(Članak je preuzet iz časopisa Behar – List za pouku i zabavu, god. I, urednik: Safet beg Bašagić, Sarajevo, 1900/1., str. 55.)
Noć uoči prvog petka u mjesecu redžebu zove se Lejletu-r-regaib. To je sveta i mubareć noć kad se veličanstveno svjetlo iz uzvišenog nebeskog svijeta odrazilo na niskoj zemaljskoj kugli i obasjalo sve obzore s eternim sjajem i napunilo svu prirodu Božanskim mirisom. To je sveta i mubareć noć kad je, slika i ponos vasione odlikovan s Božanskim riječima „Evvelu ma haleka…“, bio začet na svom zemnome svijetu, prosuo prve zrake svjetla istine kroz grudi svoje majke Amine i navijestio skori osvit islama. Tu svetu i mubareć noć, u kojoj su prvi zraci prosvjete rastjerali gustu tminu neznanja i prosvijetlili sa Božanskom iskrom zapušteni ljudski rod, tu mubareć noć po cijelom svijetu provode muslimani u skrušenoj molitvi hvaleći i slaveći onaj čas, kad je zasinuo nosilac Božijih riječi, mira i prosvjete.
Sjajni kandilji s vitih munara, pobožni i skromni glasi iz dobrih mjesta, salavati kroz tihu i vedru noć, oživljavaju ne samo žarka srca puna ljubavi i blagoslova prema Božijem Poslaniku, nego takođe ovladaju cijelom prirodom, koja regbi da tajnim šapatom prati i uveličava vjerski zanos ponosnih i slobodoumnih muslimana.
Dok se god istina bude poštovala na svijetu, dotle će se svake godine uoči prvog petka redžeba mjeseca s jednakim oduševljenjem i gorljivosti slaviti ona noć kad je Božiji Milosnik i Odabranik prvi put zasjao kao žarko sunce na obzoru islama i kao stožer istine u ljubavi i prosvjeti ujedinio milione pravovjernih duša.
Lejletu-r-regaib je mubareć noć!