Dijabetes (“šećerna bolest“) je poremećaj metabolizma ugljikohidrata, odnosno šećera. Osim šećera, sekundarno može doći do poremećaja u razgradnji masti, bjelančevina, prevelikog izlučivanja urina i sl.Dijabetes je genetski uzrokovana bolest; njenom nastanku „pomažu“ i debljina, ateroskleroza, psihički poremećaji (stres), ali prvenstveno je posljedica pogrešne prehrane. Osnovni uzrok bolesti je nedostatak, nedovoljno lučenje ili blokada inzulina. Inzulin luči pankreas (gušterača), a njegov nedostatak uzrokuje nakupljanje šećera u krvi (više od 9 g/ l), i njegovo lučenje putem urina.
Simptomi dijabetesa su: jaka žeđ, pojačan apetit, pojačano mokrenje; umor, glavobolja, gnojni procesi na koži, gubitak kose, impotencija itd.
Dijabetični bolesnici; osim poremećenog metabolizma šećera, bjelančevina i masti, posljedično pate od gubitka oligominerala. Naime, posebice su ima važni ioni sljedećih minerala: magnezija, cinka, kroma.
Magnezij je kofaktor brojnih enzima glikolize (razgradnje šećera), a njegov nedostatak dovodi, između ostalog, do retinopatije i gubitka vida.
Cink aktivira djelovanje inzulina, te pomaže njegovom nakupljanu u izvanstaničnoj tekućini (likvoru)
Krom „čuva“ inzulin, tj. njegovu rezistenciju, te pomaže njegovo vezivanje na receptore. Dakle, bez iona kroma, inzulin ne bi mogao prevesti molekule šećera u stanicu.
Osnovno i vrlo često pitanje dijabetičara je: „Smiju li jesti med“?!
Kako znamo, med sadržava obilje glukoze i fruktoze, tj. šećera.
Postoje brojna istraživanja o razgradnji (metabolizmu) fruktoze kod zdravih, ali i bolesnih osoba. Posebice nam se čine značajna istraživanja znanstvenika Harvarda Universitya (SAD), koji zaključuju:
- Povećano uzimanje namirnica, s dodatkom fruktoze, dovodi do visoke razine triglicerida u krvi. Trigliceridi su uzrok nastanka vrlo lošeg kolesterola (VLDL-a), koji uzrokuje ateroskerotične promjene i infarkt.
- Voće, posebice, jabuke smanjuju rizik od infarkta za visokih 6 %, a i poželjna su namirnica dijabetičarima.
Kako znamo, bitna sastavnica voća je fruktoza ili voćni šećer! Kako razlučiti rečene kontroverze?
Istraživanja su rađena s namirnicama kojima je dodana „čista“, fruktoza. Voće je kompleksna namirnica, koja sadržava balastne tvari, obilje mineralnih iona, biljne antibiotike, voćne kiseline, posebice ß- karoten (važan je sudionik u imunologiji) itd. Sve ove sastavnice voća, djeluju sinergistički (multipliciraju djelovanje svake tvari).
Med je, u odnosu na voće, još kompleksniji i koncentriranji proizvod. Sve sastavnice meda obogaćuju naš metabolizam s važnim, vitalnim, tvarima. Nadalje, glukoza iz meda odličan je detoksikator i aktivator jetre. A, jetra su centralni organ našeg metabolizma. Samo zdrava jetra provode poželjne, zdrave, procese u nama. Dijabetičarima su ti procesi trajno narušeni.
Dakle, dijabetičari smiju uzimati do 50 g meda/dan (oko 160 kcal ili 660 kJ) u malim dozama. Med valja otopiti u ustima, pa tek onda progutati. (Mora se ostaviti vremena da enzimi, iz sline, počnu razgrađivati med, posebice šećere.).
Jamačno, količina meda – broj kilokalorija ili kJ-a, mora poštivati dijabetičnu dijetu – ukupni, dozvoljeni unos kalorija.
Izvor: www.pcelinjak.com