluju jednostavno, ali duboko:
- jedi, ali ne pretjeruj
- biraj čisto i dozvoljeno
- budi zahvalan, ne pohlepan
- ne gubi mjeru ni u oskudici ni u obilju
Savjeti iz Kur’ana i sunneta: stil života, a ne lista pravila
Kur’an i sunnet ne nude samo spisak dozvoljenog i zabranjenog. Oni nude životni okvir u kojem hrana postaje sredstvo zdravlja, ravnoteže i zahvalnosti.
A možda najvažnija poruka glasi jednostavno:
čovjek ne postaje zdrav samo onim što jede, nego i načinom na koji jede.
Izvor:
Hisham Altalib, Abdulhamid Abusulayman & Omar Altalib (2018). Roditelji i djeca – vodič za odgajanje djece
(M. Sarajkić, trans.; A. Isanović-Hadžiomerović, ured.; H. Imamović, lektor).
Centar za napredne studije; štampa: Dobra knjiga d.o.o. (Izvorni rad: 2013, The International Institute of Islamic Thought, Herndon).