Jednom jedan rabin odluči staviti na test iskrenost i čestitost svojih sljedbenika, pa ih pozva sve zajedno k sebi i postavi pitanje.
„Šta bi uradili kada bi šetajući naišli na vrećicu punu novca kako leži na putu?“, upita.
„Ja bih je vratio njenom vlasniku“, reče jedan od sljedbenika.
„Njegov odgovor je došao prebrzo, tako da se moram zapitati da li zaista to i misli“, pomisli rabin.
„Ja bih zadržao novac ako me niko nije vidio da sam ga našao“, reče drugi od njih.
„Ovaj ima iskren jezik, ali pokvareno srce“, zaključi rabin u sebi.
„Pa, rabine“, reče treći sljedbenik, „da budem iskren, vjerujem da bih bio u iskušenju da novac zadržim. Stoga bih se obratio Bogu sa molbom da mi da snage da odolim takvom iskušenju i učinim pravu stvar.“
„Aha!“, pomisli rabin. „Evo čovjeka kojem bih poklonio svoje povjerenje.“
Pouka:
Kao što nas ova jevrejska narodna priča podsjeća, vjera je često put ka raznim, hvale vrijednim, vrlinama (u ovom slučaju, čestitosti).
Izvor:
William J. Bennett, The Children's Book of Virtues, Siomon & Schuster, New York, 1995, The Honest Disciple, str. 70.
Prevod: A. Kadrija