Pošli jednom skupa divlja mačka i ris. Išli i na šumskoj stazi našli parče mesa.
– Ja sam ga našao! – povika ris.
– Ne. Nego ja! – povika divlja mačka.
– Ja sam ga prvi vidio! – rasrdi se ris.
– Ne, ja sam ga prva vidjela – tvrdila je divlja mačka.
Dugo su se tako raspravljai, nikako nisu mogli da se sporazumiju. Ris na kraju reče:
– Hajdemo do lisice. Neka nam ona presudi.
Kad lisica sasluša risa i divlju mačku, reče:
– To parče treba podijeliti na dva jednaka dijela; jedan dio treba da uzme ris, a drugi divlja mačka. Rekavši to, lisica podijeli parče na dva jednaka dijela.
– U mačke je veće parče! – primjeti ris.
– Evo, poravnaću – reče lisica i odgrize od mačkinog dijela poveliki zalogaj.
– Sada je u risa veće parče – primjeti divlja mačka.
– Evo, i njegov ću dio malo smanjiti – i lisica odgrize dobar komad mesa od risovog dijela.
Onda se pokaza da je mačkino parče ipak veće, te lisica morade ponovo da malo odgrize. Tako je lisica ravnala komade mesa sve dok sve nije pojela, a risu i mački ne ostade ništa.
Izvor: Priče o ljudima i životinjama, izbor za niže razrede osnovne škole, Veselin Masleša, Sarajevo, 1972, str. 11-12.