Autor: Enisa Šehić Džakmić
Igra je primarni način učenja djeteta o sebi, drugima i okolini. Univerzalna je za svu djecu, instinktivna i predstavlja najznačajniju aktivnost kojom dijete razvija svoju osobnost u svim domenima odgoja; tjelesnom, intelektualnom, moralnom, estetskom i radnom. Igra je dječiji cijeli svijet. Pravo djeteta na igru definirano je i UN Konvencijom o pravima djeteta.
Da bi igra ispunila svoje načelo svrsishodnosti važno je da je primjerena djetetu. Pored primjerenosti veoma važan je odabir igračaka. Na koji način odabrana igračka potiče aktivnost djeteta. Da li ta igračka potiče dječiju maštu, kreativnost, pronalaženje novih rješenja.
TV, računar, tablet, mobitel = EKRAN X
Zaljubljivanje u čudesni svijet navedenih uređaja = PASIVAN OBLIK ZABAVE I IGRE X
Da bi se dijete razvijalo i učilo potrebna mu je aktivna svakodnevnica. Dijete voli da bude kreator, izumitelj, istraživač, glavni akter svojih igara, tako su djetetu potrebne igračke koje nemaju zanimljive funkcije jer su usmjerene na podsticanje razvoja dječije kreativnosti koja će uz njih rasti i razvijati se. No, svjesno ili nesvjesno olahko se djeci prepušta tehnologija u ruke i time često sputavamo aktivnost još u najranijem uzrastu, što utiče na slabo umrežavanje sinapisi i njihov razvoj, a kasnije i slabu koncentraciju djeteta tokom relizacije ozbiljnijih aktivnosti.
Pravilno organizovana igra ostvaruje mnoge funkcije i osigurava pravilan rast i razvoj djeteta:
- – jača koordinaciju pokreta (razvoj motoričkih vještina);
- – stimulira rad mozga (potiče kreativnost i rješavanje problema);
- – razvija doživljaj i osjećaj (potiče razmišljanje i zaključivanje – temelj intelektualnog razvoja);
- – uočava uzročno-posljedične veze(osnova za usmjeravnaje na problemsko učenje);
- – razvija i gradi samopouzdanje (dijete otkriva, gradi, zaključuje, rješava problem i ostvaruje ciljeve);
- – razvija osjećaj satisfakcije u odnosu na uloženi trud, te
- – razvija socijalni aspekt putem igre kao društvene aktivnosti.
S druge strane, također, prevelik broj igračaka nema svoju svrsishodnost i ne ostvaruje niti jednu pedagošku funkciju. Nije dovoljno samo promatranje i upotreba igračaka (najčešće vrlo kratka), potrebno je da dijete otkriva i istražuje – dodirne, rastavi, sastavi, pomiriše, testira, isproba jer time zadovoljava svoju znatiželju.
Primjeri iz prakse
O nekim stvarima promišljamo više tek kada prođemo taj iskustveni dio. Fazu igre učim sa svojom trogodišnjom Zehrom. Ne učim baš ja nju, više ona mene. Kako za odgoj ne postoji recept ali postoje pravila, tako je i za aktivnost igre i odabir igračaka. Izdvojiti malo više vremena i kreirati sa djetetom neku igračku ili pak osmisliti igru itekako je učinkovito jer potiče razvoj dječijeg mozga, potiče radoznalost, razvija kreativnost, imaginaciju, vježba motoriku, koordinaciju ruke i oka… mnogo benefita za dijete i njegov rast i razvoj, a naposlijetku i za roditelja.
Da bismo napravile nešto novo, od kartonske kutije za cipele, uz malo papira u boji, ljepila iz(g)radile smo Zehrinu kućicu sa dvorištem. Nastanile je ljudima, biljkama i životinjama iz Kindera. Znate li koliko je ona igara osmislila sa kućicom? Kućicom kojoj se ni vrata ne otvaraju a njeni stanari i spavaju u njoj. Koja ima dva bazena jer se nisu mogli zajedno kupati ljudi i životnije. Svi koji su tu imaju svoje zadatke (osoba za zalijevanje cvijeća, za brigu o životinjama, za čuvanje kuće i okoliša..) i svi imaju imena osoba iz Zehrine svakodnevnice.
Ona ima i svoje malo odjeljenje učenica. Najčešće su imenovane po osobama od kojih su poklonjene (Azra, Nana, Misa, Esma, Šejla, Ajša, Kisa, Dija, Mina, Fikreta, Džana). Hvala im što su nam stvorili taj mali Zehrin svijet s kojim svakodnevno ona komunicira a vrlo često im predstavlja i čita svoje slikovnice.
Zna ova djevojčica i kahvu/čaj/vodu piti sa odraslima ali i sa svojim lutkicama iz navedenog odjeljenja. Kuhinjice za djecu omogućavaju sate igranja. Nekada sjednete sa djetetom da usmjerite igru, a s vremenom će dijete početi samo da kreira priču i poziva vas u igru.
I onda uz uloženi trud kao roditelj doživite i satisfakciju..
U Zehrinoj “Kockici” je organizovan bazar. Izložene su igračke, odjeća, obuća, slane i slatke delicije, materijali za rad i radovi malih kreativaca Kockice. Znate li šta je ona samovoljno kupila na bazaru, nakon pregledanih svih stvari? Bojice i kutijicu. Kutijicu koju su izradila djeca vrtića uz pomoć svojih učiteljica. S toliko oduševljenja kao roditelj-odgajatelj posmatrate takvu kupovinu. Kući je sjela za stolić da boji kao da prvi put uzima bojicu u ruke. Proud mom.J
Naravno, i ova djevojčica pogleda crtić na TV- u.
Ali nikako dijete ne treba staviti ispred digitalnih uređaja da bi roditelji završili svoje obaveze ili im to predstavlja olakšavajuću okolnost u odnosu na aktivno provedeno vrijeme sa djetetom.
Umjerenost u svemu je vrlina.
Razvoj djeteta putem igre je neophodnost.
Razvoj samostalnosti kod djeteta je odgojni uspjeh.