Jesenja pisma
Jesenja pisma

Jesenja pisma

Drveće tamni. Kraći je sunčev korak.

U grozdu je slatka crvena kap.

Opadaju žute vlasi pod češljem vjetra.

Prepuna sunca svijena voćka.

 

Lastavica, ključeve svog gnijezda

ostavlja vrapcu, i pero iz lijevog krila,

s tri čista lozova lista,

da joj po vjetru pisma šalje

s bijelim pečatom zime.

 

List se za list lijepi.

Jesenja knjiga je mokra.

A na sok i med miriše zrak.

Nad krajem teško diše neprobušen oblak.

Alija H. Dubočanin