Drveće tamni. Kraći je sunčev korak.
U grozdu je slatka crvena kap.
Opadaju žute vlasi pod češljem vjetra.
Prepuna sunca svijena voćka.
Lastavica, ključeve svog gnijezda
ostavlja vrapcu, i pero iz lijevog krila,
s tri čista lozova lista,
da joj po vjetru pisma šalje
s bijelim pečatom zime.
List se za list lijepi.
Jesenja knjiga je mokra.
A na sok i med miriše zrak.
Nad krajem teško diše neprobušen oblak.
Alija H. Dubočanin