Jednog dana pozva Tamerlan hodžu da bude prisutan natjecanju njegovih ratnika u bacanju koplja. Za vrijeme natjecanja hodža reče da je i on ranije znao dobro da baca koplje. Tamerlan zatraži od njega da mu pokaže svoju vještinu, a Nasrudin se izvlačio raznim izgovorima. Najzad je morao da pokaže što zna. Baci koplje, ali ne pogodi cilj. Kao da je to bilo namjerno on objasni:
– Eto, ovako baca sekbanbaša (starješina u vojsci)!
Dadu mu drugo koplje. I ovaj put ne pogodi cilj. Opet hodža reče:
– Ovako baca subaša!
Kod trećeg bacanja koplja, pukim slučajem pogodi metu. Hodža se isprsi, pa ponosno reče:
– Eto, a ovako baca koplje Nasrudin hodža!
(Preuzeto iz knjige Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Svjetlost, Sarajevo, 1953., str.64.)