Autor: Ivana Trlin, psihoterapeutkinja
Roditelji, jeste li se ikada našli u sljedećoj situaciji? Vaše dijete je u boli jer se povrijedilo, a Vi, umjesto da nježno priđete i kažete: “Jesi li dobro? Bila sam zabrinuta za tebe“, viknete mu: ” Zašto si to učinio!? Vidiš što ti se sada dogodilo!”
To se događa kada brižan osjećaj unutar sebe pretvorimo u grubu emociju koju pokazujemo kroz verbalno izražavanje. Dolazi do „emocionalnog izvrtanja“. To se obično događa jer naše negativne emocije nadjačaju pozitivne. Ovo se pak dešava jer je mozak prvenstveno orijentiran na primjećivanje opasnosti (koje za sobom obično povlače negativne emocije) kako bi nas uspio zaštiti. Kada smo u istoj situaciji uplašeni i osjetimo olakšanje, prvo se pojavljuje strah. Kada smo zabrinuti i uzbuđeni, mi se bavimo brigom. Kad naša djeca učine nešto opasno, ali na kraju budu dobro, mi reagiramo ljutnjom prije nego suosjećanjem.
Roditelji trebaju vježbati dobro upravljanje emocijama, baš kao i djeca!
Trebamo imati dobar redoslijed u reakcijama. „Kada se dijete utapa, nije vrijeme da ga učimo plivati.“ Drugim riječima, kada dijete proživljava jake neugodne emocije (oni žive i dišu na temelju svojih osjećaja!), nije vrijeme da ga pokušavamo naučiti lekciju. Dakle, moramo biti svjesni o izražavanju pozitivnih komentara, bez obzira na situaciju. Evo tri razloga zašto je važno zamijeniti negativne komentare s pozitivnim u ovakvim i sličnim situacijama:
Poštovanje
Mnogi roditelji inzistiraju i zahtijevaju poštovanje od svoje djece, ali ne daju dosljedno poštovanje u drugom smjeru. Skoro uvijek koristimo lijepe manire prema odraslima ako ih molimo da nešto urade. No, često zaboravimo dodati „Molim“ ili „Hvala“ našim zahtjevima usmjerenim prema svojoj djeci. Ovo je od ključne važnosti za izgradnju međusobno poštujućeg odnosa prema malim bićima koja još uvijek uče kako pokazati svoje manire na uljudan i pristojan način.
Modeliranje
Djeca trebaju prakticirati samoregulaciju, samokontrolu i kako ostati pozitivnima kada pogriješe u nečemu. Velik dio ove prakse dolazi od promatranja odraslih osoba kada se suočavaju sa situacijom koja je izazovna. Kada djeca gledaju roditelje kako odgovaraju i reagiraju na situaciju, to ih onda uči o njihovim mogućnostima. Oni brzo shvaćaju da njihov rastući svjetonazor ovisi o interakcijama s drugima i iskustvima. Također, uče da mogu vikati ili govoriti tiho, ostati mirni ili izgubiti kontrolu te izraziti ljubav ili agresiju. Što ih više izlažete mirnim, neutralnim i interakcijama punim poštovanja, bez obzira na okolnost, to više prihvaćaju ta ponašanja kao svoja.
Emocije
Kako će dijete povezati svoja iskustva sa svojim emocijama? Kada se dijete ozlijedi zbog toga što je bilo nestašno, onda ga je ozljeda već naučila lekciju. Već se osjeća loše i naučio je kako je učinio nešto što nije dobro. Već je shvatio da postoje posljedice za akcije. Ali ono što on možda ne shvaća jest da Vi razumijete što osjeća. Ako je u ovom trenutku kažnjen, ispravljen ili podučavan lekciji, on ne shvaća da znate koliko je ozbiljno ozlijeđeno ili kako se osjeća. Razmišljanje o njegovim osjećajima omogućuje Vam da prepoznate njegove emocije u pozitivnoj interakciji, potvrđujući njegovo iskustvo.
Svaki put kad dijete doživljava izazovnu situaciju, imate priliku ostati pozitivni, smireni i puni poštovanja. Vaš odnos s djetetom raste i razvija se kroz zdravu interakciju, i pomaže Vašem djetetu da učinkovito komunicira. Jer, u stvarnosti, i djeca i odrasli trebaju prakticirati i biti svjesni kontrole svojih emocija, uljudno govoriti i uvijek poštivati druge.
Izvor: buditu.ba